Od 20. februara 1972. godine, Rade Jolić krade vrijeme, traga za smislom i stalno kasni za jedan svoj dan. Luta pa zaluta, a kad zaluta nastane stih. Voli da voli, zato i piše da bi još više volio.
Godinama traži svoju pjesmu!
Rade Jolić је dо sada objavio četiri zbirke pjesama: Iznenadi me, Odvikavanje, Nijema pjesma i Ja. Njegove pjesme su uvrštene u dvije antologije, а zastupljen je i u brojnim zbornicima i književnim časopisima širom bivše Jugoslavije: Iz istog korena (Priština), Stihom govorim I i II (Bijelo Polje), Almanah I (Beograd), More na dlanu (Zagreb),
Izvornik IV (Smederevska Palanka), Garavi sokak (Inđija), Der evige bilderrahmen (Srbija / Njemačka), Tokovi (Berane), Mesopotamia (Srbija/Irak), Međaj (Užice), Riječ (Brčko) …
Živi, radi, sanjari i voli u svojim Beranama.
Godinama je čekao Godinama!
ODRAGANJENA POEMA
Poema „Godinama“ je poetska krvna slika Rada Jolića. Umjesto crvenih krvnih zrnaca pjesničkim krvotokom putuje Žena. Vjekuje u „Godinama“ Ona, ali ne kao ljubavni trik nego kao magija. Ženoopčinjenost nadilazi godine, a ljubomora poeziju. „Godinama“ su trenuci zbog kojih vrijedi živjeti. Godine skuplje vijeka! Tragovi koji vode do Nje. Ovdje je pjesma našla sebe da bi probudila Nju. Pjesnički Te budi svakom riječju koje bivaju biljeg na desnom obrazu okrenutom ka pjesniku. Nije to jedini biljeg koji
ostavlja ožiljak, a bez ožiljka nema dobre lirike. Ne bi bilo ni ove poeme, a njen izostanak bi bio na uštrb pjesništva.
„Godinama“ pokazuje da se u poeziji može ostvariti sve, pa i neostvarena ljubav biva uramljena.
A uramljena ljubav je pjesnički ostvarena. Za poetu je to dovoljno jer nema velike ljubavi bez bola. Zna to i Rade Jolić koji utjehu traži na jednom desnom ramenu. Iz te utjehe nastaje velika pjesma koja pokazuje da će ostati da živi samo ono što je nicalo iz ljubavi. Ovi stihovi su nikli ne samo iz ljubavi nego iz velike, najveće ljubavi. Ljubav je u svakoj riječi ove poeme. Ljubav je vrsta riječi koja je u ovoj poemi rodila sve ostale. I pjesnika Jolića koji je stvorio ovu razdraganu ljubavnu poemu. Najljubavniju poemu koja ostaje kao lirski biljeg u našoj ljubavnoj lirici.
Poema više nije samo pjesnikova, nego i Njena i naša!
Godinama…
Odraganjene stihove Jolićeve poeme češljaju trepavicama, drže na dlanu, prizivaju u krilo, umjetničke,crno-bijele fotografije Isidore Šćepanović.
Iz pozadine se naslućuje vjekovanje: „neka zjenica oka mog bude gnijezdo ljepote ove”. Poezija koja se i gleda! Biljeg nije samo od ‒ bilježiti nego i od –
bolovati. Godinama… Vjekovima!
prof. dr Draško Došljak
Vara me
sa svojim mužem
Godinama
Ima mladež na desnom obrazu
i desnom rukom
sa desnog ramena
sklanja
desni đavolasti pramen kose
desnu nogu
prebacuje preko lijeve
njeno stopalo je malo
u malu šaku može da stane
broj trideset sedam
ili trideset šest
zaboravio sam
Voli svoje ime
volim njeno ime
Godinama
KLIKNITE NA NASLOVNU STRANICU
DA OTVORITE SADRŽAJ KNJIGE