Ramiz Hadžibegović – Knjiga “Blisko kraju”

 

Poštovani pośetioci,

krajem avgusta 2016. godine, objavili smo najavu za knjigu „Blisko kraju“ Ramiza Hadžibegovića. Tom prilikom smo istakli da to radimo sa velikim zadovoljstvom jer je gospodin Hadžibegović dugogodišnji saradnik portala Montenegrina.net, na kojem smo objavili dio njegovih sjajnih eseja koji su sadržani u ovoj knjizi. 

Treba biti posebno vješt i darovit pa iskazati nivo zadovoljstva koji sad ośećamo svjesni činjenice da vam možemo ponuditi kompletnu knjigu “Blisko kraju”. Zahvalnost za to, naravno, dugujemo autoru knjige gospodinu Ramizu Hadžibegoviću. 

U najavi izlaska štampanog izdanja knjige napisali smo o njenom sadržaju, tako da to sad izostavljamo, uz napomenu da autor ne bi pogriješio i da je knjigu “Blisko kraju” nazvao “Blisko duši” ili “Blisko srcu”. Uživajte u jedinstvenim opisima vremena bitno različitog od današnjeg. 

 

O AUTORU

Ramiz Hadžibegović (1951. Bistrica, Bijelo Polje) diplomirao je na Smjeru za međunarodne studije Fakulteta političkih nauka u Beogradu. U vrijeme studiranja bio je član Univerzitetskog odbora saveza studenata Beograda, član Republičke i Gradske konferencije omladine Beograda. U periodu od 1975. do 1992. godine radio je u Službi državne bezbjednosti  saveznog MUP-a na poslovima kontraobaveštajne prirode, kada na lični zahtjev odlazi u penziju. Osnivač je i glavni urednik Radija Puls u Beogradu (1997) i Radija Jupok u Rožajama (1995).

U toku studiranja nagrađivan je za naučne studije: druga nagrada Zajednice jugoslovenskih univerziteta za rad Inteligencija i radnički pokret; treća i jedina nagrada Jugoslovenskog pripremnog komiteta za deseti svjetski festival omladine i studenata za rad Kulturno nasljeđe Jugoslavije i međunarodna saradnja mladih; druga nagrada (od 1500 prispjelih radova) Muzeja grada Beograda i Politike za rad Napredni studentski pokret 1935. – 1941. godine u Beogradu; druga nagrada Beogradskog univerziteta, povodom Dana Republike, za rad Omladina i njen rad u samoupravljanju.

 

 

Bio je stalni saradnik Studenta, lista Beogradskog univerziteta, urednik Politikologa (glasilo studenata FPN). Kao gimnazijalac, kraće vrijeme je bio prvi dopisnik podgoričke Pobjede iz Rožaja.

Objavljivao je eseje, studije i književne prikaze u časopisima Savremenik (Beograd), Komuna (Podgorica), Mozaik (Bijelo Polje); u beogradskom listu Danas, na elektronskim portalima Crne Gore (Montenegrina.net), Srbije (više njih), Hrvatski (Narodni.net), Francuske (Le Courrier des Balkans), Australije i drugih zemalja. Bio je recezent i urednik knjige „Kad se vrijeme plašilo čovjeka“  Rahnana Adrovića.

Dobitnik je više nagrada i društvenih priznanja. Zastupljen je u ediciji Ko je ko u Crnoj Gori, drugo izdanje, 1999. Godine (AMC –  „Zolak i Zolak“, „Arhe“ – Budva).

Živi u Beogradu.

 

 

 

BLISKO KRAJU

Ramiz Hadžibegović suvereno putuje kroz vrijeme i kreće se s bogatstvom istraživackog iskustva, ali i sa individualnim i kreativnim samoodređenjem. On ne dozvoljava da se zaboravi način života, vjerovanja i pogled na svijet naših predaka. U savrernenom ubrzanju i konfuznoj zbilji, ovozemaljski bogovi, u zanosu rušenja starog i stvaranju novog svijeta, postali su netrpeljivi i neobazrivi prema svemu što im je prethodilo. Tako su devastirani običaji i skala vrijednosti predaka. Iako nije intelektualac tradicionalista, ne bez nostalgije, nametnulo mu se pitanje o kontinuitetu i diskontinuitetu tradicionalnih vrijednosti koje su u današnjici na silaznoj liniji. Autor je pokazao da razumije vrijednosti prošlih vremena i da mu je jasno za čim ima smisla žaliti.

