Poštovani pośetioci, objavljujemo još jednu divnu priču autorke Senade Đešević, koja je kao i prethodna priča “Obraz”, napisana po istinitom događaju i čuva sve jezičke osobine plavsko-gusinjskog kraja. Sigurni smo da ćete čitajući i ovu priču uživati, kao što je to bio slučaj i kod prethodne.
Objavljivanje sadržaja na našem portalu ima potpuno neprofitni karakter i služe isključivo u edukativne svrhe. Zabranjeno je preuzimanje djela sa našeg portala i njihovo dalje reprodukovanje u drugim medijima bez odobrenja autora.
„Nije kome je rečeno, no kome je suđeno“. (narodna izreka)
Iznad plavske kotline odavno snijeg bijaše prekrio put, ka kući, Kadra Kupovog. Tog četvrka, rogati zraci sunca su pokušavali da istope lednice, koje su visile sa šindre nad strehom iznad ulaznih vrata, presijavajući se u bezbroj boja.
Ne mogavši da spava, Kadro ustade u cik zore. Izvadi stari sahat iz džepa i uz plamičak šibice pogleda na kazaljke. Skoro je bilo vrijeme sabaha. Pripremajući se da uzme abdest, ču teške korake svoje hanume, koja, u rukama, nosaše pun sić vode.
– I ova zima prođe, a Emin se ne skrasi, a taljiki mal…- prošapta zabrinuti babo. Uzimajući ručenik zadrža dah, kao da je htio da mu to bude posljednji, moleći dragog Allaha da mu uzme i ovo malo napaćene duše što mu je ostalo.
Nakon doručka, a poslije nekoliko mjeseci neizlaženja iz kuće, nađe se sa prijeteljem u Gradskoj kafani. Ispijajući zadnji gutljaj kahve, zagolica ga razgovor i rukovanje grupe ljudi preko puta hastala za kojim je sjedio. Agan davaše najstariju kćerku Mejru.
– Neka je s hajrom i igbalom!
– Fala vi prijatelji. Od nji’, selo da se učini!
Od tih riječi, Kadru poče da se muti u glavi. Ništa više nije ni čuo ni vidio. Ne plativši kahve izađe iz kafane, iako je on zvao Redža da, nakon sabaha, popiju prvu. Potišten, zaobiđe dućan na ćošku džade u kojem je planirao da uzme zejtina za bajramsku hačajliju. Teškim koracima jedva stiže do kuće sa čijeg krova se kovitlao sivi dim. Na pragu ga dočeka majka, podbuhla od sušice. Ne selameći je, provuče se pored nje i začas se nađe na pustećiji ispred šporeta, u koji ubaci podeblje drvo i zamišljeno, od pepela, poče ljuskom na parčetu lastre da pravi nepravilne oblike.
Iste noći usni san koji ga probudi u gluho doba: prolazeći mutni potok spram ćošnika njegove kuće, otrgnu mladu jabuku koja bijaše ispustila prve pupoljke. Njegov jedinac izroni iz vode, lomeći jednu granu sa koje su behari širili opojni miris. Usnuli san niko ne znade da mu protumači, a on mu bijaše sevep za ženidbu sina.
Dok su za sofrom čeljad jela kačamak, Kadro poče:
– Evo, ide proljeće, evljad mi osta neoženjen. Ne pitajte… Jedinæc je. Ostaću bez nasljednika! Utuljiće mi se loza…! Ne mogu ljubit’ tuđu unučad višeeee! Hoću mojaaaa da mi se rađu! U moju kuću! Tuuuu! Na mooooj prag! Ne tamo u Hasovićæ, Ramgankovićæ…
Od nervoze, napadi zaduhe počeše da mu kidaju glas u grlu. Kadro spusti glavu i kao da se zasrami riječi koje izgovori. Ona su njegova krv. Njegove kćeri su ih rodile, njih sedam, koje je na vrijeme udomio. Emin, njegova svitka, srce usred srca, njegov očnji vid, polako se gasio.
-Đe goj sem pokušao da mu nađem đevojku, ne bi suđeno. Išteti se priljika, ka’ da je pæśijom čorbom posut. Srameći je, te mu moram pomoj da nađe ženu. Još ovæ’ put ću viđet šta mogu učinjet za njega. Ako bidne, bidne. Ako ne, kako Bog hoće. Prelomio sem. Hoću da ištem Demovu šćer. Koljko helj’ śutra ću mu poručit da se nađem š’ njim u čaršiju. Pazarni dæn je. Promuhabetićemo…
– Nu, ženo! Donesi nešto da zaslačimo.
Kadrovica pohita da posluži ukućane brdajlijom. Prinoseći sahan, osjećao se miris oraha, koje nije žalila da turi u mijanje.
U susjednom selu, Ajša, sestra skoro isprošene Mejre, vezući granu ružice na kamriku, razmišljaše o Muhamedovom pogledu, koji, tražeći argate za prašidbu, zarobi na sokaku njeno ustreptalo srce. Od tada je zamišljala njegove snažne ruke u njenoj gustoj kosi, koje obećavahu sreću. Pri trećem susretu, dade mu čevre, za koje niko nije znao, osim Allaha i njih dvoje.
