„Sampas“ Ilije Đurovića promovisan na Barskom ljetopisu


Bar, 22. jul 2022. godine

Treće književno veče, drugo posvećeno romanima na ovogodišnjem Barskom ljetopisu, održano je sinoć na platou ispred Dvorca kralja Nikole. Ilija Đurović, mladi crnogorski autor koji piše prozu, poeziju, drame i filmske scenarije, promovisao je knjigu „Sampas“.

O ključnim idejama i motivima koji stoje iza ovog djela, sveukupnom položaju mladih regionalnih stvaraoca te njegovom odnosu prema književnim nagradama sa Đurovićem je razgovarala Dragana Erjavšek, novinarka i književna kritičarka. 

Roman „Sampas“ prati priču dvoje mladih koji napuštaju Crnu Goru u potrazi za nečim drugačijim, a kako ističe Đurović, isti je napisan kao priča puta i taj put traje do tačke kada mi prestajemo da ga pratimo.

Poema puta, kao neka formalna odrednica teksta, bio je moj odabir. Bilo mi je važno da pokušam da povežem dvije stvari. Ideju puta kao nečeg što traje i kao nečeg što mi, u ovom slučaju, u književnom vremenu hvatamo između korica, ne kao nešto što ima jasan početak i kraj, već nešto u šta se u jednom trenutku uključujemo i nakon toga ostavljamo za sobom. Fragment puta je onaj koji je u samom vremenu trajanja romana“, kazao je Đurović dodajući da je „sa druge strane, poema je za mene značila neku vrstu priznanja čemu sam ja kao pisac, i kao čitalac skloniji. A svakako sam skloniji poeziji nego romanu i želio sam sugerisati da je za mene lično, u suštinskom smislu, poezija važnija od proze“.

„Sampas“, u izdanju beogradskih izdavača „Treći Trg“ i „Srebrnog drveta“, u ediciji „Buka&Bes“, ušao je u najuži izbor za NIN-ovu nagradu za 2021. godinu, što prema riječima samog autora, značilo kratkotrajnu, ali za knjigu i autora značajnu vidljivost.

„Jako je teško plasirati rukopis izdavačima izvan zemlje u kojoj živiš, jako je teško da knjiga pređe tu granicu, jako  je teško biti vidljiv u jednoj ogromnoj književnoj produkciji koja se događa svugdje i koju teško mogu ispratiti i sami kritičari“, rekao je Đurović.

Kako ističe „ispostavlja se da, u našim malim regionalnim književnostima, uvijek postoji po ta jedna nagrada, taj jedan žiri kojem se vjeruje i koji od pristiglih radova, u slučaju ovogodišnjeg NIN-a njih više od 150, selektuje predloge najboljih pa onda publika na osnovu toga može odlučiti šta da pročita“.

„Naravno da mi je drago da knjiga koja je, vjerovatno zbog forme u kojoj je pisana, zbog činjenice da je riječ o piscu koji dolazi iz jedne, a objavljuje u drugoj zemlji, prošla gotovo nevidljivo sada dobila pažnju i publike i stručne javnosti“, kazao je on.

Kako je primjetila Erjavšek, moguće je da se događaju novi trendovi u romanopisanju na nivou regiona ukoliko se uzmu u obzir dva mala presedana vezana za NIN-ovu nagradu. Jedan od njih je ulazak Đurovićeve poetske knjige među šest najboljih romana, a drugi činjenica da je poezija osvojila nagradu.

„Nadam se da je tako. Bilo mi je izuzetno drago što je nagradu dobila Milena Marković, za svoju poemu i time je na neki način i žiriju i publici jasno pokazala svoju namjeru da nije čak ni pokušala da sakrije da li je to poema ili roman. To je poema u svakom smislu, formalno i grafički oblikovana. Činjenica da je ona dobila nagradu za taj tekst je jako važna jer oslobađa pisce tog straha i panike pred nenapisanim romanom i razmišljanja o tome da se tek romanom ulazi u svijet književnosti“, zaključio je Đurović.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


twelve + nineteen =