I kad nastoji da oblikuje i protumači pojmove i običajnu scenografiju prohujalih vremena, autor to člni s pažnjom senzibilnog i odgovornog istraživača, koji lucidnim zapažanjima sve stavlja na svoje mjesto.Tako
se jasno vidi kako je to nekad bilo i šta je od svega toga preostalo. Da stigne do takvih uvida, bila je od velike pomoći autorova interdisciplinarna kompetencija – istorijska, kulturološka, sociološka, antropološka, etnološka, filozofska, a posebno umjetnička, književna. Prisustvom proživljenih emocija i gotovo dirljive osjećajnosti, autor vaskrsava naše običaje na uvjerljiv i nadahnut način tako da oni djeluju kao pravo osvježenje.

Napisana jasnim i upečatljivim jezikom, ostvarena stilskom i misaonom jednostavnošću, u ovoj knjizi stvoreni su uslovi i za zadovoljstvo u čitanju i za aktivno čitanje. Nesumnjivo, ovaj spis važan je prilog kulturi sjećanja jer je autentičan dio kulture koherentnog pamćenja. Sve to mnogo znači za prepoznavanje vertikale našeg identiteta od iskona do sadašnjosti. Konačno, evo knjige koja je s razlogom napisana. A što je najvažnije, sačinjena je briljantno. To je preporučuje za dugo trajanje.

Ratko Božović

 

DIVNI TRENU

“…Knjiga Blisko kraju Ramiza Hadžibegovića jedinstven je tipik života, običaja, mišljenja. U nadahnutom otporu prema prolaznosti pisac ovim tekstovima rekonstruiše jedan (cio) život. Jer dosta od ovoga je već posuto tihim prahom zaborava. U  njoj se pars pro toto odslikavaju neki događaji/oblici iz jednog drugog vremena, oživljavaju i savremenom čitaocu podastiru neki od zapostavljenih, zaboravljenih oblika iz domena društvenog života na našim prostorima. Da parafraziramo A. Artoa, ovi tekstovi mogu biti i svojvrsno „čupanje“ čovjeka iz sopstvene otuđenosti…”

Faruk Dizdarević

 

Mozaik riječi koje se gase

“…Dugogodišnjom iskustvenom mudrošću tkano narodno povijesmo, kojim je i danas, po mnogim osnovama, prošarana ne samo crnogorska urbana matrica (a riječ je najprije o crnogorskom,  ali i ostalom balkanskom  tradicijskom prostoru), već i ona u širem regionu, prema mišljenju Ramiza Hadžibegovića,  još ima šanse da se odupre i našem zaboravu sopstvene prošlosti, i našem strahu od ubrzane budućnosti. Dok piše o filozofiji tog vremena i njegovom (patrijarhalnom) poretku vrijednosti koji iščezavaju, Hadžibegović to čini, znalcem erudite, poetski veoma senzitivno, kroz jaki metaforički naboj i imaginativnu viziju. Njegova rečenica nije ni apel ni patetika, već smireno, postupno promišljanje, mozaički natopljeno, koliko kristalnom osjećajnošću, toliko i refleksijom i analitičkom preciznošću. Objašnjavajući, na primjer, određeni pojam, prije svega, kroz njegovu simboliku, Hadžibegović duboko zalazi u njegovu etimologiju i leksičke mijene samog naziva, istoriografski kontekst,  upotrebu, tj. pozicionira ga u doseg širih kulturoloških paralelizama i obrazaca, i na taj način nanovo oživljava atmosferu proteklih vremena, njegovih znamenja i vrijednosti o kojima govori…”

Jovanka Vukanović

 

KOMPLETAN SADRŽAJ MOŽETE PROČITATI
AKO KLIKNETE NA NASLOVNU STRANU KNJIGE