Kadru ugovoriše susret sa Demom u kafani u petak. Demo ga bujrumisa siktile, jer je znao da će mu udajom, kćerka biti rahat.
U ponedjeljak veče, na konjima, prosci uočiše Demovoj kući.
– Es-seljamu aljejkum, prijætelji!!!
– Ve aljejkumu-s seljam!
Nakon što im prihvatiše konje, uvedoše ih u sobu koju je zagrijavala stara, tek nabronzana foruna, a svjetlost joj davaše zeleni fenjer. U vrh sobe sjedoše Kadra, pa redom, po godinama, kako to adet nalagaše. Nudeći ih cigarama, budući prijatelji počeše neobavezan razgovor međusobno, da bi u neko vrijeme Kadro osjetio pravi trenutak da započne priču, zbog koje su došli.
– Ljuđi, fala vi što ne primiste noćæs u vašu čestitu kuću i što ne poitibariste. Imam sedæm šćeri i sina jedinca. Ne što je moj, no ga nema ravna u carev grad! Priljikæ je imao dosta. No mu izgljeda, nije bilo suđeno do sæd! Čulji smo da vi imate biranu đevojku. Đevojku i na glas i na stas. Za kuću i prijætelje, nemam šta grdno rej, samo riječi fele. Kabuljilji smo noćæs kod vas, ako ste razi, da ni date đevojku. Boža vi vjera, kunem vi se dinom i imanom, da ju nećemo ukæhriti, koljko svoje šćeri! Misljim da bi bilo ljijepo i za vas i za nas da se razilækom raziđemo. Ja taljiko! A vi…?
– Čulji smo za vašeg momka i vašu kuću – poče Demo. Znamo da je to poštena i ugljedna familjija. Ne znam momka, alj’, ne može bit loš od ovakoga oca! Moja Čeba je porasla među četiri brata. Do sæd ne slušala, od sæd, viđećemo. Ne bi trebalo da bidne gora, može bit samo bolja! No, da ne dužimo, nek vi je srećna, ljuđi!!! – ustade i čestita prvo Kadru, pa ostalima.
– Duha da ji se poljubi! – nastaviše ostali…
– Kosti da joj ostanu tamo! – rukujući se, čestitaše prijatelji jedni drugima.
– Donesite sokove i tur’te kahvu! – povika Demo ženama da posluže prosce.
Nakon date riječi i posluženja, Kadro na riječ baci sto hiljada dinara, Čebinoj majci pedeset, bijačama, po dvadeset, halama, po deset hiljada dinara. Svaki prosac na kahfu ostavi po pet, a na dar po deset hiljada dinara.
– Prijætelju Demo, uved’te prošenicu da ju vidimo! – zadovoljno će Kadro.
Čuvši Kadrovu želju, pripremljenu tablju sa sokovima, Čebi hala metnu u ruke. Počevši od budućeg svekra, u haljini od diolena, Čeba poče služiti prosioce, pa ostale. Punoga srca, svatovi se kasno vratiše kući.
Od četvrtka, u Kadrovoj kući se igra i pjeva. To je njemu prvo veselje. Udaje kćerki nije ni računao. Hako svira na tamburi u musafirskoj sobi, Redžo u kuhinji, na harmonici, grupa starijih žena pjeva pjesmu na dugi glas Đevojka je goluba njivila… Dok je Kadrovica pripremala đerdek, u kojem će mladenci provesti prvu bračnu noć, djevojke su čas pomagale starijim kuvaricama u priremanju hrane za svadbu, čas hvatale u kolo, okrećući se vješto, ne bi li ih ko begenisao.
U subotu, iz Kadrove kuće, kenedžija podrani sa čekmežem u rukama, u kojem odnese mladi ruho, zlato i valnu haljinu. Ne zadržavajući se u Demovih dugo, sa košuljom i peškirom, kojim ga Demovica dariva, prečicom pohita nazad. Oko Čebe se okupiše radoznale djevojke iz sela, jedva čekajući da zavire u puno čekmeže. Srce im bijaše kao u mladih srna, koje odavno sanjahu Čebino mjesto. A ona, smišljajući, kako za Salka da uteče, sa kojim ašikovaše tri mjeseca, i ne osvrnu se na darove, osim na valnu haljinu, u kojoj je planirala da pobjegne. Iste noći, poruči Salku da dođe po nju.
