19.04.2015.
Ekipa Montenegrine vas vodi na još jednu pješačku turu. Promjenljivo vrijeme već je jednom pomjerilo datum našeg polaska, a prognoze su upozoravale da se to može desiti i sa novim zakazanim terminom. Čvrsto smo odlučili da idemo na ovo putovanje, bez obzira na vrijeme, pa kao posljedica takve odluke, evo i našeg zapisa.
Opredijelili smo se za pravac Stegvaš – Taraboš – Skadar i za provjerenog organizatora ovog izleta Planinarski klub “Oblun” iz Podgorice. Poučeni prethodnim iskustvom koje nam je zaista potvrdilo da su njihovi izleti planinarenje i nešto više, držali smo se pravila da ono što je dobro ne treba mijenjati.
Naravno, nije neophodno objašnjavati da za izbor ove ture nije bio opredjeljujući samo motiv planinarenja i druženje sa ljudima kojima boravak u prirodi i upoznavanje novih krajeva i ljudi predstavlja zadovoljstvo. Pomen Taraboša uvijek izaziva i emocije i znatiželju, ali i veliki broj pitanja, na koje najčešće nema pravih odgovora.
Sivi oblaci i jaki udari vjetra, prijetili su da pokvare izlet velikog broja ljudi koji su došli iz skoro svih gradova južnog i srednjeg dijela Crne Gore. Uspon na Taraboš počeli smo sa prevoja Stegvaš koji se nalazi u Krajini na putu Vladimir – Ostros. Nakon uobičajenih graničnih formalnosti, formirala se duga vijugava kolona koja se kretala grebenom Taraboša ka vrhu Maja e Goljišit.
KLIKNITE ZA UVEĆANI PRIKAZ MAPE I FOTOGRAFIJA
Kretanje ivicom grebena Taraboša, upravo je ono što u planinarskom smislu ovu stazu odvaja od drugih. Nevjerovatan pogled sa obje strane grebena. Sa lijeve strane pogled se prostire na cijelo Skadarsko jezero sa okolinom. Na crnogorskom dijelu, pruža se odličan pogled na ostrva u jezeru, pristanište u mjestu Ckla, na obronke planina duž oboda Skadarskog jezera. Na albanskoj strani nalaze se naseljena mjesta duž obale, a na kraju jezera je Skadar. Iza prostrane ravnice, u daljini uzdiže se masiv Prokletija.
Na desnoj strani predivan meander, koji svojim tokom pravi rijeka Bojana. Na samom ušću razdvaja se u dva kraka koji ograničavaju dobro poznato turističko naselje Ada Bojana. Pogled doseže do Velike plaže, Šaskog jezera i Solane.
Približavali smo se najvećoj koti Taraboša na 630 metara nadmorske visine, vrhu Maja e Goljišit. Vjetar je znatno oslabio, razvedrilo se i sve je govorilo da će ovo biti prijatan dan i izlet. Sa svakim korakom pogled je bio sve ljepši, pa su učesnici ove akcije sve češće zastajkivali kako bi foto aparatom zabilježili predivne pejzaže sa obje strane Taraboša. Na vrhu smo napravili pauzu nešto manju od sat vremena i iskoristili je da se okrijepimo hranom i vodom i da sa ovako divnog mjesta napravimo što više snimaka na sve četiri strane.
Tokom odmora na vrhu Taraboša, Zoran Mirotić, predśednik planinarskog kluba “Oblun” govorio je o stradanju crnogorske vojske na ovom brdu, tokom osvajanja Skadra 1912/1913.godine. Bila je to prilika da se oni nešto zreliji podśete na ove događaje, a oni mlađi, po prvi put čuju za ovaj dio crnogorske istorije i toliko veliki broj stradalih predaka.
Tokom uspona naišli smo na brojne bunkere i rovove koji su raspoređeni u nekoliko linija odbrane. Neki od njih bili su međusobno povezani, a pojedini rovovi spuštali su se sa grebena niz padinu kako bi se spriječilo eventualno zaobilaženje linija odbrane. Kad gledate ovako izvanredno organizovan sistem odbrane i uzmete u obzir konfiguraciju terena, izgleda prosto nevjerovatno kako je crnogorska vojska, ne baš najbolje opremljena, uz velike gubitke, uspjela da savlada tursku odbranu i zauzme ovaj prostor.
Posmatramo bunkere i rovove i priśećamo se zapisa nekih od učesnika borbi na Tarabošu. Teško možete proći ovim terenom a da ne postavite niz pitanja, iako unaprijed znate da nećete naći valjane odgovore. Kako da se ne zapitate, koji je to tako jak motiv koji je vukao crnogorsku vojsku u njeno veliko stradanje? Ako je postojao tako važan cilj, da li se do njega moglo doći na drugi način, sa mnogo manje žrtava? Da li je uopšte nešto vrijedno stradanja tako velikog broja Crnogoraca? Da li neko ima pravo da traži tolike žrtve zbog bilo kojih ciljeva? Da li za ove, kao i događaje u narednim godinama treba tražiti krivca sa strane, ili konačno jednom realno sagledati stvari i bez velikih teškoća doći do spoznaje da smo za sve što nam se dešavalo i nažalost i dalje dešava, sami krivi.
Morate postaviti pitanje da li je država Crna Gora trebala uraditi neko obilježje poginulima? Bez obzira na različite pristupe i tumačenja da li je cilj bio opravdan, da li se radi o osvajanju ili oslobađanju, oni su poginuli kao vojnici crnogorske vojske izvršavajući naredbe pretpostavljenih. Ovakvi događaji se ne smiju zaboraviti, između ostalog i da se ne bi nikad više ponovili. Tim prije treba naći načina da se obilježi ovaj tragičan događaj iz istorije Crne Gore.
Mnogo je pitanja i razmišljanja na ovu temu. Razgovor koji smo o tome vodili učinio je da nijesmo ni primijetili kako smo brzo niz padine Taraboša došli na domak Skadra. Na brdu sa druge strane Bojane ugledali smo tvrđavu Rozafu, koju smo obišli nakon spuštanja u grad. Prešli smo preko starog gvozdenog mosta koji izgleda dosta jadno, a koji je do unazad koju godinu bio glavni most na Bojani. Izgradnjom novog mosta očigledno se zaboravilo na nekadašnji značaj prethodnog.
Tvrđava Rozafa i grad Skadar su priče za sebe. Duga i bogata istorija ovog kraja i značaj ovog grada daju mogućnost da se napravi bezbroj priloga. Ođe nam je bio cilj da kroz prikaz planinarske ture preko Taraboša, podśetimo na događaje iz crnogorske istorije koji su vezani za ovo područje. Šetajući ulicama Skadra, nijesmo mogli a da se ne śetimo izgovorenih riječi brigadira Mitra Martinovića, na trgu, nakon zauzimanja ovog grada. Poslije kraćeg govora, obratio se svojim borcima i kazao da im ostavlja na čast da se lijepo ponašaju. Zamislite kako bi to danas izgledalo da nekog u Crnoj Gori tako obavežete. Naravno, vrijeme čini svoje, pa bi vjerovatno bilo neodgovorno i neozbiljno obavezivati nekoga na nešto što je skoro u potpunosti iščiljelo sa ovih prostora. A nije to tako davno bilo. Očigledno da smo usput izgubili mnogo toga.
Na kraju prikazujemo par fotografija današnjeg Skadra.
Prilog:
Montenegrina
