Nastavljamo sa predstavljanjem knjiga dr Radomira R. Milovića iz dijela njegovog naučnog opusa prikazanog kroz “POSEBNA IZDANJA”. Osamnaesta knjiga je “”BANJANI I KATUNSKA NAHIJA” – ISTORIJSKI, ETNOLOŠKI I ANTROPOGEOGRAFSKI DOTICAJI
Ako kliknete na link POSEBNA IZDANJA možete pogledati koje su knjige do sad predstavljene.
SADRŽAJ
U V O D
MOTIVI ZA SAGLEDAVANJE ISTORIJSKIH, ETNOLOŠKIH I ANTROPOGEOGRAFSKIH
DOTICAJA I PROŽIMANJA BANJANA I KATUNSKE NAHIJE
Da se pozabavimo odnosom Banjana i Katunske nahije u istorijskom, etnološkom i antropogeografskom smislu, podstaklo nas je više faktora. Doticaji i prožimanja ova dva geopolitička entiteta kroz minule vjekove njihove istorije, toliko su naglašeni, da je opredjeljenje za ovakvo sagledavanje došlo samo po sebe.
Iako sa značajnim razlikama u geopolitičkom smislu i istorijskom razvoju od ranog novovjekovlja, Katunska nahija i Banjani su kroz nekoliko zadnjih vjekova činili jedinstven geografski i demografski krug koga su prožimali svi elementi koji su povezivali ljude ovog surovog krša. Obimna istorijska građa, predanja, legende i epika, nadkriljuju viševjekovnu prošlost ovog prostora, đe se sretaju Katunska nahija – državotvorno jezgro novovjekovne Crne Gore., saprta u „kamenom moru” u podgorju Lovćena, bastion slobode i luča u tami širokih prostora, koje pritiska Osmansko carstvo i krajiško pleme Banjani, pritisnuto tamom turskog ropstva koje u susjednoj Crnoj Gori i Katunskoj nahiji vidi bastion, koji će i Banjanima donijeti konačno oslobođenje.
Motivacioni opseg na kojem gradimo našu sagu o katunsko-banjskim vezama i doticajima dobija na težini i zbog činjenice da je svaka istoriografska priča o Banjanima i Katunskoj nahiji istovremeno priča o Banjanima i Crnoj Gori. Svakako, o Crnoj Gori u svijetlu njene geo-istorijske postojanosti i kontinuiteta. Najveći dio veza i stremljenja Banjana prema slobodnom crnogorskom principatu i vladikatu, ostvarivan na putevima banjske borbe za socijalno i nacionalno oslobođenje, ostvarivao se preko Katunske nahije, prije svega, njenih plemena: Cuca, Čeva (Ozrinića) i Bjelica.
Motivacioni podstrek za naš rad bazirali smo na slijedećim pretpostavkama:
– Značajnom broju izvora za istoriju Crne Gore, ali i Banjana kao plemensko-predione cjeline, sačuvanih u crnogorskim, turskim, mletačkim i dubrovačkim arhivima;
– Bogatoj tradiciji koju tvore legende, predanja, narodni memorati;
– Istoriografskim radovima zapaženih istoričara;
– Monografskim i antropogeografskim radovima koji se bave Starom Crnom Gorom, odnosno katunskim plemenima i Banjanima;
– Epskim pjesmama nastalim, uglavnom, na prostoru Katunske nahije;
– Arhivskoj i istoriografskoj građi koja se bavi oslobodilačkim procesima u ovim krajevima tokom XIX vijeka.
Na osnovu saznanja iz navedenih izvornih oblasti možemo naznačiti i elemente koji su vjekovima povezivali Banjane sa Katunskom nahijom, odnosno, Starom Crnom Gorom. To su:
– Istorijska i antropogeografska povezanost od kasnog srednjevjekovlja;
– Pripadnost jedinstvenom geografskog i demografskom krugu na prostoru najljućeg krša Evrope;
– Etičke odlike i demografski procesi stanovništva na putevima od Banjana ka Katunskoj nahiji i obrnuto;
– Značajan broj savremenog stanovništva Banjana koji svoje genealoške korijene ima u Katunskoj nahiji;
– Saradnja Katunjana i Banjana u oslobodilačkim pokretima protiv Osmanskog carstva, počev od kraja XVI vijeka (Grdanov ustanak) i učešća u Kandijskom i Morejskom ratu u XVII vijeku;
– Intezivni razvoj hajdučije na širokom prostoru prepoznat po crngorskoj ( katunskoj) hajdučiji, ali i banjska hajdučija, čime su stvarane okolnosti sa negativnim posljedicama, često prenaglašene od strane pojedinih hroničara i istoriografa;
– Oživljavanje saradnje Banjana i Crne Gore, počev od vremena Petra I Petrovića i uloga pribrežnih katunskih plemena u ovom peocesu;
– Uključenje znamenitih Katunjana (vojvoda, serdara, hajdučkih harambaša) u svim oslobodilačkim akcijama, koje su Banjani vodili tokom XIX vijeka do konačnog uključenja u Crnogorsko knjaževstvo;
– Zajedničko djelovanje Banjana i Katunjana u svim velikim ratnim operacijama i bitkama u XIX vijeku Omer-pašina godina 1852/3, bitka na Grahovcu 1858, borbe u ratu 1861/62 – Duga, Kita nikšićka, Nevesinjska puška 1875, bitka na Vučjem Dolu 1876, ostale operacije tokom Veljeg rata 1876–1878. godine;
– Dominacija stanovništva sa prostora Katunske nahije, počev od XIX vijeka na širokom prostoru banjskog okruženja: Nikšićke Rudine, Golija, Crkvički kraj, Oputne Rudine, što sa recentnim banjskim stanovništvom katunskog porijekla, čini jedinstveni demografski krug na prostoru mnogo većem od Katunske nahije. Ovu demografsku sliku na širem prostoru od Katunske nahije do Banjana, najbolje je uočio P. A. Rovinski, koji u svojoj čuvenoj studiji, praveći geografsko-istorijski prikaz Crne Gore, počinje, svakako, sa Katunskom nahijom kao državotvornim jezgrom i kaže da Katunskoj nahiji „pridružuje Banjane, Grahovo, Trepča i obje Rudine, krajeve istog tipa i istorijskog predanja”. Riječ je o geodemografskom prostoru koji smo naviše odredili. Neko je zapisao da su ovi krajevi „Produžena Katunska nahija”.
