Nastavljamo sa predstavljanjem knjiga dr Radomira R. Milovića iz dijela njegovog naučnog opusa prikazanog kroz “POSEBNA IZDANJA”. Osma knjiga je ISTORIJSKA ONOMASTIKA BANJANA od prvih pisanih pomena do kraja XIX vijeka – Podgorica, 2017.
Ako kliknete na link POSEBNA IZDANJA možete pogledati koje su knjige do sad predstavljene.
SADRŽAJ
ČITAOCU
Da Banjane stavimo pod lupu onomastike, i koliko je moguće dotaknemo ih sa ove interesantne leksikografske discipline, navelo nas je više razloga. Osnovni je bio taj da se ovaj geografski i istorijski prostor do sada, koliko nam je poznato, nije nalazio u sveri bilo kakvih onomastičkih prikazivanja. Antropogeografska literatura, inače oskudna kada su u pitanju Banjani, uglavnom je siromašna onomastičkim prikazima ovoga prostora.
Razloga za našu priču o Banjanima u svijetlu onomastike bilo je još. Na ovo su nas podsticale, prije svega, dvije činjenice.
Prva je obilje pomena Banjana u različitim arhivskim dokumentima počev od 1319. godine pa nadalje. Dubrovački arhiv, arhivski centri mletačke provinijencije od Kotora, Perasta, Herceg Novog do Zadra i Venecije, turska arhivska građa, crnogorska arhivska dokumentacija, austrougarski arhivi i izvori crkvenih i manastirskih riznica, puni su pomena Banjana kao plemenskog i geografskog entiteta. Tu su i epigrafski zapisi koji nas vode do vremena kada je na ovim prostorima cvjetala rimska imperija, pa legende i predanja još od srednjeg vijeka. Tu je i veliki broj epskih pjesama u kojima nas sretaju „ravni Banjani”.
Sva ova istorijska građa o Banjanima nosi masu onomastičkih tragova u epigrafskim i arhivskim izvorima a pomeni su razasuti po različitim publikacijama.
I u istorijskim i tradicionalnim pomenima Banjana, imamo čitav niz, prije svega, antroponimskih i toponimskih faktora.
Istorijska antroponimija toliko je ponekad naglašena da Banjani mogu poslužiti kao pozitivan primjer na širokom prostoru. Ovo potvrđuje i ogroman broj pomena istorijske porodice Petrović – Banjani i drugih lica sa prostrora Banjana u Dubrovačkom arhivu. Bilo bi posebno interesantno detaljnije ispitati koliko su se dubrovački notari u raznim svojim knjigama bavili Banjanima u antroponimskom smislu.
I mletački izvori, naročito u drugoj polovini XVII vijeka, nude obilje antroponima iz domena plemenskog prostora Banjana. Iz nekoliko, već utvrđenih banjskih bratstava, koja i danas imamo u Banjanima, višestruko se pominje određeni broj ličnosti.
Iako ponekad teško prepoznatljiva granica između teritorijalnog i plemenskog subjektiviteta Banjana (geonima i etnonima), ostavlja nam prostor da ih prepoznamo kao geografski pojam tj. toponimski elemenat onomastike.
Drugi razlog koji nas je podsticao na onomastičku pretragu Banjana je činjenica da je ovaj prostor, kao uostalom i njegovo šire okruženje, vrlo bogata toponimska i mikrotoponimska matica koju su stvorili i konačno je uobličili mnogi faktori. Sazdani u vrlo složenim istorijskim i etnografskim uslovima u ambijentu raskošnosti prirodnih fenomena krša, Banjani su prava riznica toponomastičkih elemenata.
Onomastička saga o Banjanima, nije urađena po ustaljenom modelu onomastičkih prikaza pojedinih krajeva. Ona nije detaljan popis toponima po mjestima, niti daje bilo kakve podatke o savremenoj antroponimiji. U mnoštvu epigrama, pisanih dokumenata, legendi, predanja, epskih pjesama, pomenut je veliki broj ličnosti sa prostora Banjana iz raznih vjekova istorijske zbilje ovoga kraja. Kao što smo rekli, ovo su nam omogućile bogate arhivske riznice iz bliže i dalje okoline i narodni memorati. Zbog ovoga istorijska onomastika čini značajan dio rada pa je ovo ustvari istorijski onomastikon Banjana.
