Stevan Gajević – Kratak prikaz lokaliteta “Lizina Voda”


Ostaci hrišćanske crkve na lokalitetu Lizina Voda u Matarugama – Pljevlja

Selo Mataruge nalazi se u Crnoj Gori u istočnom djelu Opštine Pljevlja, udaljeno od opštinskog sjedišta oko 15 km vazdušne linije. Samo selo je visokoplaninskog tipa razbacano sa Mataruškim poljem u središtu. Matraruško polje je elipsastog oblika blago razvučeno prema sjeveru prečnika okvirno 2.5 km. Klima je kontinentalna sa elementima planinske.

Selo je dobilo naziv po Mataružima starom srpskom plemenu koje je primilo odlike romejske kulture a koje je u srednjem vijeku smatrano vlasima. Vlasi kao ekonomska kategorija stanovništva su se bavili pretežno stočarstvom sa znatno izraženijim vidom autonomije od sebara koji su bili vezani za zemlju i oblasnog gospodara. Ipak savremena istraživanja govore da su i sebri imali određeni stepen autonomije i slobode daleko više nego u Zapadnoj Evropi.

U samom selu za sada nisu pronađeni tragovi antičke kulture. Tek u kasnoantičkom periodu vjerovatno pod uticajem stalnih demografskih promjena u Istočnom rimskom carstvu kraj dobija na značaju. Smatra se da u 5. vijeku ovaj ali i mnogo širi prostor naselјava pomenuto pleme Mataruzi (Kriči, i dr.) po kojima je čitav kraj dobio ime. Mataruzi su bili naselјeni na širem području, od današnjeg Drobnjaka i Banjana, na jugu, do Kremne na sjeveru i Limske doline na istoku. Osim stočarenja, kao primarnog zanimanja, služili su kao vojnici pod vizantijskim (romejskim) carevima. Iz ovog vremena u Matarugama se mogu identifikovati dvije crkvine, sa karakterom fortifikacije. Jedna na istočnoj strani mataruškog polјa kod lokaliteta „Lizina voda“ a druga na sjeveroistočnom djelu polјa na lokalitetu „Krst“. U srednjem vijeku Mataruge, Kozica i okolna sela pripadaju župi Kričak a što jasno ukazuje na karakter stanovništva (jer se ime Kriča pominje u srednjem vijeku a izvedeno je iz Mataruga).

U ovom tekstu namjera nam je da bar ukratko opišemo arheološki lokalitet „Lizina Voda“ koji će nadamo se u nekom periodu biti predmet istraživanja arheološke nauke a što svi sa nestrpljenjem čekamo.

Na lokaciji „Lizina voda“ pored ostataka ranohrišćanske crkve može se lako identifikovati tumul, osnove oko 25 metara, što znači da je u pitanju svetilište sa kontinuitetom sahrnjivanja preko 2000 godina. Ostaci ranohrišćanske crkve vjerovatno i kasnije crkvene građevine koja se smatramo koristila do dolaska turaka jasno su vidljivi iako je teren zadnji godina znatno zarastao. Prije otprilike 20 i više godine autor je izvršio mjerenje dimenzija crkvišta pričemu je izmjerio da je dužina jednobrodne crkve cca 13 m sa oltarskim dijelom dok je širina oko 7 metara. I danas imamo ostatke „časne trpeze“ u oltarskom dijelu. Ono što je zanimljivo je da je crkva bila podignuta na vještačkom platou dimenzija 40 x 40 m sa jasnim odlikama fortifikacije. Naime ostaci odbrambenog zida – bedema jasno se vide naročito na zapadnoj strani fortifikacije gdje imamo i odbrambeni jarak. Na sjeveroistočnoj strani fortifikacije je veća gomila kamena pa je logično pretpostaviti da su u pitanju ostaci odbrambene kule i kapije. Sa južne strane plato je podignut oko 3 m u odnosu na prirodno zemljište a jasno se vidi da je u pitanju obrušeni kameni zid. Na istočnoj strani izvan fortifikacije nalazi se prirodni plato dimenzija 20x50m. Lokaciju srednjovjekovnog groblja nisam uspio da definišem mada je logično da je na jednoj livadi pored crkvišta koju danas koristi porodica Janjušević.

Sama konstrukcija objekta je bila podignuta bar djelomično od sige jer se ostaci ovog materijala vide i danas. Odbrambeni zidovi su od krečnjaka vezanog krečnim malterom.

Ne može sa sigurnošću da se tvrdi ali je logično da je crkva podignuta na starijem „tumulu“ gromili koja je kasnije proširena jer odlike terena ukazuju na navedeno.

Oko 150 m prema zapadu nalazi se lokacija koju narod i danas naziva „grčko groblje“. Principijelno radi se o tumulu prečnika 20 metara sa ostacima velikih kamenova pored (moguće starijih stećaka). Groblje je logirano na visu koji dominira nad Mataruškim poljem a vjerovatno i putem koji je tada išao iz polja prema Gačevića Brezi.

Kao što sam naglasio sam karakter fortifikacije i crkve pa čak moguće i manastira nije moguće precizno identifikovati usled nedostatka istorijskih izvora i arheoloških istraživanja. Ipak uvjereni smo da će u narednom periodu lokalna samouprava i država preduzeti korake po ovom pitanju kada možemo i očekivati određene odgovore.

Jul 2022

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


three × 5 =