Smatramo da su navedeni elementi dovoljan podstrek za pravljenje sage o banjsko-katunskim vezama i doticajima.
ZAVRŠNA RAZMATRANJA
Polazeći od skupa elemenata, koje smo u uvodnom dijelu rada označili kao motivacione podstreke za pravljenje sage o istorijskim, etnološkim i antropogeografskim prožimanjima i doticajima Banjana i Katunske nahije, sačinili smo sadržajnu matricu po kojoj smo realizovali naš rad.
Teško je bilo vrlo složenu problematiku ove teme sadržajno i hronološki uklopiti u okvir rada koji svojom imenskom najavom nagovještava višeslojnu predstavu odnosa plemena Banjana i centralnog dijela Stare Crne Gore – Katunske nahije. Sreli smo se na samom početku sa suštinskim geo – strateškim i istorijskim pitanjima, na koja nije bilo lako dati odgovor u svijetlu viševjekovne istorije na pograničju crnogorskog državotvornog jezgra. Iz svih segmenata koji su doticali predmetnu temu dolazili smo do bitnog saznanja da je odnos plemena Banjana i Katunske nahije u istorijskom, etnološkom i antropogeografskom smislu, odnos Banjana i Crne Gore. Iako dosta složeno, ovo pitanje se mora prihvatiti kao realnost, jer srž ovoga rada u analitičko – sintetičkom obimu leži na činjenici da su Banjani, kao i druga prigranična plemena Stare Crne Gore, čitav jedan vijek proveli u borbi za nacionalno i soijalno oslobođenje, oslanjajući se na slobodnu Crnu Goru, sve do konačnog završetka ovog procesa, kada su se uz izdašnu pomoć Crne Gore i katunskih plemena u drugoj polovini XIX vijeka i „de jure” uključili u međunarodno priznatu crnogorsku državu. U radu smo dali naglasak i posebnu pažnju i ovoj problematici.
U prvom dijelu rada, koliko je bilo moguće, dali smo pregled bitnih geostrateških i demografskih pitanja, koja su se otvorila kada su se dva susjedna geografska i demografska kruga na uzavrelom krajištu sretala sa burnim vjekovima mučne ali slavne istorije. Demografi ja ovih prostora i njihovog okruženja karakterisala se stalnim ljudskim pomjeranjima i miješanjima počev od ranog novovjekovlja. Etnogeneze i rodoslovlja mnogih katunskih i banjskih bratstava su toliko ispreplijetani da je ponekad teško napraviti i najgrublju granicu između banjske i katunske demografi je i njenih tokova, počev još od ranog novovjekovlja i u njemu prepoznatljivih i u istoriji dobro utvrđenih predaka dinastije Petrović – Njegoš, ili legendarnih Orlovića, čiji potomci već vjekovima čine jezgro Katunske nahije, a samim tim i Crne Gore. A onda se demografski smjer promijenio, pa Katunjani sa svojom energijom, rodoljubljem i borbrnošću hrle ka Banjanima i njihovom okruženju, koje su zle istorijske okolnosti demografski praznile i stvorile prostor za nove doseljenike, đe se i te kako javljaju baš Katunjani. Ostalo je ovako stanje i do ovih dana, čemu smo u radu obretili skromnu pažnju.
Ostali su po Banjanima i katunskim plemenima mnogi toponimi koji svojom etimologijom dopunjuju svaki antropogeografski i demografski rad o ovim krajevima. Ostale su legende,predanja, epske pjesme i sakralni ostaci materijalne kulture na rubovima i putevima demografskog kruga ovih prostora.
U poglavljima drugog dijela rada bavili smo se burnom prošlošću ovog znamenitog krajišta. Na svu sreću stajao nam je na raspolaganje ogroman broj istorijskih izvora.: dubrovačkih, turskih (osmanskih), mletačkih, crnogorskih i drugih. Banjanin, akademik Jevto Milović, poznati istoričar je neđe, uostalom, zapisao: „Crna Gora je arhivska velesila”. A on je, odista, dobro i ponajbolje znao šta sve piše po evropskim arhivima o Crnoj Gori.
Istorijsku vizuru banjsko – katunskih odnosa u prošlosti mogli bi hronološki razlučiti u nekolika dijela.
Prvi dio je period od pojave prvih oslobodilačkih pregnuća u širem okruženju počev od početka XVII vijeka, bolje reći od čuvenog ustanka vojvode Grdana Nikšića. To je period nedefi nisanih relacija između plemena šireg okruženja pa i Katunske nahije. Odlikuje ga jako naglašena hajdučija i nasilje u zemlji korumpirane osmanske vlasti na dalekom pograničju prema hrišćanskim monarhijama i republikama (Mletačka republika, Dubrovačka republika, Austrija). Tu su i ratovi; Kandijski i Morejski i uključivanje plemena iz zaleđa: Nikšića, Banjana, Drobnjaka, Riđana na mletačku stranu, ali i Crnogoraca. U ovom vremenu imamo jako naglašenu hajdučiju, kako crnogorskih (katunskih) plemena, tako i Banjana. U „besudnom vremenu” po „besudnoj zemlji” hajdukuju svi, a ovo prate sve negativnosti ovog načina ljudskog ponašanja. Ostavilo je ovo vrijeme dosta kontraverznih kvalifi kacija o crnogorskoj hajdučiji po Hercegovini, pa i okolnim plemenima gdje su i Banjani, preko kojih se prelamaju mnoga zla ove pojave. No, četovali su i Banjani. U radu smo se dosta bavili ovim dijelom ljudskih pošasti koje su ispunjavale našu prošlost.
