RUPA NA KAŠIKI
-ŽENSKA PRIČA-
Bilješka o piscu
Marija Čolpa je rođena 1970. godine u Kotoru.
Završila studije umjetnosti u Beogradu, na Akademiji umetnosti “BK” – odsjek dramaturgija.
U toku primorskog odrastanja postaje pasionirani kušač mora i vjetra, pa neko vrijeme provodi i kao ronilac i jedriličar. Istražuje mentalitet Boke kroz kulinarstvo.
Marija Čolpa je kolumnista nezavisnog nedjeljnika Monitor i urednik edicije o Crnogorskoj kuhinji u Matici crnogorskoj.
Živi u Herceg Novom i Sarajevu.
RUPA NA KAŠIKI
-ŽENSKA PRIČA-
Da li je svekolikoj javnosti poznato da su pripreme za plažu – božija kazna? Ako je bog (zaista) smišljao način kako će ženu kazniti zbog Evinog ”jabučnog” prestupa, ova plažna fora, je prava smicalica i slatka osveta. Povjerovati da su žene glavne organizatorke ovakve torture, dovodi u pitanje njihovu svijest i rasuđivanje. Poznato je da na tom putu, dolazi do brisanja svakog pojma vjere i bilo koje druge ideologije. Velikodušno se ustupa mjesto vjerovanju u uspiješan ishod, svih alata i zanata u shvrhu – estetike lijepog. Na putu ostvarenja ovako zadatih snova, pristaje se na sve moguće i nemoguće tehnike ”popravljanja” tijela. Odlazak – pod nož, je u slengu današnje žene, konvencionalna žvaka.
A oni konzmetičo- manikirsko – pedikirski trikovi, su ( po njima) prava sitnica. Samo je pitanje tajminga. Važno je znati pravo vrijeme za početak od ovakvih aktivnosti. Oni zahtijevaju dobru organizaciju, uredno zakazivanje i otvoren konto. Dakle, ako znaš kad je tačan datim tvoje plažne prezentacije, imaš kad. Najvažnija stavka, u ovoj pripremi su Kilogrami. Ona i treba da se piše velikim slovom jer je najvažnija riječ ženskog dijela današnje civilizacije. Muka je što se i ne izgovara tako lako. Trebala bi da se šifrira, jer se može koji dkg illi mg od izgovaranja riječi primiti (nalijepiti, steći, dodati) na neželjenoj regiji ženskog tijela. Pod tim izgovorom se i počelo sa čuvenom dramom mršavljenja, treniranja, pilinga, depilacije i svih ostalih ”predplažnih” jada.
Naše žene više ne razmišljaju kao ljepši već kao ugroženi pol. One su same sebe toliko iskopleksirale glupostima, nabijedile najnovijim marketinškim gafovima, da su izgubljene kao gorile u magli. Hodaju po nekim užarenim i začaranim hijerarhijskim ljestvicama karijere. Bore se sa zamišljenim neprijateljima, dokazujući svoju snagu i umješnost, pri tom zapostavljaju svoj identitet, a sve zarad zadovoljstva imaginarnog alterega (?!). Od najbezveznije stvari prave ”dramu”, ne podnose ”retro” jer su one u ”trendu”. Govore kao da su naučile neki drugi moderniji jezik, ne bi li dominirale, bile interesantnije i drugačije. Pošto se model življenja izopačio, tako se izvitoperila ženska pokazna seksualnost.
Dakle postavlja se pitanje, šta će sve ženi pasti na pamet da uradi od sebe i svog tijela? Koliko će za sve to dati novaca? Na šta se svode dijetalni režimi ishrane? Neće li se ženka pamet osvijestiti kad spomeneš bulumiju i anoreksiju? Kako pomoći unezvjerenoj ženi da se riješi viška kilograma? Dakle, postoji li čarobni napitak, ili je ipak rješenje u probušenoj kašiki?
