Senad Banda – Djetinjstvo da se vrati
U istoimenoj zbirci pjesama „Djetinjstvo da se vrati“, rano počivši pjesnik Senad Banda, bjelopoljski stvaralac dječje pjesničke misli i pjesama za muziku, otkrio je nova polja ili dimenzije pjesama, koje nijesu i ne mogu biti zaboravoljene. Čak naprotiv, zapažene su kod čitalaca koji znaju šta je to emotivna dječja pjesma ali i kod onih ljubitelja pisane riječi koji čitaju njegova druga žanrovska opredjeljenja (tekstovi za muziku). Senad Banda je kao mladić napustio rodnu grudu, razmišljajući o studijama književnosti, pa je sa svojim životnim pjesničkim djelom i prije preseljenja na Ahiret, pokazao da dječje pjesme žele, ali ne mogu pisati svi pjesnici. Zato je ovaj mladi kreator stiha, umni stvaralac u izdanju književne zajednice „Vladimir Mijušković“ iz Nikšića, zahvaljujući svojoj porodici i bratu Nailu Bandi, koji je sakupio njegove pjesme, učinio nešto što će, ako ne sad, ali u doglednom vremenu zavrijediti pažnju savremene pjesničke misli u njegovoj domovini Crnoj Gori.
Kao osnovno Senad H Banda, rođen je 1967. godine, a prije realnog ljudskog vremena on se rano preselio se na Ahiret, 1996. godine. Njegova rodna gruda je prelijepi grad na Limu, Bijelo Polje. Volja za studijama „nagoni“ ga da se školuje od Podgorice i Sarajeva, ali i da živi u prelijepom pjesničkom gradu pod Trebjesom. Pjesničku dušu predao je Alahu u Bijelom polju, gradu velikog i nadasve čuvenog pjesnika Avda Međedovića, kome se Crna Gora nije odužila na način koji je to zavrijedio za života (Dunjaluka). Veliki „Homer“ od priznatog bratstva Međedovića, bio je dostojan čuvar epske pjesme koja je i u svakom vaktu vrijedna pomena. Takođe, Banda je živio u gradu Pave i Ahmeta, te njihovog brojnog potomstva, te velikog pisca Ćamila Sijarića, Rista Ratkovića ali i drugih poznatih pisaca, od kojih i danas mnogi žive. U ovom gradu, kako rekosmo, Senad Banda iznjedrio je dječje pjesme vrijedne divljenja, empatije i poštovanja, ali i pjesme za muziku na koje kao čitalac ne ostadoh ravnodušan.
Živimo na žalost u vremenu, kada sve što nije virtuelno naizgled gubi smisao. Zato su se rijetki, kao Senad Banda potrudili da djeci, onima koji nastavljaju da žive na našim temeljima i popločanim stazama, u zublji vremena, stvari nove promisli. Takvu iskrenu dječju pjesmu kroz emociju stvaraju samo veliki, među kojima se očigledno svrstao i ovaj autor.
Autor Banda je počeo da piše dječje pjesme od djetinjstva i u punoj mladosti, koja je prekinuta smrću, čime je stalo njegovo posebno nadahnuće, ali je on ostao zapažen kao istinska stvaralačka ličnost i kreativac jer je iza sebe ostavio svoja čeda, pjesme koje kao što vidimo i danas žive. U njegovim pjesmama svako dijete, svaki njen literalni junak svijet je za sebe, i u isto vrijeme svijet po sebi.
Iz knjige pjesama „Djetinjstvo da se vrati“, svaka od pjesama koje su publikovane, ima snagu duboke misli, snažnog elementa ispoljavanja i težinu završnice. Njegova kratka pjesma o majci nije samo misaoni konstrukt ljubavi, već pjesnikova iskonska potreba, da se pokaže drugima majčina ljubav, koja se poredi sa mekanim krilom laste, jer zaista majčina ljubav najbrže i najviše raste. Tako oplemenjenom pjesmom, on na sasvim jednostavan način, bez želje nametanja, jasno uspostavlja zamišljenu simbiozu između svih drugih ljubavi i ljubavi majke. Svi mogu da vole, ali majka najviše. I njegova majka mora biti srećna što ga je rodila.
U pjesmi golubovi, pjesnik pokazuje iskonsku ljubav za „pticu mira“, opisujući ptičji prirodni manir za mrvicama hljeba, upućujući djecu na potrebu ljubavi prema pticama i mrvicama. Na način razumljiv djeci, on ponire u ljepotu ljubavi i života, svega iskonskog iz prirode, srećan što živi sa golubovima, čekajući jutro kada će oni ponovo doći na njegov prozor ljubavi.