Drugi dio vremenskog opsega, u kome pratimo banjsko – katunske odnose je dio, koji bi mogli naznačiti da počinje sa pojavom Petra I Petrovića Njegoša – Sv. Petra na crnogorski prostor. On teče do konačnog završetka oslobodilačkih procesa koji traju skoro jedan vijek i završava se Veljim ratom (1876–1878) i Berlinskim kongresom 1878. godine.
Ovo je vrijeme najvećih pregnuća i Crne Gore kao već zaokružene iako još nepriznate države i pograničnog plemena Banjana. Ovo je vrijeme stalnih borbi: četovanja, ustanaka, ratova, velikih i slavnih bitaka i pobjeda. Banjsko – katunska saradnja i zajednički potezi zauzimaju vidno mjesto u inače slavnoj istoriji ovog vakta koja se pravila širom Crne Gore i okolnih plemena. Zajednička slavna katunsko – banjska djelovanja ostvaruju se u znamenitim istorijskim zbivanjima. Tu je opsada Klobuka 1807. sa Sv. Petrom, pa Smail-agin udar na Grahovo, preko uništenih Banjana. Tu su događaji iz Omer-pašine godine 1852/3. pa stalni ustanci širom hercegovačkog pograničja od 1852 do 1862. U skup događaja iz ove viteške epohe istorije naših krajeva valja istaći slavnu pobjedu na Grahovcu 1858. i, svakako, nenadmašno katunsko ali i banjsko/grahovsko junaštvo u ovoj bici. Dolazi i rat 1862. uz prethodne stalne borbe 1861. Tu je više puta zabilježena Duga u slavnoj povjesnici crnogorskoj. Valja reći da je bilo i tragičnih događaja u ovim slavnim godinama ratovanja. U Dugi aprila 1862. ginu čelni Katunjani: Ilija Đukanov Zvicer i serdar Šćepan Radojević sa banjskim serdarom Đokom Miljanićem – Banjaninom. Ova pogibija zavila je u crno svu Crnu Goru i Hercegovinu. Oplakana je i opjevana mimo bilo koju drugu. Tu je odmah iza ovog kobnog zgibenija u Dugi u susjedstvu u Kiti nikšićkoj poginuo banjski vojvoda Jovan Vasiljev Baćović. Za Banjane i za Crnu Goru mnogo gubitaka vrsnih ljudi i junaka u ovom ratu.
Ubrzo iza ovoga u jeku hercegovačkog ustanka, januara 1876. na Gluvoj Smokvi gine slavni banjski vojvoda Maksim Baćović. Tri velika gubitka čelnih ljudi plemena, a i šire bila bi mnogo i za državu, a kamo li za banjsko pleme iscrpljeno vojevanjima i pogibijama u decenijama ustaničkih pregnuća. Za svo vrijeme ustaničkih i ratnih operacija na banjskom pograničju, pa i znatno šire sretamo znamenite Katunjane, koji sa svojim saplemenicima rame uz rame sa banjskim bojovnicima, lome već oronuli odbrambeni sistem Osmanskog carstva kome se nazire kraj. Tu su osim već herojski poginulih 1862. vojvode Ilije i serdara Šćepana, pop Milo i pop Luka Jovovići, Peko Pavlović, Miloš Krivokapić i drugi Katunjani. Oni su stalno sa banjskim prvacima: vojvdom Jovanom, serdarom Đokom, vojvodom Maksimom i drugim banjskim, ali i grahovskim junacima i harambašama. Svakako je period koji je borbama i pregnućima obilježio nekoliko decenija sredokraće XIX vijeka bio zlatno doba za katunsko – banjsku saradnju i zajednička djela. Tim prije što je ovo vrijeme velikih narodnih podviga koji su ispisali vitešku povjesnicu Crne Gore, ali i prigraničnih Banjana, koji će se i „de jure” u ovom vremenu naći u granicama Crnogorskog knjaževstva.
Uvid u prošlost Banjana u ovom vaktu burne istorije, iziskuje kod čitaoca pitanje: Da li su stvarno Banjani kao pleme ušli u sastav Crne Gore, manjim dijelom 1859- poslije bitke na Grahovcu, a u cjelosti odlukama Berlinskog kongresa 1878. ili je to bilo mnogo ranije, kada Petar I Petrović u Poslanici Bjelicama od 20. decembra 1807. kaže: „a drugi (Ozrinići) također ne prestaju daviti jadne i žalosne Grahovljane i Banjane, koji su se pri Crnoj Gori davno u Katunsku nahiju prepisali, kako i sami znate i na službu našeg pokrovitelja velikoga Aleksandra, historijanskog cara, svoje kuće i ostalo imeće izgubili”? Vladika opominje neke zbog očigledno izvršenih hajdučkih prepada po Grahovu i Banjanima, i skreće pažnju da su se ova dva plemena „davno u Katunsku nahiju prepisala” aludirajući, svakako, na zajedničke borbe oko Klobuka i Nikšića 1807. godine, ali i raniju saradnju.
Svakako, mnogi istorijski izvori kojima smo se u ograničenom broju bavili i u ovom radu, otvaraju mnoga pitanja kada se radi o uključenju Banjana i Grahova u Crnogorsku državu.
Mislimo da je upravo ova tema, ovako koncipirana, prilika da se otvoreno na bazi istorijske građe, a ne poluistinitih istorijskih zapisanija, iznese na svjetlost dana sve ono što će kao istorijski izvor doprinijeti da se što korektnije i cjelishodnije sagleda istorija jednog šireg prostora, prije svega Banjana u teškim decenijama borbi na putu od Osmanskog ropstva do Crnogorskog knjaževstva. Ono što je dato u radu uz naslanjanje na navedene izvore, koji su korišćeni, može da bude doprinos sagledavanju naviše navedenih istorijskih dilema.