Odlazak na depilaciju je da tako kažem mač sa dvije oštrice. Na njega ženski svijet ne odlazi dan prije mora. Ovakav ritam dlaka, najteže pada domicilnim ženama. One moraju ”gajiti” svoje dlakave regije, da bi nikle taman toliko koliko je potrebno za neophodno čupanje. Zamisli na plus ko zna koliko stepeni, nositi nogavice do crne zemlje, rukavima prekrivati ”zapuštene” ruke, jer bezobrazne dlake rastu na sve strane (?!) Kad se uzgoje čekinjice, odlazi se ”veselom” majstoru depilacije. U zakazanom terminu ( jer je navalica velika) vrši se ritualno dlako otklanjanje. Maestra od čupanja uvijek znalačni upita: ”Hladnu ili toplu”? Normalno odgovara se bez mucanja: ”Toplu molim”. E tad je kupljena karta za predstavu pakla. Sve izdepilirane dame su uživljene glumice ne pokazivanja boli, dok borave u ovakvim salonima ljepote. Nikog nećeš čuti da pisne? Sve je tako dostojanstveno, mirno, a boli da ti oči ispadnu! Ko bi posmatrao sa strane stekao bi utisak da im nije ništa. Da ti objasnim, ta pretvaračka fora nije slučajnost. Ukoliko ti se otme glas, pogledaće te (svi u salonu) kao da smrdiš. Dobićeš loš prefiks i trajno nipodaštavanje. Pošto se takva surovost prepoznaje u zajedničkom imenitelju svih žena, zubi se drže dovoljno stisnuti, da do omaške nikad ne dođe.
Ukoliko te naprimer ta priučena gospođica od depilacije malo ispeče vrelim voskom po osjetljvim bedrima, imaš eto samo tada pravo da reaguješ. Kad ti nalijepi tu meckavu vrelu masu na preponsku regiju, pomoli se bogu. Nemilosrdno će povući traku, pogledati te duboko u oči kao da se iživljava i upitati sa smiješkom:” Tajlansku”? Jadna ti majka, ako neznaš šta te pita. I ako nemaš blage veze reći ćeš: ”Naravno”. Upravo su samoj sebi potpisala kapitulaciju. To ti malena moja znači Sve! U prevodu uskočila si u zadnji krug pakla. Samostalno si pristala da te neko do te mjere izmaltretira i ispovrijeđuje, zato što te je blam maljavosti? Šta kažeš? Spremna si na još bola, modrica, da ti puste krv ako treba, samo da budeš savršena kao iz časopisa? Čestitam na pameti!
Znam da znaš, da je to mas’an papir i foto montaža, te da nisu sve celebriti tako (bezočno) savršene! Crv iz tvog urbanog mozga, stalno ti šapuće: ”Izdepiliraj se svuda…I ruke do ramena, prste na nogama, noge s preponama, nausnice, obrve…Ukloni sve dlake sa tijela! Bez dlačica ćeš biti superženska, zavodnica, mačkica… Naulji se, premaži se faktorom tamnljenja. Kad dobiješ bakarnu boju kože, nogu, ruku, cijelog tijela, šanse za savršenim izgledom su ti porasle za čitavih 15 posto. Eto uspijeva ti, sad si glatka. Za petnaestak dana ponovi tretman. Moraš se održavati, omekšavati tijelo kremama, moraš biti najbolja cica na plaži ovoga ljeta, zar ne?”
Ovo nisu glasovi ludila, to da znaš. Oni su pravi zvukovi okruženja današnje žene. Gdje god da se okrene, nailazi na brošure, savijetnike, propagandu. Sa predimenzioniranih bilborda je gledaju savršene ženske, a ona nije jedna od njih. Njoj uvijek nešto nedostaje, da bude zadovoljna, da bude barem nalik na reklamne frajlice. Nikako da ispuni dio od zamišljenog plana i strategije. Trudi se, pati, sjekira, a one se vazda polugole smješkaju sa svih strana. Otvori li novine, eto golotinje. Ili je paparaco slikao, ili se sama razotkrila, tako opterećenoj ženi je to zaista svejedno. Uvijek se pita, kako postići sve i izgled i liniju i frizuru i savršen ten. Opterećuje je ta fotografija savršene žene, koja je realno zaista dobra. Zaboravlja da je ta ista s plakata, možda u stvarnom životu čista nula. Zna ona jako dobro, nije glupa, da je sve trik. Želi neizostavno da bude takva i tačka. I tako se sve opet okreće ljigavoj – smontiranoj ženi.