Noć uoči Eminove ženidbe, razmišljajući o svojoj ljubavi koju je njegovala od prošle godine, Ajša se pripremaše da legne. Pri pomisli na dragog, srce bi joj zadrhtalo jako, pokušavajući, od uzbuđenja, da izađe iz grudi. Bila je srećna da u njenom životu postoji neko, poput Muhameda. Znala je da mora svakim danom da se bori za tu ljubav, jer njegova ljepota tjeraše mnoge djevojke na uzdahe. Maštala je, da će je dolaskom u njegov dom, učiniti najvoljenijim i najsrećnijim stvorenjem. Htjela ga je samo za sebe, na javi, ne u snovima. Stežući jastuk i dodirujući svoje grudi mirisom njegovih ruku, svoje srce je svake noći darivala njemu. Njegov slučajni dodir bio je njena hrana koja ju je liječila u samoći, a on, njen život. Zamišljala je da postane suza u njegovim očima,koja će, dok bude klizila, milovati njegovo lice, zaustavljajući se na njegovim usnama.
U nedjelju, prije sabah ezana, na Kadrovom topraku svi bijahu na nogama. Nakon doručka, zatutnješe dinamiti, poletješe meci iz kubura i ljevora. Za svatovima osta razlivena voda, koju Kadrovica, za hairli put prosu. Pomno nadgledajući pripreme za svadbu, bolest i zima, domaćina spriječiše da krene u svatove. Na konjima, preko krčevine, te kraćim putem preko Konjskog obora, za dva sata svatovi stigoše ispred Demove avlije, gdje ih, raspjevane, dočeka Demo sa najbližom svojtom. Izbezumljeni, ne znadoše ka’ halek da ih dočekaju. Jedan od njih, bajraktaru preuze bajrak i umjesto da ga ostavi ispred hajata, ne izgovarajući ni jednu riječ, nenadno ga savijenog unese u kuću. Svatove odvojiše od anđija i posijedaše na mindere, dok sretioci, pokoljenke na serdžade, ispred njih sjedoše. Domaćinu zemlja ušla u oči, adžovi pognule glave, ostali, ne dišu od sramote. Nakon što ih poslužiše sokom i kahvom, svatovima se obrati Uka, Čebin dajo:
– Mogoste lj’… prijetelji? – nastavi isprekidanim glasom… Na zlo ste ove neđelje krenulji na put! Nemam vi šta rej. Pred sabah…, u valnu haljinu…, koju joj, pratiste po kenedžiji, Čeba, vaša prošenica, odlomi vrat za Gankovog sina u suśedno selo! Nijesmo imalji kæd da vi javimo, ni po kim. Dabogda joj nesretnjo bilo i u rod roda i u dom doma, šta ne horospa obruka i ovoga i onoga svijeta! Gora bruka, no muka! Šejtanska posla! Da je imala sestru, dalji bi vi ju, da spasimo obraz! Alj’ znate, jehdita je bila u majke.
Svatovi se skameniše. Stari svat preblijeđe.
– Aiiiiiih! – ošinuše ga Ukine riječi kao nepomenica ispod kamena.
– Šta da se čini, majčin sine?!
Uprkos tome što je znao da ovakve situacije dovode do krvoprolića, svojom mudrinom pokušavaše da riješi problem. Nasta muk među ljudima. Svaka izgovorena riječ bi, i onako tešku situaciju pogoršala. Naprasno se pripodiže, i, selameći ih, pohita ka vratima. Svatovi, uz ovlaš: „Ejvala!!! i Demovo: „Seljametilje vi ljuđi, i halaljite ako ste sojevi.“- kao popareni za njim. Ne okrećući se ka Čebinoj komori, anđijama uguraše pripremljeno ruho i zlato, koje Čeba ostavi za sobom. Zatežući uzde na konjima, glavom bez obzira krenuše nazad. Đogati se uznemiriše i hržući snijegom zatrpavahu utabanu džadu za sobom. Sučući na konju sijede brkove, bez razmišljanja, stari svat išeretom dade znak djeveru da okrenu konje ka susjednom selu i Aganovoj kući. Tako i uradiše. Agana nađoše na površici snijga, kako ovcama daje so.
– Hojđeden, ljuđi!
– Hodžboden, Agane! Dænæs ni je crna pogibija pukla! Spašavaj obraz, aman porad Boga! Prošenica ni uteče! Nemamo kud bez mlade ki Kadru. Znamo da ji imaš četiri i da su ti sve na nām. Koju goj da ni daš, nećemo mahanisati, i bićemo ti zafalni cip cio život!
Podižući glavu, Agan ispred sebe ugleda dva insana kojima duša bijaše u kataoce došla. Već bijaše čuo da Kadro ženi sina Demovom jedinicom. Ne sluteći da će mu s nogu tražiti kćerku, brišući ruke o setri, obrati se starom svatu riječima:
– Uljež’te u kuću. Ne daje se birana đevojka ispred tora!
Ajšu sa sestrama nađoše za razbojem, na kojem završavahu janje za spremu. Sve četiri skočiše na noge da dočekaju musafire. Ne gledajući u njih, Ajša krenu u kljijet da uspe ošaf dvojici neznanaca. Ne sluteći da joj je to posljednje djevojačko služenje u očevoj kući, napuni čaše do vrha. Po muškim pogledima, isprošena Mejra, shvati očevu namjeru. Na pragu, očima dade sestri do znanja da su došli po nju. Ona se skameni i ne progovorivši ni riječ ispusti tablju iz ruku, na kojoj je nosila čaše. Vrisak sestara i prasak stakla ne ometoše Agana da dā kćerku.
