Povodom konkursa na temu Samoća, a u organizaciji ,,Crnogorske asocijacije za američke studije dr Biljana Milatović” i Američkog ugla u Podgorici, žiri u sastavu prof. dr Janko Andrijašević, predsjednik komisije, prof. dr Marija Krivokapić i doc. dr Olga Vojičić Komatina, članice komisije, donio je odluku o tri najbolje priče na konkursu sa temom Samoća. U prostorijama Američkog uglau Podgorici imenovani žiri je 16. februara zajedno sa prof. dr Aleksandrom Nikčević Batrićević, predsjednicom ,,Crnogorske asocijacije za američke studije dr Biljana Milatović”, uručio nagrade i obratio se prisutnima dajući osvrt na svrhu i funkciju književnosti u današnjici.
Nagrađene su sljedeće priče:
Virdžinin biljeg, autorke Marije Jabučanin, prva nagrada;
Jo Jo, autorke Nade Bukilić, druga nagrada;
Ćelija, autorke Sare Nikčević, treća nagrada.
Žiri je odlučio da, pored nagrađenih priča, posebno istakne i sljedeće priče: Ist River Sare Đurović, На посошок (Još po jednu za put) Inare Ziabirove i Samoća Afana Latića.
Govoreći o nagrađenim i istaknutim pričama žiri je zaključio da je prvonagrađena priča Virdžinin biljeg dirljiva oda o fenomenu Virdžine, koji je i te kako poznat u južnoslovenskoj kulturi postojanja, potom u kinematografiji, dramaturgiji i književnosti, te da je priča obuhvaćena potpunom articifijelnošću izraza.
Drugo mjesto pripada priči Jo Jo u kojoj se gotovo markesovski govori o surovim egzistencijalnim pitanjima, a kroz čiji diskurs se odaje i tranzicija i rat i različite vrste izvora traumatičnosti.
Treća priča Ćelija, koncepcijski, narativno i tematski vrlo je scenična struktura i sa čehovljevskim sažimanjem događaja u cilju ekstenzije doživljaja.
Ist river daje semantički paralelizam dvije prostorne strukture – tuđeg i svog prostora koji više nije idilični hronotop i nikada to više neće biti, dok priča На посошок (još po јеdnu za puta) interpretira flešbekove i komparaciju narativne sadašnjosti sa narativnom prošlošču u kojima se poima da nema povratka u prethodno zajedničko, dakle, dvojno stanje, stanje ljubavnog dualiteta i alteriteta. I na koncu, priča Samoća predstavlja vanredan autodijalog i introspekciju u kojoj svaki segment konvergira ka samoći i sa samoćom, odagnavajući je, ali i prepoznavajući je kroz njene etape, te učeći kako s njom dalje u nastavku bitisanja.
Priče obiluju inovativnim načinima pisanja koji podrazumijevaju čitaočevo traganje za postavljenim rebusima i zagonetkama, dakle, iziskuju emocionalni i intelektualni napor ili koncentraciju savremenog čitaoca da napregnuto odgoneta i rješava tajnu pisanja. Na putovanju kroz tu tajnu čitaoci sreću i brojne imaginarne i postojeće geografske topose, upoznaju se sa legendarnim i mitskim iz raznih kultura i time oblikuju i obogaćuju i personalno iskustvo.
Be the first to comment