Na kraju rada smo se osvrnuli i na neke interesantne okolnosti, koje su dio banjskog plemenskog prostora koji se našao u sastavu Crne Gore odlukama Carigradske konferencije 1860. godine, dovele da čini sastavni dio Katunske nahije, svakako, shodno administrativnoj podjeli teritorije Crne Gore. Iako se radilo o malom dijelu Banjana, trajala je ova podjela dosta dugo – (1860–1910) godine, a ovih nekoliko sela i do danas je ostalo u administrativnom pogledu u sastavu Grahova tj. viluškog kraja i Nikšićkih Rudina, van prostora koji se tradicionalno smatra Banjanima. I Banjski bataljon je dugo bio u sastavu Katunske brigade (1882–1906) godine.
Kroz rad smo istakli da je katunska demografska struja od polovine XIX vijeka, tačnije poslije bitke na Grahovcu, Nikšićke Rudine naselila življem iz Katunskih plemena, i ovaj demografski krug naslonila na ranija naselja Katunjana u jugoistočnom dijelu plemenske oblasti, tj. Tupanu. Tako su se centralni djelovi Banjana u kojima sretamo više bratstava Katunskog porijekla našli u direktnom dodiru sa Katunjanima.
RECENZIJA I
Radomir–Rašo Milović – Banjani i Katunska nahija
Studija o saradnji dva srodna crnogorska plemena kroz vjekove
Radomir-Rašo Milović, dr elektrotehničkih nauka, proveo je radni vijek na odgovornim, najčešće rukovodećim poslovima u Željezari Nikšić i Elektroprivredi Crne Gore. I pored profesionalnih obaveza uspio je da objavi četrdesetak stručnih radova iz oblasti za koju se školovao. A onda, potrefi lo se to, otprilike, odlaskom u penziju krenuo je u nove izazove. Pritajena želja i nesumnjiv talenat, uz silnu energiju, podstakli su ga na izučavanje istorijskih, onomastičkih, etnoloških, antropogeografskih i srodnih disciplina. Istina, dosta je toga i imao u sebi, akumulirano iz bogate kućne biblioteke od preko desetak hiljada knjiga, što je valjalo sistematizovati, dograditi i uobličiti. Uz to kao da je sebi postavio zadatak: kako se odužiti svojim rodnim Banjanima? Uspio je u tome Radomir Milović učeći se na uzorni, ogromni rad svog starijeg rođaka dr Jevta Milovića, čuvenog njegošologa, istoričara književnosti, germanistu, čovjeka instituciju. Tu je i drugi njegov mlađi rođak Milorad Milović, istaknuti crnogorski bibliograf, koji je pripremio bibliografi ju svoga plemena sa tridesetak hiljada bibliografskih jedinica.
Ne računajući knjigu: Stevan Milović–Prdeklija : hajdučki harambaša, koautorstvo sa Živkom Đurkovićem, koja se pojavila 1998. godine ( 2. izdanje izašlo 2016), Milović je u periodu od 2014. (Sage o Banjanima), zaključno sa 2022. godinom (Saxa loquntur: kamenje govori : monografski leksikon Banjana), objavio šesnaest knjiga, koje se mahom odnose na Banjane, izuzetno zapaženih i od kritike i od čitalaca! Nesumnjivo, podatak za svaku pohvalu i divljenje!
Među njima su i studije Rudine i Banjani (2017), Banjani i Boka (2018), Piva i Banjani (2018), Banjani i plemena stare župe Onogošt (2021). Sada je na redu rukopis nove knjige slične tematike Banjani i Katunska nahija. Autor rada dr Milović ističe u završnim razmatranjima:
„ … Sreli smo se na samom početku sa suštinskom geo-strateškim i istorijskim pitanjima na koja nije bilo lako dati odgovor u svijetlu viševjekovne istorije na pograničju crnogorskog državnotvornog jezgra. Iz svih segmenata koji su doticali predmetnu temu dolazili smo do bitnog saznanja da je odnos plemena Banjana i Katunske nahije u istorijskom, etnološkom i antropogeografskom smislu odnos Banjana i Crne Gore. Iako dosta složeno, ovo pitanje se mora prihvatiti kao realnost, jer srž ovoga rada u analitičko-sintetetičkom obimu leži na činjenici da su Banjani, kao i druga pogranična plemana Stare Crne Gore, čitav jedan vijek proveli u borbi za nacionalno i socijalno oslobođenje, oslanjajući se na slobodnu Crnu Goru, sve do konačnog završetka ovog procesa kada su se uz izdašnu pomoć Crne Gore i katunskih plemana u drugoj polovini XIX vijeka i „de jure“ uključili u međunarodno priznatu crnogorsku državu.“
Rad je podijeljen u osam poglavlja:
I Geostrateški međaši;
II Demografski doticaji,
III Vjekovi četovanja;
IV Banjani i Crna Gora od vremena Petra I Petrovića Njegoša do Berlinskog kongresa;
V Tragovima oslobodilačkih borbi Katunjana i Banjana u XIX vijeku;
VI Na putevima istorijske toponimije;
VII Geografska i geopolitička poimanja i podjele;
VIII Tragovima zapisa iz različitih publikacija
Svako poglavlje sadrži više djelova sa posebnim naslovom i predmetom razmatranja. Navodim kako je to urađeno u poglavlju pod rednim brojem I: Tragom banjsko-katunskih veza; Geostrateški položaj oblasti Katunska nahija; Na rubu „Ivanbegovine“ u svijetlu tradicionalno-istorijskih nedoumica; Pleme Banjani; Geografski položaj i granice plemenske oblasti Banjana; Grahovo između Banjana i Katunske nahije; Nikšićke Rudine od riđanskog naselja do prepoznatljive prirodne cjeline; Drevni Risan – mjesto banjsko-katunskih (cuckih) doticaja; Tragom ostataka materijalne kulture iz ranijih epoha; Putevi od Banjana prema Katunskoj nahiji i Cetinju; Materijalni i toponomastički spomenici katunsko-banjskih veza; Istorijski izvori – najbolji dokaz banjsko-katunskih veza.
