U POTRAZI ZA UTOČIŠTEM
Ljubo Mudreša: “Barba”, Književna zajednica Vladimir Mijušković – Nikšić
Roman “Barba”, autora Ljuba Mudreše poznatog pisca, novinara i publiciste, pojavio se skoro u izdanju Književne zajednice “Vladimir Mijušković” – Nikšić, koja proslavlja 51. godinu od svog formiranja i 50. godina svoga bogatog stvaralaštva i izdavaštva. Roman je dirljiva ispovijest o čovjeku na nemirnim putevima ljudske sudbine. U širem okviru on oslikava savremenu Odiseju jedne plemenite crnogorske porodice, koja ni kriva ni dužna, voljom lokalnog moćnika biva ocrnjena, ponižena i rasturena. Tema ovog djela nije nova. O golootočkim mučenicima, o nevinim stradanjima mnogih pojedinaca širom balkanskih mučilišta pisali su mnogi autori, sjetimo se samo Isakovićevog trena I i II. Sadržaj ovog romana je iskren, bolan i osoben. To je priča o dva brata koji se voljom sudbine traže po svijetu. Jedan je na kopnu, drugi je na moru. Porodično ognjište im je zapretano, budućnost im je nejasna.
I jednog i drugog zavičaj doziva, i jednom i drugom Crna Gora u duši krvari, i jedan i drugi su taoci velike samoće i ljute nesanice, i jedan i drugi pitaju nebesa zašto ispaštaju. Zbog čega je njihov otac ugledni pravnik i borac za slobodu, robijao na Golom otoku? Zašto im je majka digla ruku na sebe? Zbog čega su ostavljeni na milost i nemilost rijeci vremena? Na ova i na mnoga druga pitanja koja se nameću u romanu Toni će vremenom doći do odgovora, jer sve ono što se dešava pod velom tajne prije ili kasnije ispliva, a zamke ljudima ne postavljaju normalni ljudi nego neljudi. Iznad života i smrti danonoćno dežura Bog, baš kao i onda kada je spriječio Tonija da se sveti komšiji Milošu za sva zlodjela koja je pričinio njegovoj porodici, već je tu osvetu preuzeo na sebe šaljući nevrijeme i munje na Milošev dom.
Roman “Barba” je utemeljen na relacijama dobra i zla, na traganju za izlazima iz duge noći, na suočenju sa životnim zagonetkama na izvorištu nade i ljubavi koje obuhvataju živo i neživo, na putu u neizvjesnost i vraćanju svojim korijenima. Roman je sklopljen iz dvadesetijedne priče koje sačinjavaju složenu cjelinu. Svaka priča je značajan rukavac djela, izvorak koji se uliva u novo dešavanje, doprinoseći tako neraskidivom organizmu djela. Tok romana se odvija u dva smjera. Jedan smjer prati glavnog junaka na trusnim predjelima zbilje koji pokušava da se odupre smrtnim opasnostima, da objedini snove, da spasi porodično ognjište, da obnovi život po mjeri srca. Drugi smjer površno zalazi u maglene prostore istorije gdje vrebaju tmina i nesigurnost, gdje se od pisca traži svestraniji pristup problemu i jasnije osvjetljavanje sudbonosnih istorijskih dešavanja na našim prostorima.
U središtu romana figurira glavni lik romana Toni, nevina žrtva krutog društvenog poretka koji pokušava da odbrani svoje pravo na život i ne povija glavu pred izazovima vremena. Kao nosilac piščeve ideje da čaša žuči ište čašu meda, postaje neprobojni bedem mukotrpnog trajanja. Prateći Tonijev životni put kroz fabularni tok romana, posmatrajući ga u sklopu tematskog sastava i umjetničke strukture djela u sociološkim, ontološkom i društvenim relacijama, da se primijetiti da glavni junak dobija samostalnu značenjsku vrijednost, da simbolizuje različite stupnjeve dešavanja, da postaje vatreni oslonac istine. Glavni lik je u vječnom pokretu, pliva kroz daljine, lebdi na horizontu sjećanja, lavovski se bori za obnovu izgubljenog sjaja.
On stasava iz obespravljenog svijeta, iz ranjene anonimnosti. Pisac objektivno prikazuje njegov životni put kako se u sebi kida i kako se kali, kako istrajava vođen idejom ljubavi i vjere. Događaji u njegovom životuo dvijaju se filmskom brzinom putem dijaloga i monologa gdje se otvaraju mnoga pitanja i teku događaji koji su uzročno – posledično povezani u vremenu i prostoru. Kroz djelotvorni odnos glavnog junaka sa drugim likovima u djelu, pisac razvija književnu zbilju.
Toni nema svoje prezime, ni zavičajnu adresu. Njegov zavičaj je Crna Gora, more, planine. I šta će planini prezime? Ona uspravno stoji kao što i Toni stoji pred olujom i mećavom. Postoji samo pab “Sunce” da se u njemu povremeno ogrije nevidljivim sjajem koji će mu biti jako potreban. Možda je ovakvim prikazivanjem stvarnosti pisac želio da glavnog junaka i njegovu porodicu poistovjeti sa mnogim anonimnim mučenicima kojima je čitavog života nad glavom visio mač sile, koji su na pravdi Boga gubili svoj identitet, svoju kuću i budućnost, a nikad nijesu bili rehabilitovani ni pomenuti.
Pisac se služi kratkom, jezgrovitom rečenicom sa kolopletom dinamičkih i statičkih motiva koji stimulišu tok radnje, ili ocrtavaju ljepote predjela uz prisustvo vezivnih motiva koji snagom ljubavi i volje doprinose saglasju sadržaja i forme. Roman “Barba” mami čitaoca na čitanje, hrabri glavnog junaka da istraje u borbi nad nepravdom.
Glavni junak je prepoznatljiv po snazi karaktera, po odijevanju i hodu, po unutrašnjoj snazi i jednostavnosti, po nesebičnoj brizi za bližnje. Čitalac se identifikuje sa njim, voli ga, boluje njegove muke, padove i uzdizanje, raduje se njegovim uspjesima. Ovaj roman je iskreno svjedočanstvo o dugom putovanju kroz maglu vremena, kroz vodene i vatrene stihije. To je priča vječitog suočavanja, traganja i preispitivanja. Njegovi junaci se hrane vjerom u život i smisao življenja. Ovo djelo šalje jasne poruke pojedincu i društvu da se treba učiti na greškama iz prošlosti kako se one nikad više ne bi ponovile. Glavni junak svojom upornošću i postojanošću kalemi nove izdanke života. U tome je osnovna umjetnička snaga ovog romana.
Njegova ljubav i istrajnost volje pulsiraju iz svakog segmenta djela, povezuju nepovezano, pružaju ruku nade ugroženim ljudskim vrijednostima. Iskrena ljubav zrači iz svih srca bliskih Toniju i slivaju se u porodični orkestar moćne melodije koju ne mogu preplaviti talasi nevremena i ljudske zlobe. Prednost romana “Barba” i jeste u toj nesebičnoj ljubavi koja premošćuje sve opasnosti ljudske zbilje.
Nikšić, 14.11.2019. godine SPASOJE BAJOVIĆ
Be the first to comment