Simfonija prirode Mirjane Marsenić Vujović


U petak, 14. oktobra 2022. godine, u izložbenom prostoru Zavičajnog muzeja Bara, otvorena je izložba radova Mirjane Marsenić Vujović.
Objavljujemo tekst istoričarke umjetnosti i likovne kritičarke dr Anastazije Miranović sa otvaranja izložbe. Tekst se nalazi u katalogu koji prati ovu izložu. Autorski tekst objavljujemo integralno. Zahvaljujemo se gosp. Miranović, koja je omogućila objavljivanje teksta.


Dr Anastazija Miranović



Ako je tačno da „u prirodi nema ničeg što i u nama ne bi postojalo“ (N.Gabo), onda na tom zajedničkom tlu intuitivnog razumijevanja sav napor umjetnosti sastojao bi se u „pronalaženju ljudskog znaka koji je istovremeno priroda“ (P.Alechinchy).  Za Mirjanu Marsenić Vujović taj znak je boja, koja je „titraj koliko i muzika, kadra da dosegne  najopštije i najneodređenije što postoji u prirodi – njenu unutrašnju snagu“  (Gogen).

Upravo, bojom umjetnica komponuje svoju simfoniju prirode u kojoj spaja ličnu, unutarnju s  prirodom koja je okružuje, u finom, izbalansiranom saglasju. U permanentnoj čežnji za oslobađajem od obmana čula našeg efemernog života, Mirjana svojim djelima ukazuje na fundamentalno bitisanje koje stoji iza/ispod/prije svega.

Fina pulsiranja prirode u kapljici vode, titraju svjetlosti, melodiji povjetarca tvore sinergetske razmjene koje umjetnica akcentuje različitim egzekutivnim realizacijama – diferentnim medijima, teksturama i tehnikama svojih radova. Želeći da intenzivira interakciju/doživljaj, Mirjana trećom dimenzijom, instalacijom ulazi/osvaja prostor, koji biva lišen uzvišene ravnodušnosti, postaje rezultat građenja, izmjena i razmjena energija, stjecište vitalističkih, kreativnih sila.

Kohabitacijom slikarstva, dvodeminzinalnog medija s todimenzionalnim, prostornim instalacijama, posezanjem za raličitim teksturama/strukturama umjetničkog izražavanja, kroz asocijativne forme, u koloritnom registru toplih tonova prirode, umjetnica referiše na diferentna čitanja/diskurse koji ma koliko različiti bili (pro)nosioci su jedinstvene, identične poruke/lamenta – spasiti prirodu – onu u nama i oko nas. Ugrozimo li jednu od njih i opstanak  druge dovodi se u pitanje. Podrazumijevanje postojanja, ma koliko nam se čini prirodnim, zapravo je opasna zabluda.

Mirjanina slika, kolaž, objekat, instalacija nije ponavljanje viđenog, mimezis prirode, niti njeno oponašanje. Ona je artistička, kreativna, neophodna nadogradnja koja razobličuje uobličavanjem. Traženje sebe/prirode centriranjem aluzivnih formi u polje slike, sugeriše se središte radnje, drame postanja, ujedno i značenja. Pridavanje važnosti određenom prizoru/fenomenu njegovim izolovanjem i fokusiranjem Mirjana otpočinje svojevrsnu igru identiteta u specifičnoj scenografiji skrivenih značenja.

 U tom čudnom hodu, koji istovremeno i napreduje i nazaduje nalazimo se u središtu kretanja svijetom privida. Isotvremeno, umjetnica djelima iz opusa Simfonija prirode postavlja pitanja i naslućuje/nudi moguće odogovore. Ovaj umjetnički cilus Mirjane Marsenić Vujović, predstavlja prirodan slijed svih prethodnih, isprovociran/vođen istom idejom – pronicanjem u suštinu postojanja/bitisanja i pokušajem ukazivanja na neophodnost očuvanja svijeta/čovjeka/prirode.

Foto: barinfo

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


one × three =