Onomastički prikaz Banjana na bazi istorijske građe i tradicionalnih elemenata nijesmo napravili u vidu katastarskih šema, kako se to ponekad radi,već u vidu analitičkih cjelina koje daju toponomastičko – antroponimske paralele, u kojima se pokušavaju rasvijetliti različiti uticajni faktori koji su vjekovima oblikovali toponimsku šemu Banjana. Ođe smo se dotakli raznih istorijskih razdoblja, legendi, predanja, epske poezije, kulturnoistorijskog nasljeđa kraja. U radu su dotaknute i onomastičke relacije Banjana i bližeg i daljeg okruženja, naročito kada je u pitanju antroponimija.
Naš rad je, dakle, osvrt na istorijsku onomastiku Banjana baziran na izvorima epigafske i arhivske vrste. Iako ponekad teško, razdvojili smo oblast istorijske antroponimije od oblasti istorijske toponimije. Često se onomastičke informacije tj. pomeni antroponima i toponima javljaju u zajedničkom arhivskom pomenu. Antroponimska imenovanja davali smo odvojeno u cilju zaokruženja ove oblasti, ali i prije izdvajanja toponima kojih je, inače, manje
Kroz cjelovito posmatranje onomastičkog pomena, iako je ponekad bilo teško, razdvojili smo geonimsku i etnonimsku naznaku, uglavnom kod pomena Banjana.
Antroponimske i toponimske pomene u epigrafskim i arhivskim izvorima hronološki smo usaglašavali sa istorijskim mijenama prostora, koliko god je to bilo moguće.
Antroponime i toponime iz epigrafskih i arhivskih izvora, davali smo na našem jeziku uz kratak prikaz pomena ali i na izvornim jezicima arhivskog izvora, đe je to bilo moguće. To su, uglavnom, nazivi ispisani talijanskim i dubrovačkim jezikom zavisno da li je izvor mletački ili dubrovački. Antroponimiju i toponimiju iz turskog deftera od 1477. godine dali smo na našem jeziku prema raspoloživim prevodima deftera.
S obzirom na jako izražen proces iseljavanja ovih krajeva, kao uostalom i drugih na širokom prostoru, kada se sve više gubi sprega čovjeka i prostora nadamo se da će i ova naša onomastička priča o Banjanima doprinjeti da se od zaborava sačuvaju, prije svega, mnogi toponimi ali i imena ljudi iz burne prošlosti ovoga kraja.
RECENZIJA
Dr Radomir Ristov Milović
„ISTORIJSKA ONOMASTIKA BANJANA – od prvih pisanih pomena do kraja XIX vijeka”
Sa radošću smo se prihvatili obeveze da sa nekoliko rečenica propratimo i recenziramo objavljivanje monografije autora dr Radomira Ristova Milovića „Istorijska onomastika Banjana – od prvih pisanih pomena do kraja XIX vijeka”. U naše vrijeme, sve što podsjeća na vrijednost na velikom je iskušenju, primorano da se bori za opstanak. U tom smislu ni pisanje ne može biti izuzetak. Naslov knjige upućuje da je u centru istraživanja i analiziranja istorijska onomastika Banjana kroz arhivsku dokumentaciju čija starost je procijenjena gotovo na sedam vjekova. Ova knjiga, u krajnje pitkom stilu, u jedinstveni narativ spaja neka interesantna analitička lična iskustva autora povezujući ih sa temama njegovog interesovanja i njihovim glavnim nalazima. Široko obrazovan, lijepih interdisciplionarnih znanja, dobro obaviješten, vrstan analitičar sa odnjegovanom kulturom pisanja, dr Milović (doktor tehničkih nauka), uvodi čitaoca u veoma delikatne teme elegancijom suverenog poznavaoca problema o kojima piše. Ukazaćemo na naučne osobenosti problema proučavanja gospodina dr Milovića. Onomastika (imenoslovlje, grč. Voua, onoma = ime) je posebna grana lingvistike koja se bavi proučavanjem ličnih imena (imena i prezimena) i nadimaka, odnosno proučava značenje i istoriju imena ljudi (antroponima) i imena mjesta (toponimi). Pri svom proučavanju onomastika se koristi etimologijom, istorijom, etnologijom, dijelektologijom, mitologijom i geografijom. Onomastička proučavanja su često vrlo složena i zahtijevaju znatnu opreznost pri donošenju određenih zaključaka. Toponimi, kao i antroponimi se prenose s generacije na generaciju iz jednog kraja u drugi, od jednog naroda ka drugom i, kao takvi, su čuvari i prenosioci materijalne i duhovne kulture kako izumrlih i postojećih civilizacija i naroda. U izvjesnim slučajevima jedino se pomoću toponima može nešto više saznati o nekom izumrlom jeziku, kao na primjer, o ilirskom, tračkom, frigijskom dok složenost toponima ukazuje na nivo kulture određenog naroda i njegov duhovni život. Lovište ili skupljačka teritorija, ribolovno područje, selo ili grad, visoka ili niska gustina naseljenosti – svako od ovih različitih vidova organizacije čovjekovog odnosa prema životnoj sredini, tu sredinu i mijenja. Ni biljke, ni životinje, ni ljudi ne žive izvan teritorijalnog konteksta. Teritorija jednog plemena, naroda je sredina u kojoj tijela i umovi stanuju, odijevaju se i hrane, fi ziološki, intelektualno i duhovno, i to na način koji im omogućava da istaknu sopstveni identitet čim postanu svjesni postojanja nekog drugog načina življenja. Identitet je trajno osjećanje cjelovitosti i postojanosti promjenama u njoj i oko nje. Toponimija Banjana, kao uostalom, i drugih krajeva je svojevrsna nepisana istorija kraja. Na osnovu nje se mogu pratiti mnogi procesi i pojave iz prošlosti koje se tiču društvenih kretanja. Iz vrlo razvijene mikrotoponimske mreže mogu se sagledati horizontalna i vertikalna razuđenost bogatog reljefa ovog kraškog prostora.
Dr Milović ide tragom relevantnih dokumenata onoga doba koje je predmet njegvog naučnog istraživanja i vidljivo je to, veoma znalački koristi ova dokumenta koja u kombinaciji sa postojećom literaturom daju odgovore na pitanja i dileme koje se istraživaču nameću u naučnoj analizi ovog izuzetno značajnog i po obilju događaja boatog razdoblja prošlosti Banjana. Dovoljno je samo pogledati spisak izvora i literature (149 bibliografske jedinice + 27 foto kopije originalnih arhivskih priloga) koje je autor koristio. Treba konstatovati da je autor utrošio značajno vrijeme i trud tokom nastajanja djela.
Duhovnu okosnicu, što prožima i nadahnjuje monografiju naznačio je autor već u svom sažetom i jezgrovitom uvodnom tekstu. Ovakvom jednom naumu predodredio je autor sve tekstove od kojih se knjiga sastoji. Monografi ja ima obim 318 strana, ima kompoziciono jedinstvo i od početka do kraja je vođena znalačkom rukom autora pa kao takva ne može ostaviti čitaoca ravnodušnim. Ona je obogaćena i brojnim tabelama, faksimilima dokumenata, kartama i fotozapisima što njen sadržaj čini zanimljivijim i privlačnijim za čitaoca. Koristeći svoje nesporno znanje, autor je radio predano i savjesno pa je obradom specifičnih pojava i problema uspio da postigne cilj koji se ogleda u istorijskom razumijevanju a ne pukom slaganju činjenica i na taj način nam pomogao da zauzmemo određeni stav prema procesima i ličnostima.
