Šesta faza snimanja filma „Ova dobra zemlja“


Ove neđelje ekipa dugometražnog dokumentarnog filma „Ova dobra zemlja“, reditelja Vladimira Perovića, u produkciji „Atomic production“ iz Podgorice, završila je šestu fazu snimanja. Film je podržao Filmski centar Crne Gore, mada producenti i dalje tragaju za sponzorima i prijateljima projekta.

„Ova dobra zemlja“ je film koji donosi priču o neraskidivoj vezi čovjeka i predjela koju su često surovi prostori ali i najljepši pejzaži u Crnoj Gori koji su ipak tog čovjeka „zadržali“ da živi u toj ljepoti. Crnogorski krš se transformiše u poglede i riječi, često u nevjerovatne mudrosti čovjeka: riječi koje ove obične ljude izdižu daleko od običnosti.

Jedini čitljivi orijentir

Film je prešao polovinu puta. Reditelj Perović i snimatelj Ivan Čojbašić ne kriju zadovoljstvo: osam snimljenih priča (od planiranih petnaestak ili nešto više) iz svih djelova Crne Gore, donijele su izuzetna saznanja o čovjeku i njegovom životnom prostoru, čak i kad je to negostoljubivi, ljuti, suvi krš. Pružile su autorima priliku da vizuelnim sredstvima otkrivaju nesvakidašnju ljepotu i tegobu, u nastojanju da dožive, spoznaju i poetskim sredstvima kažu nešto više o čudesnoj srođenosti ljudi i pjezaža.

Preko ljutog krša pogled ka Vrmcu i Verigama

Nakon 5 faza snimanja na lokacijama: Dobrotska stijena – Prčanj, Vrmac, Dobra Gora, Ćeklići, Orijen – Platoi Subre, Plav, Cuce, Piva, Crkvičko polje, Durmitor – Dragoševac, Slatina, Zukve, Boan, Broćanac- Nikšić, Veliki i Mali zalazi, Tuzi – Skorać, Kučke planine, Dragoševac, Lipci, Ljuti krš, Prutaš, Šarban, Kučki kom…jedna faza snimanja filma pretvorila se u opasnu, iscrpljujuću planinarsku, skoro alpinističku turu, stazom „trekom“ kojim godinama niko nije prolazio. Kad ste u kršu, u planini, ne teče uvijek sve onako kako želite i planirate.

Vladimir Perović na vrhu staze

Ekipa je ovaj put pratila jednog od junaka filma, Borisa Rajmana, na izuzetnoj dionici. Radi se o nekadašnjem putu, vjerovatno najtežem, kojim se u ranija vremena stizalo iz Katunske nahije u Boku, i vraćalo nazad, radi razmjene dobara.

Zanimljivosti sa snimanja koje prenosi reditelj Perović:

„Ranom zorom tročlani tim je počeo snimanje i krenuo iz ćeklićkog sela Jezer, pa preko nekoliko krševitih prevoja, stigao do sela Vališta. Veliki Zalazi, Mali Zalazi i Vališta, tri izuzetno lijepa sela, nažalost napuštena, u kućištima i ruševinama, nalaze se iza istočnog oboda Kotorskog zaliva, iza stijene razvučene nad Dobrotom, od Kotora pa do Orahovca. Na prethodno izviđanje i pripremu terena ekipa je išla od Njeguša, preko Velikih Zalaza (gdje je reditelj Perović ranije snimio film „Dim“), pa preko visokog prevoja do Malih Zalaza, da bi se odatle spustila uskom stazom niz okomito brdo, pravo do Sv. Stasija. Tada su Vališta ostala samo daleka želja, pa je ovaj put odabrana nova ruta.

Ubao – izvor u Valištima

Vališta, nekadašnji katun Malih Zalaza, zadržala su ekipu izvjesno vrijeme. Uz snimanje, u kamenitoj pustoši osvježili su se vodom sa otvorenog ubla, pitke, nevjerovatno čiste, bistre, očito žive vode. U bezvodici crnogorskog krša to je prava rjetkost.

Ekipa je dalje, sve snimajući, preko izrazite kraške površi, prilazila ivici dobrotske stijene, odakle vam se čini da u svaki dimnjak dolje na obali možete ubaciti kamen. Ne zato što je blizu (nije!), nego zato što stojite upravno iznad njega, tolika je okomica…

Ivan Čojbašić

Onda je krenulo spuštanje stazom Stube, na osnovu detaljnog ali veoma zastarjelog opisa nekog planinara… Stube – ubrzo se pokazalo odakle takvo ime: izrazita strmost i uzanost, sve vrijeme ivicom litice, uz nesvakidašnji nagib puta. Shvatili smo da se od vremena kad je pravljen opis mnogo šta izmijenilo. Put se na mnogim mjestima urušio, a ponegdje je nevidljiv, zarastao u trnje, kupine i šipkovinu, te smo morali kosijerom raskresivati neke dionice, jer s jedne strane imate liticu nad sobom, a sa druge liticu pod sobom. A povrh svega, nekadašnje markacije su ili izbrisane ili neuočljive.

Putovanje od vrha staze Stube do asfalta u Ljutoj je potrajalo skoro tri sata. Jednom članu ekipe odlijepile su se obje oplate na planinarskim cipelama, pa je poslednju trećinu dionice završio sa prevezanom oplatom na jednoj cipeli i bez ikakve oplate na drugoj..

Ekipa i dokumentarni junak

Ekipa je na kraju, niz pogolemi sipar tik iznad izvorišta Ljute, silazila po mraku, oznojena, žedna i prilično iznemogla nakon punih dvanaest sati hodanja.

Snimanja predviđena za naredne dane (Trešnjevo i Pusti Lisac), naravno, odložena su da bi se ljudi zdravstveno oporavili…

Ipak, dok se liječe rane, u ekipi vlada vedrina. I s nestrpljenjem se očekuje uspon na Prokletije, narednog maja, kao i druge, lakše ali ne manje zanimljive dionice puta ka dovršavanju filma „Ova dobra zemlja“.“

Ekipu čine: Vladimir Perović, reditelj; Ivan Čojbašić, snimatelj; Jelena Božović, izvršni producent; Saša Brajović, snimatelj zvuka; Stefan Radović, asistent; i povremeno Bojan Perović.

Jelena Božović izvršna producentkinja ističe, da smo otvoreni za saradnju sa partnerima koji će podržati film na bilo koji način, dok su za sada novčana sredstva najvažnija. Možete nas kontaktirati na e:mail jelena.dj19@gmail.com .

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


11 + thirteen =