Radomir R. Milović – Knjiga Bratstva Gambelići, Milovići, Kapetinići – bibliografija


Nastavljamo sa predstavljanjem knjiga dr Radomira R. Milovića iz dijela njegovog naučnog opusa prikazanog kroz “POSEBNA IZDANJA”. Četrnaesta knjiga je BRATSTVA GAMBELIĆI, MILOVIĆI, KAPETINIĆI – BIBLIOGRAFIJA    Nikšić, 2021.

Ako kliknete na link POSEBNA IZDANJA možete pogledati koje su knjige do sad predstavljene.


SADRŽAJ


RECENZIJA

Dr Radomir Ristov Milović

BRATSTVA GAMBELIĆI, MILOVIĆI, KAPETINIĆ I BIBLIOGRAFIJA, NIKŠIĆ 2021

      Dr Rašo Milović je najznačajniji dio svog dosadašnjeg naučnog rada posvetio sistematičnom i pasioniranom proučavanju istorije, geografije i toponimije Banjana i Rudina. Napisao je u koautorstvu knjigu „Stevan Milović“ (1998), i knjige „Sage o Banjanima“ (2014), „Milovići iz Banjana“, (2015), „Zavičajni onomastikon“ (2015), „Zavičajne starine“ (2016), „Fitonimi i zoonimi u toponimiji Banjana i Oputne Rudine“ (2017) u koautorstvu, „Rudine i Banjani“ (2017) u koautorstvu, „Istorijska onomastika Banjana“, (2017), „Istorijsko –onomastičke teme” (2020).

      Bibliografija (to biblion: knjiga; grafein: pisati) je pojam začet u 5. vijeku p.n.e i isprva je značio pisanje i prepisivanje knjiga, a od 17. vijeka dobija današnje značenje, tj. opisivanje knjiga i svih vidova publikacija i klasifi kovanje po određenom sistemu s namjerom da pruži informacije o literaturi. Uzimajući u obzir način izrade bibliografi je, razlikujemo primarne bibliografije, za koje bibliograf preuzima podatke neposredno po uvidu u knjigu (de visu) i sekundarne bibliografije, u kojima se podaci preuzeti iz drugih izvora (kataloga, bibliografi ja). Bibliografije još mogu biti popisne, bibliografske jedinice opisane su samo osnovnim elementima bibliografskog opisa; opisne, u kojima je bibliografski opis proširen drugim podacima; analitičke, u napomenama se daje ili analizira sadržaj jedinice.

      Na suštinski i nemjerljiv značaj građe ukazivao je svojevremeno nobelovac Ivo Andrić, koji je s pravom zapisao: „Ništa ne izdaje čovjeka kao pamćenje i ništa ne vara kao riječ. Samo ono što je zapisano ostaje.“ Cijeneći neprolazan značaj sačuvanih spisa, eminentni književni stvaralac Meša Selimović svojevremeno će nadahnuto zapisati: „Vidljivi trag nečije ruke što je davno zapisala neravne redove, prkosi smrti, a riječi i njihov smisao žive neprekidno, kao izvor koji ne presušuje, kao svijetlo koje se ne gasi.“ Na nepostojanost usmene memorije i neprocjenjivu vrijednost građe ukazuje i drevna kineska izreka: „I najbleđe mastilo bolje pamti nego najsvјežiji um“.

       Teme se, izvjesno, svojom sadržinom i kvalitetom najbolje same predstavljaju svojim korisnicima i javnosti. Za kompleksniji analitički prikaz i naučno stručnu ocjenu jedne ovakve studije bilo bi potrebno znatno više prostora i potpuniji osvrt drugačije namjene, za svaki segment. To će vjerovatno učiniti znalci ove materije po mjeri onih koji prate razvoj i stvaranje u ovoj oblasti i sami učestvuju u tome preko odgovarajućih časopisa, listova i drugih medija naučnog informisanja kada ova studija nastavi svoju misiju i vijek u našim javnim i ličnim bibliotekama.