Uočava Milović duboke i trajne veze Banjana i Katunjana. Banjski plemenski prostor je tokom XVII i XVIII vijeka bio usputna stanica ili novo stalno boravište mnogim katunskim porodicama, gdje i danas živi njihovo potomstvo. Navedno je više banjskih bratstava katunskog porijekla. Razumljivo je da su demografska pomjeranja od Katunske nahije ka Banjanima donijela u Banjane znatne etnološke, jezičke i druge uticaje. Tako neki etnolozi i antropolozi, među kojima i Jovan Erdeljanović, zapažaju da naročito Cuce, imaju dosta sličnosti u jeziku, običajima, vedroj naravi i sl. sa pojedinim plemenima pri Hercegovini, naročito Banjanima. Potkrijepljeno je to vjerovanjem da većina cuckog stanovništva potiče, prema predanju, od doseljenika iz Hercegovine.
Banjsko-katunska prožimanja sežu u duboku prošlost, a osobito je istaknut period vladavine Balšića i Crnojevića. Tu je i naseljavanje Njeguša preko banjske teritorije i njihov boravak u banjskoj tradiciji. Nijesu izostali ni Banjani u predanjima o Orlovićima i njihov boravak u Banjanima, kao i Orlovići u demografi ji Katunske nahije i okolnih krajeva.
Autor studije nije zaboravio da obradi Nikšićke Rudine, počev od riđanskog naselja, do popisa 1879. godine Grahovo i Risan, u mjeri u kojoj imaju dodirnih tačaka sa Banjanima.
Osobito su zanimljivi djelovi rada koji govore o četovanju Banjana i Katunjana (Banjsko-crnogorski odnosi u svijetlu vjekovnog četovanja, Crnogorska hajdučija prema turskom popisu iz 1701. godine, Banjska četovanja, dokumenta o četovanjima, Kontroverze katunsko-banjske hajdučije u tradciji i istoriografi ji i dr.).
Saradnja Banjana i Crne Gore je veoma intenzivna u vrijeme Svetog Petra i Njegoša, da bi naročito ojačala u doba knjaza Danila i knjaza Nikole. Sve je to protkano kroz istorijski okvir, istorijske izvore, poslanice, pisma i memoarsku građu.
Izuzetno su značajne oslobodilačke borbe Katunjana i Banjana u XIX vijeku. Vladika Petar I je od početnih godina svoje vladavine bio naklonjen Banjanima. Prva zajednička akcija Crnogoraca, Rusa, Grahovljana, Banjana, Rudinjana i Golijana desila se 1807. godine u napadu na tursku tvrđavu Klobuk 1807. godine. U svim kasnijim okršajima istakla se plejada katunskih i banjskih vitezova. Među njima su: Šćepan Radojev Todorović–Markovljanin, češće imenovan po ocu Šćepan Radojev (Radojević), vojvoda Ilija Đukanov–Zvicer iz Cuca, Đoko Miljanić–Banjanin, pop Luka i pop Milo Jovovići, vojvoda Peko Pavlović, vojvoda Maksim Baćović, vojvoda Jovan Vasiljev Baćović, Vojoda Ivo Rakov Radonjić, vojvoda Mašo Vrbica, vojvoda Miloš Androv Krivokapić, Jovo Savov Vukotić, Stevan Milović–Prdeklija, Sava Pejović i mnogi drugi.
Naročito je osvijetljena Grahovačka bitka i veliki udio katunskih, banjskih i grahovskih ratnika u velikoj pobjedi crnogorske vojske nad Osmanlijskom carevinom. O učešću Banjana u velikoj bici i događajima nakon nje kazuje više pisanih dokumenata i pisama. U Dugi su 1862. godine poginula tri znamenita junaka: lija Đukanov Zvicer, serdar Šćepan Radojev Todorović i serdar Đoko Radov Miljanić–Banjanin, a u Kiti planini, takođe 1862. godine, vojvoda Jovan Baćović.
Da bi studija o banjsko-katunskim odnosima bila obuhvatnija, Milović se potrudio da obradi i toponimiju Banjana u epskim pjesmama o katunskom četovanju sa posebnim osvrtom na nekoliko toponima Velimlja u svijetlu demografskih procesa. Nije izostalo ni više toponima iz banjskog okruženja, a ni sličnost katunske i banjske toponimije u svijetlu semantično-etimoloških sagledavanja.
Milović se u svom radu, studiji Banjani i Katunska nahija, znalački i naučno utemeljeno služi brojnom literaturom od preko stotinu naslova – knjiga, časopisa, novina, arhivskih podataka. Uz to tečno i vješto, veoma čitljivo i pitko, izlaže materiju na preko dvjesta strana. U tekst je uključeno preko sedamdeset fotografi ja različite vrste, a na kraju je dat veći broj priloga, koji su vezani za sadržaj knjige. Vjerujem da će knjiga obradovati ne samo njegove Banjane i moje Katunjane, već i sve one koji žele da bolje upoznaju zbivanja i saradnju dva srodna plemena na dalekom putu od najstarijih vremena do zvaničnog priznanja crnogorske države na Berlinskom kongresu.
Siguran sam da Radomir–Rašo Milović ima snage, volje i znanja, uz želju da ga zdravlje posluži, da i dalje neumorno stvara. Pronaći će on nove teme za obradu.
Petar Krivokapić
RECENZIJA II
Radomir Ristov Milović
BANJANI I KATUNSKA NAHIJA
Nikšić 2023.
Čitanje je jedna od najdražih aktivnosti svih knjiških moljaca. Čitanje može biti gušt, čitanjem možemo naučiti puno, čitanje nas vodi u druge svjetove, čitanjem postajemo bolji ljudi. Ukratko, čitanje može biti mnogo toga. Dr Radomir–Rašo Ristov Milović, napisao jei objavio osamnaest knjiga, od čega tri u koautorstvu, uglavnom, sa tematikom iz istorije, etnologije, antropogeografi je i onomastike užeg zavičaja Banjana i ostalih krajeva Crne Gore. U razumijevanju višestrukog značaja prostora za čovjeka potrebno je imati u vidu da je on složeno i višestrano biće. Naime, geografi smatraju da prostor (geografski) u kojem čovjek živi sa svojim kvantitetom i kvalitetom oblikuje njegov život. Ali taj determinizam nije jednostran: i čovjek oblikuje prostor, tako da možemo govoriti o svojevrsnoj interakciji čovjeka i prostora. Čovjek štiti svoj prostor i voli. Sve ove aspekte prostora Milovićna sagledava na primjeru Banjana, Katunske nahije, Crne Gore i Hercegovine i Boke. Monografi ja je napisana na 310 strana.