– Jedna usta mænje. A, i đeca će joj imat šta da iju. – kroz zube će Agan.
Ne čekajući, Aganovica poruči za gradilju da Ajšu zamladi. Znajući da je Čeba otišla u valnoj haljini, gradilja bi primorana da Ajši obuče ruho, koje Kadrovica bijaše nanijetila Čebi. Na čisto i neljubljeno lice bjelilo i šminka pristaše Ajši. Iznad ušiju, okačeni ugufci, pričvršćeni špircevima i zlaćanim broševima, još više naglasiše Ajšine crte. Taze fes na glavi, pričvršćen vijencem, ispod kojeg se naziraše palantra ukrašena ojmicama, rešmljena šorta, jelek na djevojačkim ramenima, žipon, dimije od grona pričvršćene srmenim kolanom, ne izmamiše osmijeh na Ajšinom licu, jer je njena duša željela Muhameda.
Dok je gradilja završavala Ajšu,obrazna Aganovica nije dala da joj kćerka ode bez spreme. Najstariji sin joj pomoga sa sloga da izvuče nasloženi, Mejrin, ćilim granaš, dva janjeta, sedžadu, dva jastuka od naloge, šašani jorgan, slamaricu i krpare. Za to vrijeme Ajšine sestre uvezaše uštirkane čaršafe od kamrika, heklane i vezene garniture na tusuru i diolenu, glave, gobljad, tentena za kalape, dvije mušeme, pletenu zavjesu, svekru i svekrvi, rekamljenu posteljinu. Novac za cvijet, kahvu, komoru i gradilju u Demovih, svatovi ostaviše u Aganovih. Nakon podne namaza, pod ruho, uplakanu Ajšu izvedoše braća. Dok je djeveri preuzimahu, na znak starog svata, Hako razvi haloturko na harmonici. Od ispaljenog baruta iz džeferdara, potamnje nebo. Ovaj put na otvorenoj stazi lahko su konji gazili po suhom snijegu, ostavljajući za sobom trag čahura.
Iako naviknuta na učestali kašalj svog muža, koji godinama doprinese da ga zaduha razjede, ovaj put Kadrovicu zaguši da se jedva povrnu. Iščekivanje svatova joj uli vesvesu da nije šta po zlu krenulo. U razmišljanju je prekidoše ispaljeni kuršumi i zvuci harmonike, koji najaviše dolazak svatova, našta svi pojuriše napolje da ih dočekaju, osim, bolesnog Kadra, koji se pripodiže sa sećije i nagnu na pendžer, pokušavajući izmoždenim rukama kroz nafrasli džam, da zagrli, dugoočekivanu snahu. Uz jake zvuke muzike, miris, pripremljene hrane za svatove i sretioce, poče da se lijepi na znojava, mlada tijela, koja su se, nadmećući se u igri i pjesmi, begenisala išaretom i stiskom ruke.
Nenametljivom i snuždenom Eminu, paljba razigra stidljivo srce. Iako, prije toga, nikada nije vidio buduću ženu, žila kucavica pulsiraše ljubav njegovim tijelom takvom snagom, odajući osjećaj, kao da ju je godinama gajio u dubini usamljene duše. Radujući se najljepšem osjećanju, koje je, i on, napokon, doživio, znao je da je ona ta s kojom će izroditi djecu i dočekati duboku starost.
Ne čekajući, Kadrovica pohita s punom čašom šerbeta, da dočeka željenu snahu na kućnom pragu. Nakon ispijenog gutljaja, Ajša umoči ruke u preostali šerbet, kojima tri puta s unutrašnje, tri puta sa spoljašnje strane dotaknu ivice vrata, brišući preostali šerbet s ruku o svekrvinoj kecelji. Ubrzo je uvedoše u kuću gdje joj staviše muško dijete u krilo. Skidajući joj cipelu s desne noge, ispalu novčanicu zgrabi Eminov sestrić Dino i veseo potrča svojoj majci u zagrljaj.
U kuhinji se žene nadmetahu u postavljanju hrane na sofru. Mirisi i ukusi domaćeg hljeba, čorba u ćasi, tepsija oriza s telećim mesom, paprike iz turšije, sarma, rastresena pita listača, sahani kisjelog mlijeka i suklijaša, hačajlija, brdajlija…, okupiše gladne svatove za sofrom. Nakon jela i proučene dove, svatovi pređoše u primaću sobu, kako bi anđijama ustupili mjesto, da i one stave zalogaj u usta.
S akšama, uvedoše i Ajšu da nešto prezalogaji. Podbrađene hanume, pogledujući se, sehiriše se njenom držanju i ljepoti:
– Ilj’ je vila, ilj’ ju je vila rodila!
– Blago Kadrovici, šta uvede dænæs u kuću.
