U četvrtak, 17. maja 2018. godine, u Galeriji SPA, Instituta “Dr. Simo Milošević” u Igalu otvorena je jedanaesta samostalna izložba slika i skulptura Đura Belog Prijića. Novskoj publici Prijić se predstavio sa tridesetak radova nastalih u posljednje četiri godine.
Izložbu je otvorio književnik Miraš Martinović. Tekst sa otvaranja objavljujemo integralno:
“Umjetnička paleta slikara Đura Belog Prijića je i bogata i raznovrsna, kada su u pitanju i slikarske i skulptorske tehnike, ali i motivi koji su artikulisani u prepoznmatljiv likovni izraz. Meditarn u svom obilju pulsira u Prijićevim umjetničkim djelom, koje prostor za doživljaj svijeta nalazi na plažama, tim karakterističnim ambijentima na mapi Mediterna. Ogoljenost života, čovjekovo prirodno stanje, opuštenost koju taj prostor podrazumijeva, prerasta u psihologiiju profilisanu samosvojnim bojama i linijama. Dodir s morem na ovim slikama stvara poseban štimung. Čovjek, gledajući more, otkriva more u sebi. Likovi žena, izrazi i nijanse što se javljaju na njihovim licima, plime koje nose u sebi, snažno se i vide i čuju u svoj tananosti, tajnosti i skrivenosti koja se otkriva pogledu i doživljaju.
Ciklus slika s motivom plaže, ostvalja snažan utisak, filozofija žvota isijava svom snagom i trajnošću. Prijić na ovim slikama, posmatrajući plaže, otkriva čovjeka, njegovu priordu, život u svoj ogoljenosti, zato ove slike jesu svojevrsno mediteransko pismo, raznovrsno i slojevito, a naizgled obično i prostodušno. U jednostavnosti je veličina ovog djela koje nosi snažne poruke, često otrežnjujuće. Plaža ukida razlike među ljudima – kupačima, a pobuđuje bliskost. Mjesto na kojem se čovjek ponaša neobavezno, prepušten moru. S Prijićevog neba koje je suptilno oslikano, u stalnom treperenju i prelivima, u jednostavosti koja mu daje posebnu čar, a to se vidi na skoro svakoj slici ovog ciklusa, ide tračak svjetlosti ka zemlji i čovjeku.
Prijićeva svjetlost!
Mal – velika dešavanja između pijeska i zvijezda. Svaka figura, uglavnom ženske, ako se bolje i dublje u njih zagledamo, nosi svoj svijet. Prijić otkriva taj univerzum, stvarajući radost.
Sklupture vješto kombinuje sa slikom, kombinovani umjetnički izraz. Ova izložba taj spoj čini idealnim. Odiličan primjer kako se kombinacijom različitih formi i materjala, i ovih naizgled suprostavljenih, formira se djelo koje diše jedinstvenošću, duhom i dubinom. Nema djela ako ne profiliše svoj duh. Prijiću je uspjelo da duh svog djela učini ga osobenim, prepoznatljivim. I slike i sklpture su ovaj naš svijet, sagledan iz posebnog ugla, iskošenosti, pa tako izdvojen, svoj.
Dvije karateristične skulpture ove postavke, ne slučajno i fizički dovdene u vezu, Don Kihot i Betariča, simbolički oslikavaju put svakog umjetnika, avantura Don Kihota i poezija Betaruče. Avantura podrazumijeva konstantnu radoznalost, a Poezija najviše – neprolazno stanje. U ovom slikarstvu živi i jedno i drugo. Taj spoj je karakterističan i na slikama i skulpturama!
Svaki umjetnik se na nekoga ugleda. U ovom slučaju bi bilo za očekivati da se Beli Prijić ugleda na svog oca Alaksandra. U čijoj radionici se on fomira. Nije se ugledao. Koliko je njegov otac svoj, toliko je Beli svoj.
Ovo djelo nosi svoj žig, svoj ton i boju, pečat.
Sva umjetnost bi bila ista ili jednolična, ako umjetnici ne bi unosili sebe. To lično umjetnost čini raznovrsnom i bogatom, a sa utkanim l i č n i m, univerzalno dobija ton od kojeg živi i umjetnost i univerzalno u njoj. Kontinuitet koji se ne prekida, onaj dublji nevidljivi tok koji sve veže.
Prijićeva umjetnost je na tom fonu i toku.
Na Mediteranu je sve moguće – rekao je francuski istoričar Brodel. Moguće je i nemoguće na ovim slikama. A bez nemogućeg nema umjetnosti. Čak i kada je naglašeno zemaljska, kao ne nakoj od ovih slika i skluptura, ona pulsira svojim svjetlostima, koje ostavljaju snažan utisak, žive i kada se udaljite od njih. Tada shvatite da su vam potrebne. U početku tu potrebu možda i ne definišete. Poslije shvatite da je to zbog radosti života kojom zrače.
Ovo je moj doživlaj u susretu sa ovom postavkom.
Meni, ovim povodom i u ovoj prilici, radost je dvostruka: pričinjeno je uživanje, i data čast da kažem ovo slovo, mali uvod u postavku, koje toplo preporučujem, uz uvjerenje da će se lijepi doživljaji umnožavati u vama koji ćete večeras uživati i onima koji će biti u prilici da ovu postavku pogledaju u narednih deset dana, koliko će ona biti otvorena u SPA galeriji koja je postala važna tačka na kulturnoj mapi grada.