Historia est testis temporum, lux veritatis, vita memoriae, magistra vitae, nuntia vetustatis. – Istorija je svjedok vremena, svjetlost istine, život uspomene, učiteljica života, glasnik davnine. – Ciceron. Teme se, izvjesno, svojom sadržinom i kvalitetom najbolje same predstavljaju svojim korisnicima i javnosti. Za kompleksniji analitički prikaz i naučno stručnu ocjenu jedne ovakve monografi je bilo bi potrebno znatno više prostora i potpuniji osvrt drugačije namjene, za svaki segment. To će vjerovatno učiniti znalci ove materije po mjeri onih koji prate razvoj i stvaranje u ovoj oblasti i sami učestvuju u tome preko odgovarajućih časopisa, listova i drugih medija naučnog informisanja kada ova studija nastavi svoju misiju i vijek u našim javnim i ličnim bibliotekama.
Precizno definisanje metodologije naučnog rada i pristup kritici istorijskih izvora već na prvom koraku razlikuje ovu studiju od većine prethodnih koje su pledirale da daju odgovore na ovo veoma značajno pitanje. Katunska nahija i Banjani su kroz nekoliko poslednjih vjekova činili jedinstven geografski i demografski krug koga su prožimali svi elementi koji su povezivali ljude ovog surovog krša. Obimna istorijska građa, predanja, legende i epika, natkriljuju viševjekovnu prošlost ovog prostora, gdje se sretaju Katunska nahija – državotvorno jezgro novovjekovne Crne Gore. saprta u „kamenom moru” u podgorju Lovćena, bastion slobode i luča u tami širokih prostora, koje pritiska Osmansko carstvo i krajiško pleme Banjani, pritisnuto tamom turskog ropstva koje u susjednoj Crnoj Gori i Katunskoj nahiji vidi bastion, koji će i Banjanima donijeti konačno oslobođenje. Motivacioni opseg na kojoj gradi sagu o katunsko-banjskim vezama i doticajima dobija na težini i zbog činjenice da je svaka istoriografska priča o Banjanima i Katunskoj nahiji istovremeno priča o Banjanima i Crnoj Gori. Svakako, o Crnoj Gori u svijetlu njene geoistorijske postojanosti i kontinuiteta. Najveći dio veza i stremljenja Banjana prema slobodnom crnogorskom principatu i vladikatu, ostvarivan na putevima banjske borbe za socijalno i nacionalno oslobođenje, ostvarivao se preko Katunske nahije, prije svega, njenih plemena: Cuca, Čeva (Ozrinića) i Bjelica. U ovom smislu Grahovo i Banjani su najbliži crnogorski susjedi, što se ističe u prestižnim istorijskim izvorima, a prije svega u poslanicama Petra I. Banjsko – crnogorske, ili banjsko – katunske veze, osim političkih iskoraka koji se temelje na borbi za nacionalno oslobođenje i priključenje plemena slobodnoj Crnoj Gori, prate i mnoga druga međusobna prožimanja i doticaji. Naslonjeni na tradicionalne antropogeografske veze, koje sežu do srednjevjekovlja, Banjani i Katunjani, počev od zajedničkih akcija u Morejskom ratu, počinju izgrađivati zajedničku osnovu za oslobodilačke akcije u crnogorskom pograničju. Grahovo i Banjani i druga plemena iz susjedstva na ovoj strani Crne Gore (Drobnjaci, Župa, Piva, Morača), su posebno važna za ove poduhvate. Više vjekova utrveni putevi banjsko – katunskih dodira i prožimanja u svim vidovima koji tvore narodni život ovog krševitog i istorijski vrlo zapaženog prostora, iznjedrili su i zapažen broj identitetskih osobina kojim se odlikuju ljudi oba ova kraja. Ovo posebno važi kada se uspostavi identitetska paralela Cuca i Banjana. Više izučavalaca etnoloških i i antropografskih odlika Katunjana, uključujući i J. Erdeljanovića, uočavaju znatne sličnosti osobina Cuca i pribrežnih plemena prema Hercegovini đe, svakako, dolaze i Banjani. Erdeljanović ih vidi u jeziku, običajima, ljudskoj naravi i drugim prepoznatljivostima. Kod Banjana je u prošlosti a i do današnjih dana bio jako razvijen kult Svetog Petra (Petra I Petrovića Njegoša). Ovo vjerovatno zbog toga što je naglašena veza Banjana i Crne Gore počela sa njim, a Banjani su pod njegovom komandom napadali Klobuk i Nikšić (1807). Postoji banjsko predanje, koje potvrđuje jedan izvor, da je Sv. Petar te godine stizao i do Banjana. U narodu je ostala kletva „Svetoga mi Petra” što se odnosi na Petra I a ne na apostola Petra. Uz onu „Svetoga mi oca Vasilija”, ovo je kletva koja se najčešće čula po Banjanima i do skoro. Kao i u drugim radovoma ovakve vrste i značajno mjesto posvetiti istorijskim izvorima iz kojih se mogu isčitavati različiti vidovi katunsko – banjske saradnje i drugi pokazatelji, koji su vjekovima određivali odnose ova dva entiteta. Uostalom, i motivacija za pravljenje ovog rada bazira se, između ostalog, prje svega na značajnom broju izvora za istoriju Crne Gore, gdje su oni koji se tiču banjsko – katunskih veza i doticaja. Izvori su po svom ishodištu: osmanski, dubrovački, mletački, crnogorski, ali i drugi, rjeđe. Nalaze se u više arhiva.1 Pokrivaju široki vremenski domašaj koji seže do središnjih godina XV vijeka, pa i ranije. Možemo ih posmatrati po arheografskoj izvornosti, ili ih stavljati u kontekst istorijskih zbivanja u različitim vremenskim razdobljima. Pomeni Katunske nahije, kao centralnog geo – političkog dijela Crne Gore u arhivskoj građi su mnogostruki. Ponekad se u izvoru ovaj značajni crnogorski bastion izjednačava sa Crnom Gorom. Ogrman je pomen i Katunskih plemena, sela i drugih mjesta ovog crnogorskog krša. Svakako, geonimsko-etnonimska matrica, obogaćena je pomenima ogromnog broja ličnosti, često vrlo znanih crnogorskoj istoriji i tradiciji.