Napominjem, ne zaboravi na postojanje – ruralne žene. Molim za jedno obično pitanje: Da li ti je poznato da postoje žene koje se ne depiliraju? Jeste danas! Ne vjeruješ mi? Istina je živa. One se nalaze na svim našim ex prostorima, ovako sličnog govornog područja. Njihov seoski životni senzibilitet ih je naučio da je dlakava žena – seksi. Jeste da, one misle da je čupanje i brijanje muška rabota, pa se nikada time nisu bavile. Čude se građankama, što se toliko pate, kad one nikada nisu od svojih muškinja čule da im smetaju dlake. U narodu je čak poznata izreka (komentarišu mnoge) da nije dobar znak, ako žena nije brkata i maljava. Kažu da ništa ne valja u krevetu (?!) Takve se pitaju: ”Šta se to dogodilo sa ženskom pameću?” Kod njih nema tako komplikovanih ljubavničkih problema. Mnogo su iznenađene, i kažu da bi voljele da mogu da pomognu gradskoj ženi da se bar tolliko ne muči.
Na dalje, obiđoh neke prestavnice istočnjačkih vjera ove naše geografije, koje su mi ispripovijedale da su ih njihove nane učile, a njih opet njihove, da se odvajkada za uljepšavanje žeskog tijela koristila ”agda”. To ti je onaj preslatki sirup, što se kuva za baklavu, tulumbe, hurmašice. Dakle ukuvani šećer se u malo rashlađenoj varijanti nanosio na predijele koje se žele depilirati, a preko njih su lijepile uske platnene trake. Kad bi povukle traku, dešavalo se isto kao i kod današnje depilacije, dlaka se čupala iz korijena i dobijala bi se željena glatkoća. Takođe sam doznala, da se naročita pažnja pridavala otklanjanju svake dlačice sa lica. Nakon toga bi lice iztretirale bijelim ”Albanskim” puderom. Dotjerivale su svoje crte u blagi istočnjački šarm. Olovkama za oči su ”surmale” stakleni pogled, a k’nom kanirale kosu, dok bi s njenim crvenim koncentratom čak lakirale nokte.
Nije teško za razumjeti koliko su vremena morale odvojiti za ovo uljepšavanje. To se radilo prije neke svečanosti ili za potrebe neke važne prigode. Sigurno im odlazak na plažu, nije bio elementarni povod uljepšavanja. Plaža se tada nije tretirala kao danas – dokonošću i luksuzom. Izlaganje ženskog tijela nije bio samo sinonim nepristojnosti i bezobrazluka, već je značilo ne zdravim postukom potamljenja kože. Tada su postupci iz društvenog miljea davali za pravo koliko moda može ili ne smije biti moderna. Čak je određen kodeks uređivanja stidne regije. Nije se mogao uzeti ”abdest” ( ritualno pranje i umivanje prije molitve) ukoliko bi na jednoj dlaci žena mogla nanizati tri zrna bisera. Dakle, postojale su regule. One su iziskivale poštovanje, a tako su i prihvatane. Bilo je važno da žena ostane čista, bijela i uredna. Dok se sexualnost naukovala, putem familijarnih provodađija i ostalih mnogobrojnih životnih dušebrižnika. To samo dokazuje da tada svi znali (itekako dobro) prepoznati zgodnu žensku. Kult njegovane žene održavali su zakonom njene dostupnosti. Pripadati porodici i mužu, ali bezuslovno, je takvim modelima svijesti bio sasvim zadovoljavajući životni ritam.
Kod nas stvari stoje sasvim drugačije. Naša buduća ”plažna ljepotica” ima i poprilične novčane izdatke, po pitanju ovih zahukalih priprema. Da bi otklonila dlake sa brade i lica, čak odlazi u posebno opremljene dermatološke ambulante. Tretman depilacije – laserskim zracima se obavlja bezbolno, ali zato mnogo košta. Na primer, za desetak dlačica poreban je tretman od nekoliko minuta a košta koliko petnaest prosječnih depilacija, ili polovina nečije plate. Ovom metodom ”spaljivanja” dlake u njenom korjenu, nadaleko je poznato kao dobro ali nedovoljno efikasno rješenje. To u prevodu znači da trebaš ponoviti tretman tri- četri puta. Možeš odmah pomnožiti koliko je to novčanih jednica u eurićima. E pazi sad, ako ti još gdje ustreba ovakvo ”gašenje” malja, sve ti je ista računica. Postoji tarifa za potkoljenice i natkoljenice, ali je suma toliko surova da se ne usuđujem ovom pripovjedi obeshrabriti one najupornije dame. Nije frka što se plaća, već što i nakon toga one opet ”bezobrazno” rastu. Nevaljale su te dlake strašno. Zaključak je, da bi se oslobodila od napasti maljavosti, potrebna ti je ”guta” para i polugodišnje obigravanje takvih specijalizovanih ordinacija.