Na isti način autor pjeva o rijeci, drugarstvu, dobroti i drveću. U pjesmama se osjeća pozitivna jednostavnost riječi, sublizna dječjoj mašti i inspiraciji. U djelovima pjesama iz prirode Banda opjevava i divovski hrast i daje mu u pjesmi čast. Simbolički, pjesnik govori o olujama i vjetrovima, gromovima i kiši koji Hrast nijesu spriječili da se uzdigne, kao džin i čuvar kuće. Pa se hrast uzdiže sa ukućanima, prolazeći kroz oluje i nevremena. U ostalom kao što svaki čovjek prolazi kroz isti proces. Autor kao vječiti sanjar, želio bi kada bi moglo, da mu se vrati djetinjstvo, čime šalje poruku djeci da je djetinjstvo jedinstveno doba dječje radosti i sreće koje treba pamtiti i u njemu uživati. Na sasvim odabran način, bez tenzije u pjesmi, Banda se uzdiže u vrhunske dječje snove. On ne samo da se odužuje dječjoj pjesmi svojim prepoznatljivim stilom finoće skovanog stiha, već se odužuje nekadašnjim bajkama koje su i danas održale u virtuelnom svijetu. O lovcu i vuku, kozama i lozama, pjesnička vječna tema, seli se i na medvjedovu jadikovku. Tu on žali za ostarjelim medom koji leži u jazbini i misli, šta će dalje on da čini. Na jedan privlačan način, on se u pjesmi prepušta izazovu „jadikovanja“, pčelama i kruškama, koje od njega okreću glavu, pa time šalje poruku da ako u mladosti radimo svašta, u starosti nam ne pomaže jadikovka. Dobre poruke u dječjim pjesmama u glavicama malih dječaka i djevojčica, donose temu za razmišljanje, a stih u vaspitno-pedagoškoj analizi pjesme, šalje veoma snažnu poruku i formira smisao života.
U cijeloj Bandinoj zbirci dječjih pjesama „Djetinjstvo da se vrati“, zapažaju se kao i kod mnogih autora pjesme kao što su: „Dva vodeničara, „Proljeće“, „Dođe škola“ i druge, koje su prošarane neobičnim željama, iskonskom ljubavlju i srećom, pa se ljubitelji dječje poezije ne mogu lako odrediti koju će pjesmu prije preporučiti. Doduše, u hodnicima knjige spjevane su jedna do druge, pa su na mene kao čitoca ostavile pozitivan utisak, jer nemaju skrivene snove odraslog pjesnika, nego se vazdižu prema dječjim glavama sve jedna za drugom, kao da ih je dijete na vrhuncu svog pjesničkog nadahnuća stvorilo samo za sebe.
Da je pjesnik opredijeljen svom rodnom kraju, ponajviše se vidi iz pjesama „Lim“, „Novo ime moga grada“ i „Svakome je svoje najmilije“, sa snažnim i zanosnim elementima zavičajnosti, Banda u ulozi djeteta ponire duboko u svijet dječje mašte u Akovo i odlazi na Sinjavac, limsku ljepoticu i čarobni kraj svog zavičaja. Kao i svi značajni zavičajni pjesnici, on u duši osjeća potrebu da se oduži svome kraju, svom zavičaju i piše pjesmu „Zavičaju moj“. U toj pjesmi nagovještava svoj prerani dolazak i zagrljaj svom gradu i na svojevrstan način nagovještava vječni dolazak.
Posebno poglavlje njegove knjige „Djetinjstvo da se vrati“, predstavljaju pjesme za muziku. Ovdje se uočava da je Banda pjesnik i za odrasle. Iz naglog zaokreta dječje pjesme, autor se upušta u komponovanje pjesama za muziku. U željama pjesnikovog ljubavnog života, osjeća se stalna želja za vraćanjem izgubljene ljubavi. Emotivno i strukturisano, rimovano i nadahnuto autor kroz refrene jasno pokazuje svoju empatiju prema svojim ljubavima. Osjećaj ljubavi i sa njom ljubavne tuge ostavlja nezaboravan osjećaj koji se kao iskra budi u pjesniku. Njegove pjesme o Ljubici, Selveti i Jasmini, koje je imenovao u svojim pjesmama, mogle bi ako se snime i komponuju u muzičkim studijima, predstavljati pjesme bez kraja roka trajanja, zapažene ljubavne pjesme koje se prožimaju u svojoj strukturi, reklo bi se snažnim lirskim elementom.
Zadovoljstvo je što sam imao sreće i došao do knjige „Djetinstvo da se vrati“, autora Senada H. Bande, i uživao u sjajnim pjesmama, ovog crnogorskog autora za koga vjerujem da vrijeme njegove zapaženosti tek dolazi, i ako će to biti na žalost, nakon njegove smrti. Vrijeme koje je pred nama sigurno neće razgraditi njegov umjetnički lik i djelo.
mr sci Slavko Milić
Predsjednik Skupštine KZ „Vladimir Mijušković“ iz Nikšića
Be the first to comment