Etnografija i antropogeografija Banjana i Katunske Nahije uočava i ističe dva demografska toka, koji su krajem XV i početkom XVI vijeka, dakle, u dosta neodređenom vremenskom intervalu, od Banjana prema katunskim plemenima usmjerili veći broj rodova ili pak rodonačelnika od kojih će kasnije iznići mnoga bratstva i čitava plemena. Često su ponavljane konstatacije autora etnoloških i antropogeografskih rodova šireg okruženja Banjana, da je ovo pleme bilo usputna stanica mnogima, koji su se izvjesno vrijeme zadržali a onda produžavali dalje. Bilo je, svakako, i onih koji su ostajali, pa Banjani čine maticu njihovih potomaka, koji su ođe već decenijama i vjekovima prisutni kao uobličena i prepoznatljiva banjska bratstva. Među onima koji su vjekovima prispjevali u Banjane i njihovo okruženje spadaju i mnogi katunski rodonačelnici, koji su na ovom prostoru i šire u Istočnoj Hercegovini sazdali mnoga bratstva, koja već poodavno znatno učestvuju svojim brojem u globalnoj demografskj slici, zapadnih prostora Crne Gore i Istočne Heregovine. Mnogi autori radova o krajevima Istočne Hercegovine, utvrđuju znatan broj rodova, koji svoje korijene baštine u nekom katunskom plemenu. Najčešće je riječ o Cuama, Ozrinićima i Bjelicama.
Milovićeva dosadašnјa istraživanja imaju sintezni karakter i utemelјena su na hermeneutičkoj strategiji i težnji da se saznanja i uvjerenja o istoriji, književnosti, jeziku i kulturologiji provjeri i prilagode savremenim uslovima, na osnovu istraživanja u konkretnom prostoru. Suština monografi je, naslonjena je prije svega na istorijske izvore različitog porijekla i hronološke determinacije. Izvori su heterogeni i nose vrlo različite poruke: o lјudima, događajima itd. Sistematizovao ih je autor, vodeći računa o izvornom porijeklu i o hronologiji. Glavni „junak” svih tekstova u knjizi je, bez izuzetka, – vrijeme. Knjiga ima kompoziciono jedinstvo i od početka do kraja je vođena znalačkom rukom autora, pa kao takva ne može ostaviti čitaoca ravnodušnim. Važno je zapamtiti. Svako poštuje i cijeni osobu od znanja. Onaj koji zna uvek je u prednosti u odnosu na onog koji ne zna. Kao što mi želimo da drugi poštuju nas, tako ćemo i mi poštovati njih. Zato je važno imati na umu izreku: Poštuj tuđa uverenja i običaje i čuvaj svoja!
Istorija sve pamti, odnosno, o svemu ostaju tragovi, mnogostruki izvori, posebno danas. Samo je pitanje da li i koliki interes u određenim društvima i vremenima postoji za bavljenje nekim temama. Neke od njih čekaju i po sto godina da se otvore, ali nikada ne mogu da se izbrišu, samo je pitanje volje i intelektualnog poštenja da se analiziraju. Osnovna karakteristika metodološkog pristupa u ovoj monografi ji studije je nevjerovatna širina istraživanja i obim istorijskih izvora koji autor koristi.
Tematski, monografi ja je podjeljena u poglavlja od kojih svakoobrađuje specifičan period važan za razumijevanje teme.Monografi ja je sastavljena od sledećih cjelina:
U V O D
I GEOSTRATEŠKI MEĐAŠI
II DEMOGRAFSKI DOTICAJI
III VJEKOVI ČETOVANJA
IV BANJANI I CRNA GORA OD VREMENA PETRA I PETROVIĆA
V TRAGOVIMA OSLOBODILAČKIH BORBI KATUNJANA I BANJANA U XIX VIJEKU
VI NA PUTEVIMA ISTORIJSKE TOPONIMIJE
VII GEOGRAFSKA I GEOPOLITIČKA POIMANJA I PODJELE
VIII TRAGOVIMA ZAPISA IZ RAZLIČITIH PUBLIKACIJA ZAVRŠNA RAZMATRANJA
CLOSING ARGUMENTS
PRILOZI
ARHIVI, ARHIVSKI FONDOVI, PERIODIKA
Istorija jednog naroda je poput iskustva i sjećanja čovjeka. Šta je čovjek bez sjećanja i iskustva? Šta je narod bez svoje istorije? Usamljen list kojeg vjetar baca na sve strane. Dok god budu pamtili i čuvali nasljeđe svojih predaka, dotle će imati direktnu vezu sa njima, dotle će biti dio istog nebeskog stabla koje je opstalo uprkos svim olujama burne prošlosti Balkana. Istoriografi ja nema alate za predviđanje budućnosti. Ona može ponuditi smirenu analizu onoga što se dogodilo, objasniti kako i zašto se nešto dogodilo. Iz toga bi pažljivi čitalac mogao izvući određene zaključke i, ako je u mogućnosti, uticati na odluke koje bi mogle biti važne za našu budućnost.
