U utorak, 20. juna 2023. godine otvorena je izložba radova Seide Belegovic, u Zavičajnom muzeju u Baru.
Objavljujemo tekst istoričarke umjetnosti dr Anastazije Miranović sa otvaranja izložbe. Autorski tekst objavljujemo integralno. Zahvaljujemo se gosp. Miranović, koja je omogućila objavljivanje teksta.

Ako je tačno, da u prirodi nema ničeg što i u nama ne bi postojalo (Naum Gabo) moglo bi se reći da je Seida Belegović, u jednostavnoj geometrijskoj formi – trouglu, pronašla vlastiti simbol promišljanja i djelovanja (u) umjetnosti, osobeni ljudski znak koji je istovremeno priroda. U svom poslednjem stvaralačkom opusu, pod nazivom, Kompozicija formi i oblika, umjetnica, u različitim medijima i formama, individualno i u serijama, opservira zadati motiv, tvoreći žive, dinamičke slike/instalacije.
I kao da je lakše otkrivati nove svjetove, nego dublje zaći u jedan dio ovog, koji nam se čini da tako dobro znamo. Zapravo, potreban je samo trenutak taštine i zdravih čula da nas nauči da iza uobičajenog stoji priroda. Upravo, to prirodno u uobičajenom i uobičajeno u prirodi/prirodnom, Seida umjetnički artikuliše u svojim radovima. Naizgled, jednostavne forme trouglova, ritmičkim repeticijama i multipliciranjem, svojevrsnim gradacijama – uvećanjima/umanjenjima, stvaraju dinamičke kompozicije, specifične pigmentne melodičnosti.
Seida posebnu pažnju posvećuju bojama – one su intenzivne, jasne, čiste, nerijetko, kontrastne i opozitne, no istovremeno, kompatibilne. Neboje – bijela i crna definišu konstrukciju, smjenjuju se kao dan i noć, život i smrt, dok narandžasta i crvena akcentuju pulsirajuću, vitalističku energiju, simbolišići radost življenja, mladost, ljubav. Plava referiše svjetlost, beskonačnost, nadu. Umjetnica kaže: bojom potenciram kompozicioni sklad, liniju, ravnotežu, teksturu, ritam…
Seida je, inspirisana geometrijskim oblicima, koji se nalazi u osnovi svega što postoji, u formi nepravilnog trougla, pronašla stabilnost, moć, harmoniju i kreativnost, kroz koncizan i jasan konceptualni pristup. U jedinstvu pokreta i akcije, predanom i istrajnom dosljednošću egzekucije, s vidljivim, višeslojnim nanaosima akrilnih boja, umjetnica gradi svoj stvaralački opus.
Trouglovi – protagonisti Seidinih radova, ne miruju, nadovezuju se / proizilaze jedan iz drugog, tvore frizove, specifičnu arhitektoniku, „kuće“, „kapije“, ali i predivne cvjetne „ćilime“… U toj permanentnoj, kreativnoj igri formi/oblika, zvonkih boja, ostvaruju se osobene komunikativne sprege/veze – međusobne, između trouglova, i one s konzumentima/publikom.
Centriranjem trouglastih formi u polju slike, umjetnica sugeriše središte priče/značenja, gradeći svojevrsnu scenografiju za koncept identiteta, potencirajući njegov/njihov značaj koloritnim akcentovanjem i kompozicionim izolovanjem. Takođe, u radovima gdje se služi ponavljanjima i umnožavnanjem istog motiva, poput kaleidoskopskih prizora koji se smjenjuju, daje nam mogućnost vlastitog komponovanja/kreiranja željenih narativa i uobličavanja očiglednosti. Umjetnica ide i korak dalje, uvodeći u dati opus trouglaste instalacije, koje „zaposjedaju“ prostor, konceptualno i bukvalno šireći prizor/doživljaj, ujedno i proces istraživanja.
Ovaj Seidin stvaralački ciklus predstavlja njenu ličnu „mentalnu geografiju“, osoben „kulturni pejzaž“ na čijim obroncima se naziru novi, kreativni svjetonazori, specifične, artističke poetike i scenografije.
Foto: barinfo.me
Be the first to comment