     Nakon što je monografi ja „Milovići iz Banjana”, 2015. god. ugledala svjetlo dana, javila se ideja kod autora da bi bilo dobro uraditi bibliografi ju, koja bi kvalitetno pokrila sve one segmente koji se tiču Gambelića, Milovića i Kapetinića. Logistika ovoj ideji autora najviše se bazirala u velikom broju bibliografskih jedinica korišćene literature pri pisanju monografije. Bilo ih je 223 po kazivanju autora. Najveći broj njih se mogao direktno primijeniti u spisak bibliografskih jedinica koje bi se ticale, isključivo, Gambelića i Milovića. Ovo je autor uradio zbog niza istorijskih i sociogeografskih razloga. U radu je iskazаo prostorno – vremenski kontinuitet sagledavanja istorijskih, etnoloških, antropogeografskih vrijednosti. Monografi ja je napisana na 222 strane. Staro bratstvo Gambelić zatrpano legendama, predanjima, epikom i ponekim istorijskim izvorom, činilo je izazovni entitet za mnoge etnografe, onomastičare, istoriografe, što ga je učinilo često pominjanim u raznim publikacijama. Gambelći su osim etnološki, prepoznatljivi po uglednom bratstveniku knezu Milutinu i tragičnom junaku Savi Vujkoviću. Nije ih zaobišla ni bogata toponimija koja je u mnoge lokalitete ugradila njihovo ime i tako do danas sačuvala od zaborava ovo bratstvo, koga odavno nema u Banjanima. Dug vremenski period Gambelićkog prisustva u Banjanima, od vremena njihove pojave, koje neodređeno nagovještavaju legendarne sage, prije svega, one o nastanku bratstva Koprivica, ostavio je prepoznatljivu tradicionalno – istorijsku matricu predanja, epskih pjesama i toponima. Sve ovo skupa je bilježeno i ostavilo bibliografski trag o ovom starom banjskom bratstvu. Pojava bratstva Milovića izniklog početkom XVIII vijeka iz starih Gambelića u smutnim vremenima osmanske okupacije praćena je znatno slabije od ranijeg bratstva. Ovo iz razloga što se Dubrovnik malo intresovao za ove prostore nakon završenih ratova (Kandijski i Morejski rat), a Mlečanima u proširenim posjedima Boke više nijesu trebala zaorjenska plemena, pa ni Banjani, poslije Karlovačkog i Požarevačkog mira (1699. i 1719). Ostali su slabi tragovi u osmanskim izvorima, uglavnom, iz popisnih deftera, najviše onih iz 1701. godine i kasnije tokom oslobodilačkih borbi XIX vijeka u crnogorskim istorijskim izvorima. Ostali su, doduše, bogati memorati o svim segmentima života Milovića u „besudnoj zemlji” i „besudnom vremenu”, koje smo takoreći do juče slušali od starih pamtiša, ali u bratstvu i plemenu nije bilo onih koji bi ovo prenijeli na papir. Tek krajem XIX vijeka sticajem istorijskih okolnosti ovaj prostor su doticali mnogi znatiželjni i umni ljudi i ponešto bilježili o Milovićima, što će se kasnije naći u različitim memoarsko–istoriografskim publikacijama. Novo vrijeme donosilo je nove odnose, te je tako ostvaren i kriterijum za predstavljanje bibliografi ja po predmetnom principu. Praveći koncept bibliografi je Gambelića / Milovića nailazio je autor na mnoge prepreke. Autor nije posjedovao bilo kakve uzorke o bratstveničkim bibliografi jama. Bibliografi je pojedinih oblasti, ili plemena nijesu mu bile od koristi. Autor je odlučio da bibliografijom obuhvati sve segmente iz bratstveničkog života. To je, uglavnom, istorijska problematika. Autor je ocijenio da treba predstaviti sve ono što dotiče i prostor gdje se odvijao život bratstva / bratstava, kroz pomene ostataka. Materijalne i duhovne kulture (spomenici, onomastika narodno stvaralaštvo itd.). Iako građa striktno nije raspoređena po UDK sistemu (Univerzalna decimalna klasifi kacija) ni po stručnim grupama, autor je predmetno pokazao sve ono što se tiče bibliografske prezentacije jednog vrlo starog legendarnog roda. Kao bratstvenički entiteti javljaju se bratstva Gambelići, Milovići i Kapetinići. Antroponimija je unosila i još neke druge bratstveničke entitete: Kapetine, Manigode, Vujkoviće. Ipak, prva dva dijela rada autor je bibliografski sve na bratstva Gambeliće i Miloviće. Treći dio se bavi ostacima materijalne i duhovne kulture gambelićko / milovićkog geografskog i demografskog kruga. Zbog jako naglašenog iseljavanja Milovića i Kapetinića u Sjevernu i Južnu Ameriku, posebno je autor izdvojio i dijasporu, o kojoj ima, na svu sreću, dosta bibliografskih jedinica. Autor je odstupio od UDK sistema, ali opredijelio se da ispod osnovnih bibliografskih podataka, da i opširniji opis predmetne pojave koja je pokrivena bibliografskim pomenom. Ovim je bibliografi ja izašla iz uobičajenih okvira, pa u suštini čini spregu bibliografi je i istoriografi je. Autor smatramo da su ovim bibliografske jedinice dobile na kvalitetu i od savremene bibliografske faktografi je prešle u svojevrstan vid istoriografskog prikazivanja pojave događaja i ljudi. Prikazani broj bibliografskih jedinica, koji je rezultat autorovog rada, teško je kvalifi kovati jer nemamo slične bibliografi je urađene za neka druga bratstva. Da li su stari Gambelići i noviji Milovići i Kapetinići mjera za bibliografsku gradaciju bratstava na našim prostorima, teško je reći.