Većina od vas, će se nakon ove zastrašujuće priče smijati, s komentarom: ”Šta me briga, vazda imam dobri stari brijač”. Biće i onih koje će se upitati, đe mi nije pao na pamet ”električni čupko”. Nije da nije, već je ta mala metalna sprava sa uvrnutim šarafom koji čupa dlake toliko ogavna, da sam je namjerno ispustila. Najsličnija je kakvoj srednjevjekovoj spravi za mučenje. Iritantno je što na takvim aparatima stave natpis ”Lady” pa ga još obuku u lila i pink futrolu (?). Metafora je odlično odrađena, samo je to o čemu se radi – notorna laž.
Dok traju pripreme, molila bih te da izbjegneš masera ili nekog haj – naj holističkog vrača. U povjerenju – oni su maheri obmane. Žena koja želi biti savršena plažna prikaza, za njih je savršen pacijent. Ne želim da me pogrešno shvatiš. Takvi stručnjaci zaista posjeduju znanje. Nego su se vremenom deformisali u kobce potencijalnih mušterija, pa im se pređašnji instikt humanosti zagubio u prošlom vremenu. Svojim umjećem će te opčiniti i privoliti na saradnju. Kad te jednom namontiraju na svoj radni sto, ”pukla ti je pogibija!” U čas posla će te ubijediti da se ”kljič za tvoje jade” zove – čokoladno anticelulit pakovanje. Na samu pomisao će ti poteći voda na usta. Oblizivaćeš se dok te budu umotavali u ljepljivu kozmetičku čokoladu. Nećeš vjerovati svojim očima da si pristala na ljepljivo packanje, samo zbog ”boljeg efekta” mišićnog tonusa(?!) Ne brini se. Ovi meštri će te ubrzo ubijediti da ti je neophodno potreban tretman od tople mineralne kupke, a usput će te nagovoriti i na limfnu drenažu i podvodnu masažu. Zbrojeno u važeći novac ovog podneblja, ceh će iznositi čitavu prosječnu platu. Dok magovi od prepravljanja tijela i lica budu trljali ruke, tvoja slika u ogledalu biće i dalje debela i celulitična.
Nakon vidljivog obeshrabrenja, padaš u neizostavnu depresiju, iz koje te opet ”vade” oni. Njihov broj telefona ti je (nažalost) na prioritetnom mjestu, zakazuješ histeričan pregled i opet su na početku užasa. S tim što ovoga puta ”pogiba” tvoj takulin. Opelješiće ti i ”crno ispod nokata”, dovešće te do najnevjerovatnijih zaključaka, mjeriti te santimetrom uzduž i poprujeko, a tvoja debljina se neće pomicati niđe od tebe.
Za vrlo kratko vrijeme će te ”napuniti” sa bezbroj nepotrebnih informacija. Podržavaćeš sve moguće svjetke parametre zdravog života. Dok ti se bude dešavao kozmetički horor, tvoji ”udavni” meštri ljepote, će puniti poslovne račune tvojim svježim novcima, i mirisati sljedeću žrtvu.
Za sve one djevojčure, koje se ”prime” na ”žvakanje” o auri i prijekoj potrebi njenog holističkog oporavka, sljedeće su na meti ”specijalista ljepote”. Ta priča je strašno važna, jer ubjeđuje ”pacijenta” da on kao pročišćen i uzdignut na veći nivo, vidi boju njene aure. Naravno da će povjerovati, jer će se holističar bečiti u prostor iznad njene glave i oko tijela. Opisivaće boju ili njen spektar, znalački i uvjerljivo, da će u najmanju ruku postiditi obneviđelu đevojku, koja će moliti za spas svoje aure, dok novac ”neće biti problem”. Tada nastupa mirisno ludilo ili tkz. aroma terapija. Štapići, mirisne svijeće, ulja lavande, ruzmarina, ruže, jasmina, će puniti nosnice i utrobu, dok će ”hindu sound” pratiti ovo prizivanje aurskog tkiva. Kad se nakupe novaca, nakon jedno pet – šest – sedam tretmana, za cijenu polovine prosječnog primanja, aura će se namjestiti na svoje ”izglavljeno” mjesto.
I tako dok se naše moderne ženskice, budu najedale zelenim algama, trljale uljima za razmekšavanje kose, ruka, noga i stopala, njihova kilaža će neprestalno pulsirati istim paničnim strahom, jer dolazi ura od morskog kupanja, gdje valja pokazati i prikazati svoje mukotrne rukotvorine od belece.