Niko ni slutio nije da to nije prošenica Čeba, već Ajša, koju usput isprosiše i dovedoše Eminu. Oko ponoći, Kadrovica mladence uvede u đerdek. Hladna februarska noć privi u svoje krilo dva mlada, nepoznata bića, koja sastavi i uze pod svoje krilo dragi Allah i ne rastavi niko do smrti. Veseli momci ostadoše do sabaha ispred vrata, nadmećući se u pjevanju šaljivih pjesama, upućenih mladi i mladoženji.
Nakon prve bračne noći, rumenilo na čaršafu podsjeti Ajšu na crveno čevre, koje je dala svom Muhamedu, u znak trajne i iskrene ljubavi. Brišući suze sa tek ljubljenog lica, u njenom srcu ostaće tajna, koju će odnijeti u grob, njen Muhamed.
Priča je inspirisana istinitim događajem (po kazivanju mog rahmetli baba Etema Markišića), koji se desio u Plavu u 20. vijeku. U njoj su očuvane sve jezičke osobine plavsko-gusinjskog kraja, običaji, tradicija i kultura jednog naroda.
OBJAŠNJENJA MANJE POZNATIH RIJEČI
A
abdȅst – muslimansko obavezno ritualno umivanje pred molitvu
ádet – običaj
aljejkúmu seljȃm – mir među vama
anđîja/jênđa – djeveruša, žena ili djevojka koja ide sa svatovima i prati je da ne bi bila sama među muškarcima
argȁt – najamnik
ádžo – stric, amidža
ášikovati – voljeti se, udvarati se, maziti se
B
bajrȃktar – bajraktar, zastavnik
Bájram – muslimanski vjerski praznik
begenȉsāti – sviđati, dopadati, poželjeti, izabrati po svom ukusu
bešáre – predosjećaj, nagovještaj
bijȁča – nana, bika, baba
bȉdne – bude
bjelilo/bjeljilo – vrsta kreme/pudera
brdȃjlija/brdȃjljija – vrsta kolača prelivena agdom, šerbetom
bujrȕmisāti – dobrodošlica
C
cȉk – praskozorje, rana zora, osvit dana
Č
čȅvre – četvorougaona marama izvezena svilenim nitima, bilježe
čekmȅže – drveno kofereče za dragocjenosti
Ć
ćása – zdjela, činija, metalna posuda
ćevȃp – pilav
ćilȉm – tkani vuneni tepih
ćošnîk – veliki tesani kameni blokovi u uglovima starih kuća
D
dájo – daidža, ujak
dimȉje – ženske široke šalvare s uskim nabranim nogavicama
diolen – vrsta materijala koji po sastavu predstavlja kombinaciju pamuka i poliestera
dȉn – vjera, islam
dȕha – ćud, narav, priroda bića
dućȃn – trgovačka radnja, prodavnica
dušȅk – vuneni madraci koji su služili za spavanje
DŽ
džáda – cesta, put
džȁm – staklo (uglavnom prozorsko)
džefērdȃr – vrsta puške
Đ
đérdek – soba u kojoj mladenci provedu prvu bračnu noć, prva bračna noć
đogȁt – bijeli konj
E
evljȃd – potomstvo, djeca
ejvalȃ – doviđenja, zbogom
ezȃn – poziv na molitvu
es-seljȃmu aljejkȕm – mir (s) vama
F
fȅs – dio ženskog nacionalnog nakita koji mlada nosi prilikom (tradicionalnog) dvorenja
G
glȃve – vezeni jastuci pravougaonog oblika
gȍbljād – vezeni jastuci okruglog oblika
grȁdīlja – ženska osoba koja oblači/gradi mladu u nacionalnu nošnju
grȍn – platno za dimije
H
hála – očeva sestra
halotȕrko – muslimansko nacionalno kolo
halȃl – oprost
hanȗma – žena, supruga
hastȃl – sto
hȁjāt – ulaz
hȁjer – korist, dobit, sreća
hačājlȉja/hačājljȉja – vrsta kolača prelivena agdom/šerbetom
haìrli – srećno
hȅlj – pa
horóspa – nemoralna ženska osoba
hȍjđeden/(tur. hoş geldin) – dobro došli
hȍdžboden/(tur. hoş bulduk) – bolje vas našao
I
igbȃl – sreća
ȉju – jedu
imȃn – veza, zakon, islam
insȃn – čovjek
išȃret – gestikulacija
ištȅti – pokvari
ȉšte – traži, prosi
J
jȁnje – tkana vunena prostirka
jehdȉta – jedina, jedinica
K
kalȁp – jastuk napunjen slamom
kabúljit – prihvatiti, pristati
kamrȉk – bijelo pamučno platno
kȁsa – štok
katȁoce – pri kraju, na izdisaju
ka’ halȅk – kako dolikuje
kenȅdžīja – na dan kane (djevojački dan), muškarac iz mladoženjine kuće odnosi budućoj mladi garderobu, nakit/zlato, ruho/nacionalnu nošnju i vjenčanicu
kljȉjet – špajz
kolȁn – kaiš, pojas
komȍra – mladina sprema
kolombȍć – kukuruz
Kȍnjski obȍr – zaseok
krpȁre – prostirka istkana od krpa
krčȅvina – zemljište dobijeno krčenjem, iskrčeno zemljište
kúršum – puščano zrno
kubȕra – mala puška, pištolj
L
