Nastavljamo sa predstavljanjem knjiga dr Radomira R. Milovića iz dijela njegovog naučnog opusa prikazanog kroz “POSEBNA IZDANJA”. Petnaesta knjiga je BANJANI I PLEMENA STARE ŽUPE ONOGOŠT, Nikšić 2022.
Ako kliknete na link POSEBNA IZDANJA možete pogledati koje su knjige do sad predstavljene.
SADRŽAJ
RIJEČ NA POČETKU
Ova knjiga je saga o sazvježđu četiri plemenska entiteta iznikla iz srednjevjekovne izmaglice stare župe Onogošt i opstala do današnjih dana u našem geografskom i demografskom okruženju. To su Nikšići, Drobnjaci, Riđani i Banjani. Njihova imena upisana su bezbroj puta u istorijskim izvorima koje čuvaju najpoznatiji arhivi Evope.
U našem trodjelno organizovanom radu pokušali smo da kroz tri sage podsjetimo sve one koje zanima istorija i tradicija naših krajeva, na prije svega, bogate istorijske izvore, koji dotiču ova četiri stara plemena iz kojih isčitavamo njihove viševjekovne veze i zajednička pregnuća.
Bićemo zadovoljni ako ova trodjelna knjiga na svjetlost dana istakne makar i mali dio tradicionalne i istorijske spoznaje o teškim vjekovima prošlosti ovih plemena.
PREDGOVOR
Burne i često dramatične istorijske okolnosti na širokom luku jadransko-mediteranskog domašaja iznjedrile su u srednjem vijeku i ranom novovjekovlju više geo-političkih cjelina. Počev od srednjevjekovnih županija u „pomorskim” zemljama, pa preko turskih nahija, provlačila su se i stasavala plemena kao posebni geografski, etnički i antropogeografski etiteti. Prostor stare Dukljaninove župe Onogošt, sa kojom počinje njegova geografi ja Podgorja (Submotana), iznjedrio je u kasnom srednjem vijeku četiri prepoznatljiva istorijska plemena: Nikšiće, Drobnjake, Riđane i Banjane. Ova plemenska „tetrarhija” uz susjednu Pivu, činiće do današnjih dana zaokružen geografski i demografski prostor jedinstvene istorije i tradicije. Sve što se u prošlosti prelamalo preko šireg geostrateškog prostora doticalo je navedena plemena na sličan ili istovjetan način. Mnoge kopče povezuju ove istorijske entitete. Toliko je ispreplitana istorija, tradicija, onomastika, govor, da je ponekad teško napraviti granice ovih cjelina u kontekstu istorijskih sagledavanja nihove prošlosti.
Svaki plemenski entitet u prošlosti, uglavnom, je imao vezu sa svim ostalim. Naravno i sa bližim i daljim okruženjem. Komparacije u svim vidovima spoznaje i prožimanja istorijske sudbine mogu se praviti bilateralno, ali i multilateralno posmatrati bilo koji entitet sa ostalim. Smatramo da će svaki od ovih analitičkih prilaza dati rezultat koji će pokazati visok nivo bliskosti i povezanosti sudbinskih odrednica.
Sve se ovo potvrđuje bogatom istorijskom arhivskom građom, tradicionalnim viđenjima i epskom poezijom.
Naš naum da Onogošt (Nikšić (e) i Banjane stavimo pod lupu međusobnih poređenja, prožimanja, istorijske i tradicionalne povezanosti, mogao se odnositi i na relacije: Banjani – Riđani, Banjani – Drobnjaci, ili pak Banjani – Piva, što smo već uradili i zaokružili u posebnom radu. Kako smo rad naslovili: „Saga o Onogoštu (Nikšiću) i Nikšićima i Banjanima, istorijski, etnološki i antropogeografski doticaji od prvog pomena do Berlinskog kongresa 1878”, valja naglasiti da su analitičko-sintetički spregnuta nekolika entiteta. Tu je stara župa Onogošt, prostorno-plemenska cjelina Banjani, prostorno-plemenska cjelina Nikšići, i na kraju grad i oblast Nikšić, nahija pa kadiluk. Nikšić će, inače, dugo vremena biti sinonim Onogoštu, koji će se polako povlačiti sa geonimske scene, ali onomastički recidivi će se sačuvati do danas.
U radu smo uz hronološka razdvajanja, shodno istorijskim tokovima ovih prostora, dali i izvode iz istorijskih izvora raznog porijekla, uglavnom, one koji sadrži oba pomena (Onogošt – Nikšić i Banjani), radi što slikovitijeg predstavljanja bliskosti Onogošta – Nikšića i Banjana. Težište je usmjereno na posmatranje odnosa plemena Nikšića i Banjana, u prvom redu, u burnim godinama proteklih vjekova, đe je moćno nikšićko pleme imalo lidersku ulogu u kolu prepoznatljivih plemena u okruženju.
Hronološku predstavu smo ograničili sa oslobađanjem Nikšića od turske vlasti 1877. tj. sa Berlinskim kongresom 1878. godine. Nikšić, sa okruženjem i Banjani u cjelosti će tada defi nitivno ući u sastav Crne Gore. To je početak nove ere u burnoj istoriji Nikšića. Administracije država u kojima će se kasnije nalaziti ovaj kraj, ostavljaće bogatu arhivsku građu iz koje će se moći lakše pratiti Nikšić kao nahija, oblast, srez, opština.
Kao što su i u prošlosti bili zajedno sa Onogoštom ili Nikšićem u istoj nahiji, kadiluku, kapetanatu i, svakako, sandžakatu, Banjani će se od ulaska Nikšića u sastav Crne Gore uvijek administrativno vezati za ovaj grad, i činiti dio njegove sudsko-administrativne i vojno-upravne cjelovitosti.