Prije svega, nužno je ukazati na kojim se metodološkim polazištima i smjernicama oformio sadržaj ove knjige. Letimičnim uvidom evidentno je da je jedan od polaznih smjerova istorijsko hronološki aspekat ove problematike. U prvoj fazi ovog istraživačkog procesa izvršeno je prikupljanje i analiza dostupnih bibliografskih izvora na temu prostora Banjana, a nakon toga izvršena je sistematizacija podataka prema hronološkim kriterijumima, kako bi se mogao istorijskom metodom, kao i metodama analize i komparacije utvrditi razvoj o temi koja se nalazi u osnovi ovog rada. U ovom procesu korišćene su deduktivne i induktivne metode kao i metoda klasifi kacije, kojima su defi nisani pojmovi prostora i mjesta a zatim i metoda konkretizacije koja je korišćena prilikom defi nisanja kompleksnog pojma. Metodološki pristup, je dakle, nov, izazovan, obuhvatan i inspirativan.
Monografija je struktuirana u 3 cjeline onako kako autor nalazi za svrsishodno. Inače osobenost ovog rukopisa ogleda se u segmentiranju naslova i podnaslova u sve tri cjeline knjige. Ovako veliki broj naslova i podnaslova smatramo da ima dvojaki smisao. Prvo da u svakom segmentu obradi ono što je najbitnije a na osnovu raspoloživih izvora i drugo ovakvim postupkom obezbjeđuje se čitaocu široki izbor za konzumiranje onoga što ga najviše privlači i interesuje. Uvodni dio, Prvi dio autor je naslovio „Istorijska antroponimija Banjana prema epigrafskim spomenicima i arhivskoj građi”, Drugi dio „Istorijska toponimija Banjana” i Treći dio „Banjski toponomastikon od topografi je do putopisa i istoriografije”.
U uvodnom dijelu autor se osvrnuo na određen broj istorijskih, kulturno-istorijskih, demografskih, onomastičkih osobenosti Banjana. Banjani su vjekovima ostali u okviru svog, uglavnom, stabilnog prediono-plemenskog entiteta. U osvrtu na kulturno-istorijsko nasljeđe, istakao je autor prisustvo spomenika materijalne kulture na ovom području, koje su ostavljale sve civilizacije, od najstarijih vremena. Višeslojna spomenična matrica počev od kulturno-istorijskog nasljeđa iz ilirske epohe pa preko spomenika antike i srednjeg vijeka, čini cjelinu sa hercegovačkim prostorima Ljubomira, Trebinja, Dabra, Gacka i Nevesinja, Pive, Golije i Nikšića.
Prvi dio „Istorijska antroponimija Banjana prema epigrafskim spomenicima i arhivskoj građi”
Ako je priroda bila nepravedna kada je u pitanju geografija Banjana, istorija se i te kako odužila. Autor daje istorijsko geografsko određenje da je poznata teritorija Banjana, imala još od antičkog doba, povoljan geografski položaj. Banjani će opstajati kao kraj, čiju će političku i ekonomsku sudbinu određivati istorijski tokovi stvaranja prvih slovenskih kneževina (arhontija) ali i prisustvo moćnog Dubrovnika, u neposrednoj blizini. Autor je dao relevantne podatke o Banjanima, s posebnim osvrtom na bitne geo-kulturne odrednice koje se tiču ovog prostora u vrijeme srednjeg vijeka. Napravio je prikaz veza Banjana u širem regionu Hercegovine, u zadnjim godinama osmanske vlasti. U prvoj cjelini autor analizira istorijske toponimske slojeve na području Banjana, od najstarijeg ilirskog sloja, zatim, tankog sloja toponima grčkoga porijekla (koje se odnose na manje naselja) do romanskog te crnogorskog toponimskog sloja. Antroponimija Banjana koja se prati u dubrovačkom arhivu može se posmatrati od 1330. godine, pa preko XIV do XIX vijeka. Svi istorijski izvori, epigrafski i arhivski potvrđuju da je korpus ličnih imena, već od kasnog srednjeg vijeka uglavnom slovenski; rijetki su primjeri predslovenskih. Osmanska administracija popisom od 1477. godine, ostavila nam je patronimistički sistem antroponimije što otežava bilo kakvu antroponimsku i genealošku analizu popisnih lica i rodova. Epska i narodna predanja Banjana počev od XVI vijeka daju kombinovanu antroponimsku sliku. Imena su nekad po ocu, ali se javljaju i prezimena. Banjska antroponimija iz XIX vijeka ličnosti uglavnom predstavlja po ocu. Prezimena su rijetka i uglavnom se radi o korespodenciji sa državnim organima. U radu je dato oko 580 antroponima uzetih iz epigrafske i arhivske građe. Iz imenskog korpusa popisa iz 1879, daju se imena 3664 lica oba pola. U radu je navedeno više od 200 antroponima u različitim prikazima popisnog materijala. Autor procijenjuje da rad u dijelu koji se bavi antroponimijom sadrži oko 800 antroponima uzetih iz različitih izvora, hronološki determinisanih za više vjekovno razdoblje. Najviše ih je iz popisa 1477. koji se tiču Banjana – 240 a zatim iz dubrovačkih izvora 145 antroponima. Ogroman broj toponima i mikrotoponima izveden je iz antroponima. Ovo su nekad toponimske sintagme a nekad jednočlani toponimi.
