Rade Jolić je rođen 20.02.1972. godine u Beranama.
Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Prištini.
Do sada je objavio: Iznenadi me (poezija) TOKOVI – Berane; Odvikavanje (poezija i istoimena drama)– STIHOM GOVORIM, Bijelo Polje, 2013; Veronika (drama-elektronsko izdanje).
Dobitnik je Vidovdanske povelje i treće nagrade književnog časopisa NAŠA REČ iz Leskovca.
Po osnovu književnih konkursa, zastupljen je u sljedećim zbornicima poezije:
1. Iz istog korena – (SKC, Priština)
2. Almanah I (GLAS POETIKE, Beograd, 2011.)
3. MORE NA DLANU (KULTURA SNOVA – Zagreb, 2011.)
4. STIHOM GOVORIM II i III (Bijelo Polje)
5. DER EVIGE BILDERRAHMEN (KUNSTVERIEN ,,Milutin Alempijevic”, 2013.)
6. IZVORNIK 4 (KNJIŽEVNI KLUB 21, Smederevska Palanka, 2013.).
Sa svojom poezijom zastupljen je i u dvije antologije: Branislav M. Vuković ,,Beranski tragovi”, Berane, 2012. i Golub Jašović: ,,Prokletije pojem” 2013.
Jedan je od organizatora poetske manifestacije LIMOVANjE – Berane.
Pored književnosti amaterski se bavi glumom i režijom.
Dobitnik je više nagrada za glumu na festivalima amaterskog pozorišta u Gnjilanu i Prizrenu. Glumio je u desetak predstava koje su izvođene u Prištini, Gnjilanu, Prizrenu, Donjem Milanovcu, Kolašinu, Beranama i Andrijevici.
Živi i radi u Beranama.
PESNIČKE ŽIŠKE KOJE PALE EMOCIJE
DA NI NEBO NE OSTAJE RAVNODUŠNO
“Svojom prvom stihozbirkom Iznenadi me, Rade Jolić je uspeo da iznenadi mnoge, ali mene ne. Ovo zato što sam posle čitanja njegovih prvih stihova shvatio i (prvi) javno oglasio ubeđenje da se na crnogorskom književnom nebu javlja još jedna zvezda koja će osobenim načinom promišljanja, snažnim i autentičnim stilom i izrazom zračiti mnogo dalje od zavičajnih prostora. Zato sam sa zadovoljstvom i da bih još jednom proverio izrečeno rado prihvatio da kažem nekoliko rečenica o njegovoj novoj knjizi pesama Nijema pjesma.
I posle prvog čitanja shvatih da nisam pogrešio, jer me već prvom pesmom Rađanje utemeljuje u davno konstatovano i njemu samom tada nepojmljivo. Jer pesnik čije se pesme rađaju i iz pogleda, ,,posle kojeg odmah zatrudni i poraste mu srce do zuba’’, mora da progovara silovito, ushićeno, upečatljivo, vešto i slojevito, jer drugačije ne ume, jer to ne bi bio Rade Jolić, koji oglašava sebe veoma neobično a ipak jasno…”
Peko Laličić
AJDE SAD OBJASNI ARLEKINU… KAKO SE PRAVI
RUČAK OD SJEĆANJA…
“Tajanstvenost (tajnovitost) ženine puti, naravi i misli u poeziji ushićeno ulijeće u maglu i bistrinu životne kronološke postojanosti, iliti: nerijetko je žena ta kojoj se pjeva ne samo u porodu muške misli i snova, ne samo u magnovenju snatrenja i želja – žena je postulat kojem se pjesnik neprestano vraća. Muškarac koji je zatrudnio i mogućnost rađanja blizanaca, ispisana knjiga prepoznatljiva na policama za knjige, porod na usta – sve to u pjesmama Rade Jolića zapravo je instanca nastajanja pjesme, alegorija te gorljiva želja stapanja subjekta sa ženom koja je drâga, supruga i majka, zemaljski sveto biće kojem je odana i zemaljska počast! Kokoške otjerane pejorativom Iš! Feniks iz rerne! Posvećena pjesma ženi i na taj način oda njenoj ljubavi! Sve su ovo veoma neobične i u suvremenoj poeziji skoro inaugurativne alegorije, metaforizirani stihovi očeličeni tematsko-motivskim slojem-Ljubav.
Kritičarka koja upisuje ove riječi kao trajnost/ recenziju/ kritički osvrt uistinu ne zna koliko je pjesnik Rade Jolić do sada objavio knjiga jer je taj podatak posve nebitan za kvalitetu stiha. No, kako se u ovoj literarnoj istrazi polazi od teksta i samo od teksta, strukturalističkim angažmanom u kojem je stih prioritetna bilježnica iz koje se čita onome tko umije čitati, Jolića upoznajemo kao vrijednoga, antološkoga i izdvojenoga pjesnika. Izdvojenoga prije svega specifičnošću selekcije stihova, šaljivošću u njima (koja dakako i nije denotativna šaljivost već konotacija koja upisuje šamar ili grubu kritiku pojedincu, masi). Stoga ne čudi da je ova poezija slojevita u svojem stilsko-figurnom aktivizmu, na polju emotivno-senzibilne iznijansiranosti te osobite stilske prepoznatljivosti…”
mr. sc. Ljiljana Tadić-Adžamić
OČI
Ja njoj
Nisam poklonio pjesmu
Ali mi je njene oči uzeše
Prisvojiše
I dopisaše
Još dva stiha
Ja ne znam da otimam
Ali znam dobro da kradem
Pa joj iz šupljine
Gdje joj se spaja
Vrat sa ramenom
Ukradoh miris
Lud od sreće požurih
Da pobjegnem
Brodom do pučine
Prije nego što ona pogledom
Spoji i zatvori
More s nebom
Poletjeh
I pretvorih se u oblak
Zaljubljen čovjek je mađioničar
KLIKNITE NA NASLOVNU STRANICU
DA BI OTVORILI SADRŽAJ KNJIGE