Dok sam se tako družila s mukama primorske žene, ”sudarih” se sa najnovijim salonskim hitovima ”fureštih” naraštaja. U većim centrima našeg okruženja kolaju istinite priče o napredno – skupim kozmetičkim tretmanima. Njih (kažu) koriste ”celebrity” dame, koje su ”pune para”. Takve razmažene ludosti one same nazivaju ”bizarna kozmetika”. Naravno, tamo su oni ”naši” već poznati ”meštri ljepote”. Ovoga puta su preobučeni u modne stiliste, savjetnike i nabiljatore ”najnovije” tehnike podmlađivanja. Izmislili su zajedničku riječ za te preskupe metode, vještog izmuzanja eurića.
Moj senzor iznenađenja je ostao zaleđen, kad začuh termin: ”Maska od zlata”. Zamisli, kažu da ta ”čudnovata” maska hidrira, podiže i učvršćuje, te napredno čisti kožu od bakterija i posvjetljuje ten, i to za ”tričavih” – 400 eura. Interesovanje mi je izazvala i priča o ”Kupka od kavijara”, koja kožu ”ravnomjerno” opušta, čini je mlađom, da bi nakon takvog ”banjanja” od ure i po i 230 eura troška, kažu, izgledali rasterećeno i mekano. Zgadih se na trenutak, pri pomisli da se koristi i ”sjeme bika” kao maska za suvu i oštećenu kosu za čitavih 70 eura. Dok je poseban stepen na mučninu izazvala storija o ”izmetu slavuja” kojeg dame u tako našminkanim spa, lux i velness centrima troše u maskama za lice. Čak trvde da je u ovom izmetu bogata koncentracija nitrogena, koja veoma uspiješno uklanja mrtve celije lice. Vau! U pitanju je sitnica plaćanja u iznosu – 115 eura.
Da bih se malo rasteretila od ovih brojki i slova uslovljene ljepote, pođoh u misiju traženja dobrog i korisnog savjeta za skidanje viška kilograma. Kao okidač, ove najnebuloznije problematike moderne žene, ugledah kanal koji prodaje naprave za vježbanje. Pomislih da je u tome trik. Ostala sam par sati prikovana uz tv, da bih nakon toga dobila napade gladi, spavanja i iscrpljenosti. Toliko su me slomile njihove preporuke, da se nisam mogla odlučiti za spravu – favorita prezentacije. Sve su podjednako ”super”. Najcrnji su oni ”prije i poslije” likovi, koji imaju isti izraz lica, samo s manje kilograma na pokaznoj fotografiji uspijeha. Dođoh do zaključka, da pitam nekog pravnika, da li u slučaju prevare javnog mnjenja ovi reklamatori, podliježu nekom pasažu krivičnog zakonika? Očigledan je rad komjuterskog ”vrača”, koji je narihtao sve na svoje mjesto. Neću da tvrdim da ti aparati, šine, gajtani i tegovi, ako ih pravilno upotrebljavaš, ne donose željeni rezultat. Slažem se da su istinite tvrdnje, ali je slika je sigurno lažna.
Kao drugi pokazatelj gluposti su oni ”ludački” steznici koji stisnu ženko tijelo kao crijevo. Pa izgleda poput savršeno utegnute kobasice. Zamisli kad se počne tako stisnuta ženka komotiti? Kad počne da skida sva pomagala od ”wonder” brus haltera, gimnastičkih steznika, hula –hopki koje podižu stražnjicu, pa sve do naramenica, vještačkih umetaka kose, noktiju, trepavica i kolagenskih usana.
Sve to rade da bi bile ljepše, zgodnije, povoljnije, manje gojazne. I opet se vraćam na te mučne i bestide kilograme. One zadaju toliko glavobolja da to zaista nije normalno. Znaš li samo koliko se te ”mučene” žene nagutaju budalaštine u bezuspiješnom dijetalnom režimu svega i svačega. Ljudi su pare zaradili od naukovanja, kako baš eto oni znaju najbolji, najlakši od svih načina, najbolji dijetu svih vremena. Opet laž!