Riječju, knjiga plijeni analizama ogromne građe i činjenica, obiljem odabranih primjera, oštroumnim zapažanjima, ljepotom stila i jezika. Naša obaviještenost raste sa stranice na stranicu, kroz cijelo djelo, do samog kraja. Knjiga ubjediljivo otkriva rijetko uspjeli spoj – izvora, obogaćenom slojevitošću analize trezvenošću i nepristrašnoću opšteg suda, preciznošću iskaza, kulturom povezivanja činjenica i odlične istorijske i geografske dokumentacije. Njen poseban značaj je u tome što ona dolazi u vrijeme kada se u Crnoj Gori čine napori da se ovoj problematici prilazi na dostojanstven, naučan i kreativan način. Postoji još mnogo tema i sadržaja iz ove monografi je koji zaslužuju posebnu pažnju i određenje a koji se ne mogu predstaviti u jednom ovakvom prikazu. Međutim, upravo ta činjenica svjedoči o naučnom obimu i istraživačkim dostignućima ovog kapitalnog djela pošto je Milovic na 310 strana studije problematizovao ogroman broj naučnih pitanja koja u budućnosti mogu biti tema naučnih radova i novih studija.
Za ovo, recenziranje, želim i mislim da mogu uz punu ličnu i naučnu odgovornost i savjest da istaknem četiri kvalifi kacije ove monografi je koje uz najstrožu kritičku ocjenu ne mogu doći u pitanje.
Prvo, opštedruštvena aktuelnost sa stanovišta upoznavanja složenih promjena u prostoru Crne Gore. U ovom radu najviše se prezentuju istorijski izvori. Autorov rad će doprinijeti daljem izučavanju istorije Crne Gore, Banjana i Hercegovine. Skup dokumenata, iščupan iz obilja istorijske građe starog plemena Banjana, koji vremenski pokriva najveći dio XIX vijeka je najbolji svjedok pri sagledavanju prošlosti ovog plemena u vremenu kada je ono bilo na razmeđu ropstva Osmanskom carstvu i slobodnog crnogorskog vladikata i principata. Ovo je vrijeme buna, bojeva, bitaka i ratova, koje su energično pleme vodili ka podlovćenskoj Crnoj Gori. Intezivna crnogorska (katunska) hajdučija u svim svojim vidovima najslikovitije ispoljava na prostoru Nikšićkih Rudina i pribrežnih im krajeva. Ovo se naravno odnosi na vrijeme nakon nastanka turskog Nikšića (1703) i trajaće sve do smiraja turske vlasti na ovim krajevima sredinom XIX vijeka. Događaje krvave hajdučije i junake koji se u njima ističu epska pjesma stalno prati. Osim Nikšićkih Rudina, geografski prostor ove krvave pojave, uglavnom, Banjani i susjedni im krajevi, koji su se namjerili na drumovima i hajdučkim stazama koje vode čete dalje prema hercegovačkim prostorima.
Ova i njoj slične monografi je, u mjeri koliko ih umješno učinimo više poznatim i dostupnim stručnoj i široj javnosti, mogu valjano doprinijeti trajnim društvenim ciljevima. Mislim da je ovo dobra matrica u povezivanju istorijskog i geografskog, sprege sa aktuelnim. Objektivno gledano ova knjiga, odiše porukama najvećih ljudskih vrijednosti i poukama za sve one, koji iz raznoraznih razloga, zanemaruju ili popuštaju pred naletom jednoumlja. Sve što podseća na vrijednost na velikom je iskušenju, primorano da se bori za opstanak .
Drugo, monografi ja ima širu, trajniju edukativnu i informativnu vrijednost. Obim 310. strana. Ovakva djela se dugo stvaraju i pripremaju. U okviru ove problematike, pred čitaocima se razotkriva panorama istorijskih i prilika na omeđenom prostoru, ali i šire i ona postaje zanimljivija i sadržajnija ne ukoliko je više priče nego ukoliko je više činjenica, i detalja. Monografi ju prate spiskovi referentne i korišćene literature i spisak izvora i raznovrsnih dokumenata koja je autor na posredan i ili direktan način koristio. Relevantni podaci aktuelizovani su prema reprezentativnim i pouzdanim publikacijama i drugim provjerenim izvorima. Nema podataka ni pregleda u monografi ji koji neće imati ne samo istorijsko-informativnu već i aktuelnu vrijednost.
Treće, posebna karakteristika i vrijednost monografi je jesu stil i način obrade. Pisano je naučno, stručno veoma čitljivo, privlačno i zanimljivo. Pored izuzetno dobrog poznavanja i povezivanja svih činilaca vezanih za Katunsku nahiju i Banjane, mora se istaći i lakoća izražavanja, jer cio tekst se odlikuje specifičnim izrazima svojstvenim autoru, koji oplemenjuju tekst, čine ga interesantnim i omogućavaju lakše shvatanje naučnih činjenica. U svakom slučaju, ovo djelo pionirskog karaktera ima za cilj da prokrči put novim monografijama.
Četvrto, autor nudi širok spektaristorijskih izvora, tumačenja i svjedočenja kojim pokušava jednom vrstom hermenautičke metode da samog čitaoca uklјuči u sve okolnosti pod kojima se razvijao i oblikovao Crnogorski identitet. Umjesto ličnih stavova i „istorijske istine“, Milović nudi prostor za razumijevanje i prepoznavanje procesa uvjeren da spoznaja i saznanje isklјučuje svaku kategoriju afi rmisanja, opravdavanja ili negacije „istorijske istine“. Takvim pristupom afi rmiše savremen i moderan pristup istorijskom promišlјanju a crnogorskoj istoriografi ji i nauci ostavlјa vrijedno djelo kao osnovu za dalјa istraživanja ove teme. (Debet illud solum probari quod probatum prosit probatori – Treba dokazati samo ono što će, ako bude dokazano, koristiti onom koji dokazuje).
Riječju, autor je uradio impozantan posao koji ima veoma složenu dimenziju i nemjerljivu težinu. Autor, izdavač, urednik, redaktori, korektori, konsultanti, dizajneri, elektronski obrađivači i svi koji su doprinijeli visokom kvalitetu ove značajne publikacije, zaslužuju pohvalu i priznanje.
Nikšić, 24. 2. 2023. godine
Recenzent:
Prof. dr Miroslav Doderović
Be the first to comment