lȁstra – aluminijumski podmetač
LJ
ljevȏr – pištolj
ljȕska – iver, otpadak od drveta
M
mijánje – tijesto
mìnder – otoman, vrsta ležaja koji se prostirao dužinom dva zida
mušȅma – vezeno platno koje se stavljalo u ćoškove sobe
musáfir – gost
N
nȃm – glas
nalȏga – punjenje za dušeke i jastuke od vune ili krpa
nanijȅtīt – namjeriti
namȃz – molitva
nepomenȉca – zmija
nafrȁsnūt – pući
O
ōjmȉce – naplet po ivicama šamije, palantre i šorte u obliku listića od raznobojnog konca ili svile
ošȁf – kompot od šljiva
P
palȃntra – dio narodne nošnje, marama
pæśija – pasija
pêndžer – prozor
petólirka – vrsta lire (najveća po vrijednosti)
pjesma na dugi glas – pjesma koja se izvodi bez ikakve instrumentalne pratnje; uobičajeno se pjeva u duetu i to dva glasa koji su na istoj tonskoj visini
podbȕhla – otekla, natečena
poitibārȉti – ispoštovati
pȑvičāri – gosti koji idu u prvu posjetu rodbini mlade ili mladoženje
prȍsci/prosioci – birani ljudi koji prose djevojku
prāšȉti – okopavati kukuruz ili krompire
prošenȉca – vjerenica, zaručnica
promuhabȅtitī – voditi prijateljski razgovor
pȕstećija – uštavljena ovčija koža s vunom
R
rāzî – saglasan, voljan
rázboj – tkalo, uređaj za tkanje
rahȁt – zadovoljstvo
rāzilæk – saglasnost, pristanak, dogovor
rekāmȉti – posebna vrsta veza
rȅšmljena šȏtra – rupičasti mrežasti vez na ženskoj nacionalnoj košulji
rêj – reć
rȕho – odjeća, djevojačka sprema
ručenîk – peškir
S
sabȁh – zora, prva muslimanska jutarnja molitva
sahȁn – veća posuda za jelo
svȏjta – rodbina
sevȅp – uzrok, razlog
sȅhirīt – čuditi
sećȉja – drvena klupa u starim orijentalnim kućama koja se prostirala s kraja na kraj zida u kojem su prozori
sedžáda/serdžáda – vunena tkana prostirka
selȃm/seljāmȅtilje – islamski pozdrav
sȅtra – kratki kaput, sako
sȉktīle – iskreno, od srca
sȉć – kanta za vodu
slȁmarica – vrsta starinskog dušeka napunjenog slamom (umjesto vunom ili pamukom)
sȍfra – okrugli niski sto, trpeza
sokȃk – kraća ulica
sȍj – rod, vrsta, porodica, pleme
sprȅma – miraz
srȁmēći – stidan
sȑma – čisto srebro
sȕklijāš – sutlijaš
sušȉca – tuberkuloza
Š
šāmȉja – marama od tanke tkanine kojoj se žene zabrađuju
šáša – kukuruzovina
šérbet – sirup od vode i šećera
šéjtan – vrag, đavo
šîndra/šînda – drvena daščica kojom se pokrivaju planinske kuće
šȏrta – ženska ukrasna košulja širokih rukava sa napletom na krajevima od raznogbojnog konca ili svile
špȉrc – šnala
T
tȁblja – vrsta poslužavnika na koji gosti stavljaju prilogt
tāmbȕra – muzički instrument
têntena – vezeni ukras koji je krasio kalape
tepsȉja – okrugli bakarni sud u kojem se peče hljeb, pite
tȏr – ograđeni prostor za stoku
toprȁk – tlo, ognjište, kućni prag
tȕrīt – staviti
tȕsur – vrsta platna
U
ugȕfci – vještački uvojci kose kod uha
ȗzda – dio opreme za upravljanje konja u kretanju; dvostruka kožna uzica koja se stavlja na žvalu u gubici
ukæhrit – rastužiti, uvrijediti
utȅć – pobjeći
utȕljīt – ugasiti
V
vȃlna hȁljīna – vjenčanica
ve aljejkúmu-s seljȃm – neka je i (s) vama mir
vesvȅsa/vesfȅsa – sumnja
Z
zadȗha – astma
zamlȃdīt űǖūìì– pripremiti buduću mladu za udaju
zaslȃčīt– zasladiti
zéjtin – ulje
Ž
žȉpōn – ručno rađena ženska potsuknja
BIOGRAFIJA
Đešević Senada, profesorica crnogorskog-srpskog, bosanskog, hrvatskog jezika i književnosti, rođena je 1967. u Vojnom Selu kod Plava, gdje je završila prva četiri razreda osnovne škole. U Plavu je završila druga četiri razreda osnovne škole, kao i srednju školu. Visoko obrazovanje je stekla na Filološkom fakultetu u Beogradu, odsjek za srpskohrvatski jezik i južnoslovenske književnosti. Kao profesor radila je na Murini dvije godine, u Plavu, gdje i sada predaje crnogorski-srpski, bosanski, hrvatski jezik i književnost u JU SMŠ „Bećo Bašić.“
Profesorica je odavno prepoznata kao nastavnica čiji je rad sa učenicima kako u učionici, tako i van učionice, prepoznat ne samo u državi, već i u regionu.