Drugi dio naslovljen je „Istorijska toponimija Banjana”.
Cijeneći značaj prikaza određenog prostora s ciljem dobijanja što jasnije slike o istorijskim zbivanjima na nekom prostoru i u nekom vremenu, odlučio je autor da u granicama raspoložive građe predstavi Banjane u svijetlu istorijske toponimije. Autor je ispisao toponomastikon na osnovu raznih istorijskih fondova a koji dotiču prostore Banjana. Tako neveliki broj toponima krije u sebi zatamnjenu prošlost, još iz vremena prije dolaska Slovena. Jezički substrati starobalkanskog stanovništva imaju svoje recidive i u nekim banjskim toponimima (Mataruški do, Macavare, Suntulija, Murgule itd.). Srednjevjekovni pravno – državni sistem i pravoslavna crkva toga vremena ostavili su tragove u toponimiji (Hercegove vode, Crkvice, Popova dolina). Uočen je relativno mali upliv romanizama u toponimiji ovog kraja i pored vrlo mnogo prisutnih riječi iz ove grupe jezika u lokalnom govoru. Kontinuitet u praćenju antroponimije i ukupne onomastike imamo počev od prvog pomena Banjana u dubrovačkim izvorima 1319. godine. Od tada pa nadalje imaćemo antroponimske i toponimske pmene iz ovih krajeva kroz dubrovačke, turske, mletačke i druge pisane spomenike, što se u radu prikazalo koliko su dozvoljavali raspoloživi izvori. Osim dubrovačkih i kotorskih izvora nakon mletačkog osvajanja drevnog grada 1420. godine, prvi sažetiji i obimniji antroponimski prikaz imamo u turskom popisu „Nahije Piva, drugi naziv Banja”, đe su popisani i tadašnji Banjani 1477. godine od strane vlasti Osmanskog carstva. Popisani prikaz nekoliko džemata (katuna) s prostora Banjana, kazuje da su banjski Vlasi već bili upotpunosti slovenizirani, kao uostalom, i drugi na širokom prostoru zemalja Kosača i Pavlovića, koje su Turci malo prije toga okupirali. Napominje se da duga vladavina Turaka ovim prostorima nije ostavila bitnog traga u toponimiji. Za razliku od nekih drugih susjednih krajeva, ovdje skoro da nema ili su vrlo rijetki, toponimi koji su nastali na osnovu vlasničkih pripadnosti zemljišta. Rijetko se sreću npr. u Riječanima (Baukovina, Mekića do). Turcizmi se u toponimiji rijetko sretaju u vezi sa nekim događajem iz prošlosti kao što su pogibije, prisustvo turskih kaznenih ekspedicija itd. Kako autor konstatuje da se u antroponimskoj matrici ponekad javljaju imena iz domena orijentalnih jezika, to su uvijek kada su Banjani u pitanju imena data iz sujevjerja, koja su vremenom nadjačavala krštena imena i postajala jedina primjenjljiva. Uz prikaz određenog broja pomena ovih krajeva u istorijskim izvorima, na primjer popis osmanske administracije iz 1477. godine, nudi se par toponima s prostora Banjana koji se nedvosmisleno mogu identifi kovati (Velimlje i Tupan), što čini značajnu osnovu za istoriografske prikaze prošlosti banjskog kraja.