Izumili su razne čajeve od kojih se samo ”trčka” a najmanje mrša. Malo je i to bilo muka, nego su ubrzo propagirali pijenje morskih algi u tabletama. Postigli su isti diuretski sindrom, a kilogrami su se ”jo-jo” efektom vraćali. Tako se nastavljala agonija potrage za savršenim proizvodom skidanja suvišnih kilograma. Na tržištu su osvitale kapi za mršavljenje na biljnoj bazi, potom ih je naslijedila kapsula njene vještačke baze, s raznim voćnim kiselinama kao garantima ”razbijanja” masnog tkiva i sve se vrtilo u krug i u nedogled. Naravno u svim tim promocijama, prijavljivali su se ”živi” ljudi kao svjedoci istine tih proizvoda. Eto uspijela je skinuti 40 kilograma sala za 25 dana od ”turbo” dijetalnog programa. Onda se pojaviše u novinama silne ”istinite priče” poznatih tv lica, koji su ”tvrdili” pazar, proklamujući upravo ”taj i taj” proizvod za ”hit godine” kod tako ”spakovane” dijetalne revolucijie. Znali su da naprave dio ugovora naruđbenice s ”triky” sloganom: ”Ukoliko ne skinete svoj višak kilograma, u roku 30 dana, vratite nam proizvod, a mi vam vraćamo vaš novac”. Kakva budalaština? Kako da im vratiš proizvod koji si već popio? Uostalom, ko bi to od blama učinio, i pod kojim uslovima je moguće dokazati sopstvenu impresiju da ”preparat nije skinuo višak”? Ko je to bilježio početak i kojim načinima mjerenja, da bi krajnje dobijeni ”score” bio tako precizno izdefinisan i dokaziv na sudskom utvrđivanju činjenica? Jadni debeli ljudi, toliko puta su izvarani, preveslani, da mi dođe da plačem za svima njima đuture.
Počitala sam bezbojne dijete, veoma bombastičnih naslova i podnaslova. U jednima imaš samo meso, pa samo voće, pa vodeni dan! Dok druge ”voze” dijetalni režim na savim drugi način, na primer, jedeš dijetalno, integralno, ne slano, ne masno, ne ljuto, ne slatko. Moraš da prevrneš mozak naopačke, da se ”upakuješ” u neku drugu osobu, pa ba budeš lijep i šlang. Ukoliko slažeš sebe, slagaćeš dijetu, a kao kaznu ćeš s tim načinom ishrane ”nabaciti” još koje kg, pa će ti na kraju ”balade” biti najpotrebniji psihijatar.
Zbog svih mukotrpnih godina potrage za ”čarolijom” koja uspiješno i bez padanja u nesvijest od gladi, zaista skida nakupljeni višak kilograma, odlučila sam ekskluzivno promovisati (besplatno) sopstveni prizvod.
”Rupa na Kašiki” je naziv alatke za koju odgovorno tvrdim da sigurno pomaže u skidanju kilaže. Ona je veoma jednostavna naprava. Možeš je kod kuće sama napraviti. Dakle, uzmeš svoju omiljenu kašiku, odrediš veličinu rupe kojom ćeš je probušiti, pa laganim okretanjem borera u toj veličini, načini željeni krug. E pošto su u gladi velike oči, preporučujem ti za početak da izbušiš malu rupu. Kroz tako tanku rupici iscuriće višak supe, čorbe, variva i tečnih slastica. Nakon jedno sedam dana, proširi rupu na veličinu graška i pomiri se sa sudbinom. Koliko ti hrane preostane u kašiki, toliko ti je dovoljno za jedno objedovanje.
Napomena: Kašiku nosi svuda sa sobom. Nemoj da te je sramota ovako napredne inovacije. Tvoja rupa na kašiki će te naučiti kako uopšte da obraćaš pažnju na hranu. Ona će te opominjati na sve ono što ranije nisi primjećivala dok si polusvjesno u sebe ”utovarala” obroke, među obroke kao i prilikom tajno noćnog obigravanje oko frižidera.
Jednom prihvaćena metoda ”rupe na kašiki” je trajna i nezamjenjiva. Kad budeš pristupila klubu obožavalaca ove kašike, napravi sliku ”prije i poslije”. I ne ”koči” se na plaži i ne pravi se toliko važna. Čuvaj svoju kašiku, ona ima numizmatičku vrijednost. I ne zaboravi, ne prebacuj normu ”rupe na kašiki”. Jedi polako i razmišljaj o tome da si napokon slobodna i svoja. Uostalom ko je mršavom rekao ”mašala”? Prijatno!