U okviru literarne sekcije, njeni učenici su ostvarili zavidne rezultate, kako na školskim, opštinskim, državnim tako i na međunarodnim literarnim konkursima, kotirajući se u vrhu samom.
Promovisala, lektorisala i objavila je brojne stručne radove, osvrte zbirki kratkih priča, romana poznatih ličnosti, autobiografija, zbirki pjesama u časopisima i zbornicima u zemlji i inostranstvu.
-Promoter, organizator, recenzent, lektor i urednik je zbirke pjesama „Između redova“ učenice Tee Selimaj, Plav, 2017.
-Promoter, organizator, recenzent, lektor i urednik je zbirke pjesama „Otvorena vrara“ učenika sa posebnim obrazovnim potrebama Ivana Mitrovića, Plav, 2022.
-Promoter, organizator, recenzent, lektor i urednik je knjige „Od ateiste do vjernika“ Hasibe Musić, Plav, 2022.
-Recenzent, lektor i urednik je autobiografije „Od Plava do zaborava“ Zuvdije Šahmanovića“, Plav, 2022.
-Recenzent i lektor je knjige „Kovid dnevnik jednog učitelja“, Pljevlja, 2022.
-Urednik, recenzent i lektor Godišnjaka na nivou škole od 2013.
-Osnovala je u prostorijama škole Etno-muzej u kojem se nalazi sedamsto eksponata, 2009.
-U organizaciji Zavoda za školstvo radila je na izradi Programa Ljetnje škole u Crnoj Gori za potrebe dijaspore, 2020.
-U organizaciji Zavoda za školstvo učesnik je u projektu Integracija ključnih kompetencija u obrazovni sistem Crne Gore; radna grupa za kompetenciju pismenosti i višejezičnu kompetenciju, 2020.
-Učesnik u kreiranju Programa za bosanski jezik, 2018.
Na nivou države organizovala je brojne manifestacije, okrugle stolove, tribine, ogledne časove, pozorišne predstave.
Učestvovala je u mnogim međunarodnim i državnim projektima.
Radi na usavršavanju nastave kroz razne seminare, projekte, radionice, kurseve.
Osnovala je klub filantropa „Solidarnost je naša vrlina“, u okviru kojeg je sa svojim učenicima organizovala i realizovala mnogobrojne humanitarne i volonterske akcije.
Snimila je amaterski igrani film sa učenicima iz JU SMŠ „Bećo Bašić“ iz Plava, 2016. (u trajanju od 90 minuta), pod nazivom „Mi djeca sa stanice Zoo.“ Film je prvenstveno edukativnog i preventivnog karaktera. Ukupno je imao jedanaest projekcija u zemlji i inostranstvu (šest humanitarnog karaktera).
-Režirala je osamnaest pozorišnih predstava.
Od 2009. godine radi na prikupljanju narodnih umotvorina na prostoru plavsko-gusinjske doline. Kao krunu tog rada objavljena je zbirka „Plavsko-gusinjske lirske narodne pjesme” Senade Đešević, u izdanju Fakulteta za crnogorski jezik na Cetinju, 2019.
Zbirka je promovisana u Centru za kulturu „Husein Bašić” u Plavu, u okviru manifestacije „Dani borovnice”, 2019. godine, u Gusinju u Kuli Nekovića, okviru manifestacije II Gusinje etno-fest, 2019. godine, u Beogradu na Učiteljskom fakultetu u okviru 3. konferencije najboljih nastavnika sa prostora bivše Jugoslavije, 2019. godine, u New Yorku u Islamskom kulturnom centru 2020. godine i u Tuzli u Književnom centru, 2022. godine.
-Eksterni saradnik je Zavoda za školstvo, 2023.
– Predstavnik u Komisiji za polaganje stručnog ispita nastavnika-pripravnika za CSBH jezik i književnost, Zavod za školstvo, 2023.
-Član recenzentske komisije Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva (ZUNS) predložen od strane Zavoda za školstvo, 2023.
-Dobitnica je Plakete „Najbolji mentor“ u organizaciji Međunarodnog festivala „Moja prva knjiga“, Tuzla. 2022.
-Dobitnica je Specijalne plakete za očuvanje kulturne baštine Crne Gore, koju dodjeljuje časopis „Komuna“, 2016.
