Novica Jevtov Nikolić 1893. godine štampa u cetinjskom „Glasniku” jednu vrlo laskavu pjesmu posvećenu knjazu Nikoli.
Poslije nekog vremena Novica, zbog svojih privatnih poslova, pođe na Cetinje da pristupi knjazu. Pošto je poljubio knjaza u ruku i sa njim završio razgovor, knjaz ga iznenadi pitanjem:
– Novica, bi li ono tvoja pjesma koja izađe u cetinjskom „Glasniku”?
– Jeste, Gospodare.
– Slušaj, Novica – reći će mu knjaz – meni je mio miris tamjana, ali mrzim kada mi se kadionica podnese pod nos.
Ovo mu je knjaz prebacio zato što mu je Novica u svakoj pjesmi suviše laskao.
