Nova knjiga Sava Martinovića
DIJALOG SA SOBOM, epiforizmi
DESETKA ZA DESETU
Ovih dana iz štampe je, na zadovoljstvo istinskih ljubitelja humora i satire, izašla knjiga epiforizama DIJALOG SA SOBOM pisca Sava Martinovića, Danilovgrađanina iz Begovina, koji živi i stvara u Beogradu. Ova knjiga je prirodni nastavak njegove blistave PITAMTEJE – aforizmi od pitanja, za koju je 2009. godine dobio prestižnu nagradu “Radoje Domanović”.
Ovo je deseta knjiga ovog znamenitog satiričara, koji “čini čuda”, iako je prešao polovinu osme decenije života. Do sada je objavio dva romana od priča, šest knjige aforizama i knjigu epigrama.
U knjizi je našlo mjesta oko hiljadu aforizama u formi pitanja i isto toliko odgovora u formi epigrama. Otuda – epiforizmi! Sadržaj ovog monumentalnog djela, koje vrvi od misli prepunih mudrosti, duhovitosti, domišljaja i neobične filozofije, ne može se prepričavati, niti objašnjavati. Treba je samo pročitati! Može i fragmentarno! Jer, u ovoj knjizi nad knjigama svaki dio je zasebna cjelina, a svi zajedno tvore posebnu cjelinu. Posebnu, u kvalitativnom smislu!
Dragan Uskoković, recenzent, piše:
„Svojim upitnim aforizmima i odgovornim epigramima, stvara u stihu mudrost koja čini čast jeziku na kome piše. Savo Martinović je napisao brojne knjige aforizama za velike i malene, što samo po sebi govori o ovom književniku, ali on oseća da je ta forma nedovoljna da izrazi njegovu misao i njegov duh. Zato sam tragalački izmišlja nove oblike i time se naslanja na starorimski satirični žanr “mim” koju je pisao Herond i u stihu, u formi pitanja koje je neretko retorsko, Martinović svoje filozofske poslastice ne okončava tačkom. On nastavlja u stihu i novim aforističkim obrtom – daje odgovor koji dovodi u pitanje – postavljeno pitanje“.
Vitomir Teofilović, recenzent, zapaža:
„U sedamdesetpetoj godini života dosegnuti stvaralački nivo Sava Martinovića, njegovo vrhunsko književno umeće i renesansna znatiželja, njegova tematska i stilska raznovrsnost, misaonost koja zrači iz njegovog raskošnog vatrometa duha… zadivljuju nas i vredni su najvećih pohvala i priznanja. Pred nama je knjiga koju možemo označiti kao stvaralački zenit, ali to za Sava Martinovića ne smemo reći – iako je pregrmeo već tri četvrtine stoleća, ne prestaje da nas zadivljuje vrhunskim dometima“.
DIJALOG SA SOBOM je knjiga koja je kruna Martinovićevog stvaralaštva, u kojoj je u cjelosti realizovao svoju shvatanje aforizma kao tačke u kojoj se sijeku umjetnost i filozofija. Otuda i uvjerenje izraženo u naslovu, da bi mu i najstrožiji profesor, sa darmom najoštrijeg kritičara, dao ocjenu veću od devet.
IZBOR:
Da li bi vam na početku dobrodošla završna riječ?
Samo sloboda govora može da me spriječi da ne dođem do završne riječi.
Može li biti što biti ne može?
Može ako se moguće i nemoguće slože.
Može li izgubljen slučaj da nađe sebe?
Ne, jer za to on nema vijuge: Izgubljen slučaj traži druge.
Je li vam u tradiciji da poštujete običaje?
Imate li običaj da poštujete tradiciju?
Tradicija je sve više u modi, iako ona u prošlost vodi. A snobovima najviše godi kada su novi običaji u modi.
Ako se ukine smrtna kazna, da li će dželati zaprijetiti obustavom rada?
Među dželatima takav zakon vlada da im je sve preče od obustave rada.
Imate li naviku da kršite principe?
Principi glavnu ulogu i vrše upravo onda kada se krše.
Kako da stojiš čvrsto na zemlji kad se Zemlja kreće?
Takav je zakon. Stoj i ako ti se neće!
Maštate li o stvarnosti?
Ima misao, ne tako ”opičena”: Za razliku od stvarnosti, mašta je ograničena.
Mogu li stvari same doći na svoje mjesto?
Mogu i to ne čudi. Zavisi što im se nudi.
Čini li vam se da je lako stati na svoje noge?
Lako je pitati. No lakše je na tuđe noge stati.
Je li starije jaje ili mućak?
Kako stoje stvari, i jaje i mućak su – prastari…
Jesu li vam pune uši praznih priča?
Ako sam u pravu, prazne priče više pune glavu.
Jeste li odustali od maratona iz straha od trčanja počasnog kruga?
Ne. I kad sam najbrži, tako ispada, počasni krug me opet ne zapada.
Ako ste oboje sigurni u sebe, zašto se držite za ruke?
Ne zato, al’ tako ispada da se držimo iz straha od pada. To je nešto kao premija, kada kroz ruke struji ”hemija”.
Što da uradi pošteni nalazač kad nađe sebe?
Moglo bi mu biti i žao, jer ne zna što je pronašao.
Zašto žurite, ako je već kasno?
Ni meni nije jasno. Žurba je uvijek u maniru onoga ko hoće da radi na miru.
Dokle će pronalazači stalno nešto da izmišljaju?
Do kraja, ako ga ima. Toliko o pronalazačima.
Je li vam žao kad skvasite novi kišobran?
Nešto manje… Naročito ako mi je glava prispjela za pranje.
Kako vam se mogla dopasti predstava u kojoj igraju samo neki prerušeni tipovi?
Ja sam kao zaćorela mlada: Nekad mi se sviđa ono što mi se ne dopada.
Zašto ne volite patinu na zlatnom nakitu?
To sam odmah shvatio. Patina me podsjeća na vrijeme kad sam patio.
Očekujete li da vam se klanjaju i kad ulazite u crkvu?
U crkvu ne idem, pa ne bih znao da l’ bi mi se neko tamo klanjao.
Zašto uvijek negdje izlazite ako je kod kuće najgore?
Izlazim protiv svoje volje, iako mislim da je to bolje.
Što trčite ako vam se žuri?
I ovo valja znati: Nekad je teško stati.
Da li su neuspjesi vrijedni žrtvovanja?
Ako se držimo svoje uloge: Za neuspjeh se valja ”bacati u noge”.
Je li posan hljeb uz tuđe maslo?
Istina se tu ne krije: Kad je hljeba – gladi nije.
Je li uputno ne povinovati se?
Nije, ali treba znati: Valja se i povinovati.
Je li najbolja vijest ako nema loše?
Dobra je vijest svaka, ako ti ne fali dlaka…
Može li želudac da svari pretjerano ukusno jelo?
Ukusno, još pretjerano… Za izbjeći – bogomdano.
Može li lopta stajati nakrivo?
Možda ragbi… Al’ ne da joj đavo da stoji pravo.
Izbor Veljka Rajkovića