-Dobitnica je Nagrade Fonda za kvalitet, koju dodjeljuje Ministarstvo prosvjete Crne Gore, 2018.
-Dobitnica je Nagrade Fonda za kvalitet, koju dodjeljuje Ministarstvo prosvjete Crne Gore, 2019.
-Dobitnica je Nagrade Fonda za kvalitet, koju dodjeljuje Ministarstvo prosvjete Crne Gore, 2020.
-Dobitnica je zvanja nastavnik – viši savjetnik, 2019.
-Dobitnica je Svjetske nagrade za jednog od sto najboljih nastavnika. Nagrada za najboljeg nastavnika svijeta „Global Teacher Awards” se dodjeljuje nastavnicima koji daju poseban doprinos svojoj profesiji. Ta posebnost se ogleda kroz doprinos nastavničkoj profesiji, kako na lokalnom tako i na globalnom nivou. Nju Delhi, 2019.
-Dobitnica svjetske nagrade American European Talent Show EA– Ličnost godine, u New Yorku u Americi, 2019.
-Dobitnica je Titule najbolji nastavnik bivše Jugoslavije, 2019.
-Dobitnica je Pohvale Ministarstva prosvjete za snimljeni film „Mi djeca sa stanice Zoo“, 2018.
-Dobitnica je Povelje, JU SMŠ „Bećo Bašić“, u znak priznanja za uspješan doprinos i zalaganje u idejnom osmišljavanju, organizaciji i realizaciji okruglog stola na temu- „Kultura čitanja“, u okviru nacionalne manifestacije „Noć knjige“, Plav, 2019.
-Dobitnica je Povelje Udruženja književnika i umjetnika „Zenit“, za učešće volonterskim radom u zborniku „Mladi su ukras svijeta“, Podgorica, 2018.
-Dobitnica je Povelje Udruženja penzionera, Plav, za svesrdno angažovanje i obilazak penzionera i invalida rada, kao i pružanje psiho-socijalne podrške i predavanja na teme: „Zdravi stilovi života“ i „Treće životno doba“ i odlično organizovanje „Dana starih“, Plav, 2018.
-Dobitnica je Pohvale JU SMŠ „Bećo Bašić“, za ideju, organizaciju i realizaciju Državnog literarnog konkursa „Čovjek živi dok ga po dobru pominjemo“, Plav, 2020.
-Dobotnica je Povelje JU SMŠ „Bećo Bašić“, u znak priznanja za uspješan doprinos i zalaganje u idejnom osmišljavanju, organizaciji i realizaciji okruglog stola na temu- „Kultura čitanja, u okviru nacionalne manifestacije „Noć knjige“, Plav, 2019.
-Dobitnica je Povelje, crnogorskog sportsko- rekreativnog društva „Veterani“, za svesrdno angažovanje, uspješnu organizaciju i sprovođenje sportsko-rekreativnih igara „Veterani“, Plav, 2018.
-Dobitnica je Povelje Udruženja književnika i umjetnika „Zenit“, za učešće volonterskim radom u zborniku „Mladi su ukras svijeta“, Podgorica, 2018.
-Dobitnica je Plakete BANA za veliki doprinos u radu u prosvjeti, obrazovanju mladih i promovisanju kulturnih vrijednosti u New Yorku, 2021.
-Dobitnica je Priznanja Turističke organizacije Gusinje za osvojeno drugo mjesto na Konkursu za interesantne anegdote, priče, mitove i lengende vezane za Gusinje i Prokletije, 2022.
-Dobitnica je Plakete humanitarnog udruženja EURO Gusinje za nemjerljiv doprinos na polju obrazovanja, kulture, entuzijazma, kreativnosti, altruizma i filantropije u New Yorku, 2022.
-Dobitnica je nagrade „Beharov zeman“ na literarnom konkursu „Isnam Taljić“ Sjeverna Amerika, 2022. godine za priče: „Ajšino čevre“, „Obraz“ i „Kismet“, za njegovanje govorne tradicije Bošnjaka na cijeloj teritoriji govornog bosanskog jezika.
-Dobitnica je Plakete najbolji mentor u okviru Međunarodnog festivala umjetnosti „Moja prva knjiga“, Tuzla, 2022.
-Ambasador za 5 najboljih nastavnika regiona, Trebinje, 2022.
-Ambasador Foremost Foundation (World Class Educational NPO) jedne od najvećih nevladinih fondacija iz obrazovanja, Pakistan, 2019.
-Član je ANN YU, Asocijacije najboljih nastavnika sa prostora bivše Jugoslavije, 2018.
-Član je Udruženja umjetnika i književnika „Zenit“ iz Podgorice, 2019.
-Član je književne radionice „Kordun“ (KRK) iz Pensilvanija, 2021.
-Objavila je pripremu u Udruženje profesora crnogorskog-srpskog, bosanskog, hrvatskog jezika i književnosti „Biblios“ Analiza glavnih likova u Andrićevom romanu „Prokleta avlija“ 5. 11. 2020. godine
2 Trackbacks / Pingbacks