Autor je kompletirao onomastičku sliku kraja. Autor cijeni da će preko skupa raznovrsnih pomena u istorijskim izviorima, uzetih iz različitih arhivskin fondova, najbolje osvijetliti bogatu istoriju Banjana, počev od godina srednjevjekovlja, kada se oni javljaju u istorijskim spomenicima. Dao je pregled objavljenih pomena Banjana u Dubrovačkom arhivu. Iz značajnog broja pomena, naročito kada su u pitanju Banjani, može se pratiti istorijska zbilja na prostoru Banjana od prvih pomena sa razmeđa XIII i XIV vijeka do polovine XVII vijeka. Dao je i pomene Banjana u Kotorskim (mletačkim) spomenicima iz XV i XVI vijeka. Sedamnaesti vijek, naročito njegova druga polovina, krcat je pomenima Banjana, u različitim arhivima Mlečana od Kotora i Perasta do Novog, Zadra i Venecije. Mletački izvori nam najbolje dočaravaju istorijsku zbilju na prostorima plemena iz bokeškog zaleđa, đe su i te kako prisutni Banjani. Značajan je broj pomena u Dubrovačkom arhivu ličnosti ali i broj pomena niza ličnosti iz Banjana u mletačkim izvorima XVII vijeka. Autor nudi odgovor, da veći broj pomena Banjana u dubrovačkim i mletačkim izvorima, svakako, treba tražiti u velikom prisustvu banjskih plemenskih prvaka u kancelarijama dubrovačkihi i mletačkih vlastodržaca, ali i pojačanom interesovanju za Banjane, individualisanu plemensku cjelinu, od strane dubrovačkih, a posebno mletačkih vlasti.
Uspostavljanje čvrstih veza plemena iz zaleđa Boke pa i Banjana, sa mletačkim vlastima,koje je generisao, prvo Kandijski pa onda Morejski rat, naprosto će napuniti mletačke izvore antroponimskim ppodacima o Banjanima. Naći će se tamo imena plemenskih prvaka, koje i te kako dotiče plemenska tradicija i epska poezija. Pojavljuju se pomeni i više banjskih bratstava od kojih neke i danas imamo. Mletački izvori iz ovog vremena su izuzetno vrijedne vremenske podloge za svestrano izučavanje istorije Banjana ovoga vremena. Ovi mletački podaci daju antroponimsku sliku Banjana toga vremena iz koje se može zaključiti da već imamo imena, koja će zadugo kasnije do današnjih dana činiti okosnicu imenoslova ovih krajeva kada je u pitanju muška populacija. Istorijska antroponimija nam kroz različite izvore omogućava da pratimo tok i razvoj imenoslova kroz XVIII a naročito XIX vijek. Već formirana antroponimska matrica u drugoj polovini XVII vijeka i nadalje će pokazivati stabilnost sve do druge polovine XIX vijeka, kada ćemo iz mnoštva izvora imati mnogo imena ljudi ovog kraja.
U trećem dijelu naslovljenom „Banjski toponomastikon od topografije do putopisa i istoriografije”, autor konstatuje da su Banjani i šire okruženje bili često predmet putopisno-memoarskih i publicističkih radova koji su nastajali u ratnim godinama 1876–1878. i postberlinskom periodu. Konkretnije, istorijsko izučavanje Banjana, kroz dugo vrijeme počinje od prvog pomena 1319. godine, što je bezmalo sedam vjekova. Na primjer P. A. Roviski je u okviru svoje studije „Crna Gora” u više navrata doticao neke banjske toponime a neki su u njegovom djelu stekli prvi pomen. Da je ovaj prostor ostavio utisak na čuvenog geografa Kurta Haserta, kada je njime hodio, govori i zapis u njegovoj knjizi o Crnoj Gori: „Neometan pogled je išao na Njegoš i do planinskog lanca duž Jadrana”, (Hasert K. I, 1995, 100). Napomenimo da se, Milović pridržava i konstatacije poznatog onomastičara, P. Šimunovića, koji kaže: „Ime je sazdano zavičajnim idiomom da je važna tradicija njegove upotrebe u mještana i da je jedino pravilno u obliku u kojem se najčešće upotrebljava od tih mještana”. Autor poručuje da bi detaljan popis toponima i mikrotoponima urađen za sva banjska sela, bio najbolja priča o njihovoj prošlosti i životu ljudi koji su vjekovima obitovali na ovom bezvodnom kršu.