Na kraju, i u zadnjim decenijama jako izražene demografske i antropogeografske veze prostora Banjane i njihove okoline sa gradom Nikšićem i njegovim okruženjem, obavezuju da se što temeljnije sagledavaju viševjekovni doticaji ove dvije geografske i demografske oblasti.
RECENZIJA
SAGA O ČETIRI PLEMENA
zapis o ovoj knjizi
Autora knjige „Banjani i plemena stare župe Onogošt” dr Radomira–Raša Milovića, prvi put sam sreo prilikom predaje rukopisa izdavaču Društvu prijatelja i poštovalaca Nikšića u kom sam dugogodišnji urednik. Iako smo decenijama živjeli u istom gradu, putevi su nam se nekako uvijek mimoilazili. Tome susretu prethodio je jedan telefonski razgovor, kada je on izrazio želju da u povodu objavljivanja njegovog najnovijeg djela tekst napišem upravo ja.
Bio sam istinski zatečen, začuđen i zapitan mogu li odgovoriti tome zadatku budući da sam bio samo jedan od čitalaca te vrste štiva, tzv. hroničar publicista koji je, pored ostalog, objavljivao ponešto o plemenu Nikšići iz kojeg i sam potičem. Ponudu sam, ipak, uz pomenutu bojazan, prihvatio i potom pročitao sve prethodne Milovićeve knjige sa istorijskom tematikom. Čitajući ubrzo sam se uvjerio da je riječ o autoru koji se svojim opusom odavno iskazao kao vrsni poznavalac i hroničar njegovog užeg zavičaja Banjana, ali i šireg okruženja. Intelektualac u srednjem životnom dobu, istinski zaljubljenik, istoriograf koji relevantno – stručno piše o više tema, bez obzira na njegovu struku i zvanje.
Ova knjiga je kruna višedecenijskog istraživačkog rada kojim se dr Milović svrstava u Crnoj Gori u ne baš mnogobrojnu akademsku i obrazovanu elitu, koja posjeduje naučne kompetencije i znanje istorijskih tema i zasigurno je značajan doprinos istoriografi ji i etnografiji. Pritom dr Milović piše lijepim jezikom svog crnogorskog zavičaja, odgovorno se oslanja na istorijske izvore i relevantnu literaturu. O karakteru ovoga djela nije lako govoriti jer je i koncipirano originalno i raznovrsno. Knjiga je prva cjelovita sinteza o crnogorskim plemenima, svojevrsna povjesnica pisana s ljubavlju i sviješću da u prolaznosti svega ostaje samo ono što je zapisano. A vjerovalo se da su ove teme do sada u opštem i lokalnom konekstu istraživački zaokružene.
U sveobuhvatno oblikovanom djelu autor je situirao i svoje objavljene radove, sistematizovano, pregledno iznio provjerene podatke i najvažnije informacije o prošlosti i sadašnjosti četiri plemena, njihovim viševjekovnim vezama.
U riječi na početku dr Milović ne po struci istoričar, ali po vokaciji i nervu – svakako, kaže: „Ova knjiga je saga o sazvježđu četiri plemenska entiteta iznikla iz srednjevjekovne izmaglice stare župe Onogošt i opstala do današnjih dana u našem geografskom i demografskom okruženju. To su Nikšići, Drobnjaci, Riđani i Banjani. Njihova imena upisana su bezbroj puta u istorijskim izvorima koje čuvaju najpoznatiji arhivi Evope”.
Dolje potpisani smatra da je, možda, trebalo spomenuti i Uskoke, pleme nastalo na drobnjačkom prostoru: „Koje je sa Crnom Gorom dijelilo istorijsku sudbinu, više od dva vijeka, u sprezi sopstvene geografije i istorije, u borbi za opstanak, slobodu i državu, život i običaje – u oreolu slave, pod pečatom mučeništva i viteštva (dr Radoje Pajović).” A u riječi na kraju autor iznosi jednu zanimljivu konstataciju: „Svi veliki međunarodni skupovi na kojima su se od ranog srednjevjekovlja rješavala sudbinska pitanja Evrope i Balkana u svojim pisanim dokumentima višestruko se dotiču naših plemenskih entiteta. Neke smo istakli, a mnoge nijesmo. Riječ je o kongresima i konferencijama (…). Pomeni naših poznatih geopolitičkih entiteta su višestruki, u završnim i radnim materijalima ovih međunarodnih skupova. Oko njih su se lomila koplja vezana za granice i dalji geopolitički položaj. Najčešće su na svim tim skupovima „o jadu zabavljali” evropske diplomate i komesare velikih sila. Nijesmo daleko od dokaza da su se na ovim skupovima više pominjali i zapisivali Nikšići, Drobnjaci ili Banjani od Turske, Austrije, Poljske, Mletačke republike ili Dubrovnika.
Neka ovo podrži naše opredijeljenje da makar nešto saopštimo o našem širem zavičaju”
I u svojoj novoj knjizi dr Milović nas uvjerava da ima još dosta da kaže što nije izučeno i zapisano.
Počastvovano što je izabrano da objavi ovo djelo, Društvo prijatelja i poštovalaca Nikšića vjeruje da knjiga predstavlja izdavački poduhvat koji će obradovati ne samo članove Društva, potomke četiri crnogorska plemena, široku čitalačku publiku, već i naučnu javnost kao stručna hronika, naučna studija, zbirka dokumenata i podataka, plemenska povjesnica, dragocjena spomen-knjiga.
Nikšić, 1. avgust 2021.
Maksim Vujačić
Be the first to comment