     Autor konstatuje da se iz prikazanog materijala bibliografi – je, bavio Gambelićima dok su bili u Banjanima. Nevesinjske Gambeliće, koji su u suštini geneološki naslednik starih Gambelića, nije bibliografski doticao. Tek onoliko koliko je o njima imao materijala u par monografskih radova koji se bave Hercegovinom. Isto je i kod Kapetinića sa Baljaka. Iseljena bratstva u Bosnu i Hercegovinu, takođe je dotakao onoliko koliko su bili u domašaju literature i drugih izvora. Iz pregleda se vidi šta čini bibliografsku matricu bratstva. Nju pokrivaju oblasti: genealogije, istoriografije, kulturne istorije, biografskih prikaza lica, crkvene istorije, knjževnog stvaralaštva, iseljavanja i bratstveničke dijaspore, obrazovanja, školstva, itd.

        Knjiga „BRATSTVA GAMBELIĆI, MILOVIĆI, KAPETINIĆ I BIBLIOGRAFIJA” plijeni analizama ogromne građe i činjenica, obiljem odabranih primjera, oštroumnim zapažanjima, ljepotom stila i jezika. Naša obaviještenost raste sa stranice na stranicu, kroz cijelo djelo, do samog kraja. Bibliografi ja ubjediljivo otkriva rijetko uspjeli spoj – izvora, obogaćenom slojevitošću analize trezvenošću i nepristrašnoću opšteg suda, preciznošću iskaza, kulturom povezivanja činjenica i odlične istorijske i geografske dokumentacije. Njen poseban značaj je u tome što ona dolazi u vrijeme kada se u Crnoj Gori čine napori da se ovoj problematici prilazi na naučan i kreativan način.

        Za ovo recenziranje želim i mislim da mogu uz punu ličnu i naučnu odgovornost i savjest da istaknem samo tri kvalifi kacije ove bibliografi je koje uz najstrožu kritičku ocjenu ne mogu doći u pitanje.

       Prvo, opštedruštvena aktuelnost sa stanovišta upoznavanja složenih promjena. Ova i njoj slične bibliografije, u mjeri koliko ih umješno učinimo više poznatim i dostupnim stručnoj i široj javnosti, mogu valjano doprinijeti trajnim društvenim ciljevima. Autorov rad će doprinijeti daljem izučavanju bratstava jer na jednom mjestu daje pregledno podatke o onome što se pisalo o Gambelićima, Milovićima i Kapetinićima tokom njihovog viševjekovnog bitisanja u Banjanima.

      Drugo, bibliografija ima širu, trajniju edukativnu i informativnu vrijednost. Ovakva djela se dugo stvaraju i pripremaju. U okviru ove problematike, pred čitaocima se razotkriva panorama istorijskih prilika na omeđenom prostoru, ali i šire i ona postaje zanimljivija i sadržajnija ne ukoliko je više priče nego ukoliko 202 je više činjenica, i detalja. Relevantni podaci aktuelizovani su prema reprezentativnim i pouzdanim publikacijama i drugim provjerenim izvorima. Nema podataka ni pregleda koji neće imati ne samo istorijsko-informativnu već i aktuelnu vrijednost.

      Treće, posebna karakteristika i vrijednost bibliografi je jesu stil i način obrade. Pisano je naučno, stručno, veoma čitljivo, privlačno i zanimljivo.

       Riječju, autor je uradio impozantan posao koji ima složenu dimenziju i nemerljivu težinu. Njegov poduhvat i efi kasnost zamjenjuju angažman jednog kompleksnog naučnog tima. Rukopis pozitivno ocjenjujem i preporučujem za objavljivanje.

Nikšić, 14. 3. 2021. godine

Recenzent:
Prof. dr Miroslav Doderović

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


1 + 20 =