Daleko bi nas odvelo da se upuštamo u podrobnu analizu svega onoga što je rečeno u ovoj po obimu značajnoj ali i sadržajem bogatoj knjizi. Ukazali smo samo na neke teme i probleme koji mogu da posluže kao iliustracija onoga što se u njoj nalazi. Za ovo recenziranje želimo i mislimo da možemo, uz punu ličnu i naučnu odgovornost i savjest, da istaknemo samo četiri kvalifi kacije ove monografi je koje uz najstrožu kritičku ocjenu ne mogu doći u pitanje.
Prvo, naslov ovog djela u prvi mah nas asocira na uskostručnu problematiku, ali uvidom u njenu sadržinu, u odabrane i prezentovane tematske cjeline, postaje nam jasno da se osnovna tema (u ovom slučaju onomastika) kao zlatna nit utkala i umrežila u mnoštvo drugih nauka, dajući multidisciplinarni karakter osnovnoj sadržini ove knjige. Teritorijalnim ograničenjem u naslovu i nazivima obrađenih tematskih cjelina, Milović crnogorskoj naučnoj javnosti poručuje da se ovom knjigom nastavljaju dosadašnja istraživanja Banjana.
Drugo, relativni podaci informacije aktuelizovani su prema raprezantativnim i pouzdanim publikacijama i drugim provjerenim izvorima. Svako vrijeme iskazuje se u mišljenju svojih mislilaca, pa svjedočimo i onda kada svjedočenje odbijamo i kada se povlačimo u mišljenju ili pak ćutimo. Ovakvom jednom naumu podredio je autor sve tekstove od kojih se knjiga sastoji. Njegov analitički duh svagda održava ravnotežu, toliko potrebnu u ovom „smutnom vremenu”.
Treće, Dr Milović je autor rijetke erudicije, često sposoban da na lak a opet maestralan način, kroz prizmu epistemologije i istorije poveže etnografske, sociološke, ekonomske, lingvističke, teorije sa nalazima opsežnih empirijskih istraživanja i svakodnevnih opservacija. Svi na jednom mjestu mogu naći svojevrsni presjek stanja i valjana saznanja i promatranja toponimije Banjana.
Četvrto, posebna karakteristika i vrijednost monografije jesu stil i način obrade. Jer, i ako je autor po profesiji bio usmjeren inženjerski na precizan i nedvosmislen pojmovni izraz, u ovoj knjizi, taj izraz je drugačiji, da je kroz čitavu analitičko-sintetičku proceduru slikovit, metaforičan, bajkovit, što mu sve to daje posebnu draž i prijemčivost, zbog čega će, između ostalog, privući čitalački auditorijum. Pisano,dakle, naučno, stručno ali po izrazu ilustrovanosti veoma popularno lako čitljivo, privlačno i zanimljivo.
Još jednom valja istaknuti da je crnogorska onomastika ovom knjigom dobila mnogo. Knjiga nam pokazuje koliko je velik i raznolik univerzum crnogorskih imena. Na temelju vlastitih istraživanja i jezičkih analiza, ali uvažavajući rad ostalih crnogorskih i svjetskih onomastičara, na mnoga su pitanja dati odgovori, ali je pokazano i oko kojih se pitanja još moraju potruditi novi istraživači banjske toponimije. Rukopis pozitivno ocjenjujemo i preporučujemo za objavljivanje.
u Nikšiću, 24.2.2017. god.
Recenzenti:
Prof. dr Miroslav Doderović
Prof. dr Milutin A. Lješević
Be the first to comment