Shodno odluci Vlade o proglašenju trodevne žalosti na teritoriji cijele države Crne Gore, povodom nezabilježenog tragičnog dogadjaja, koji je za posljedicu imao gubitak života crnogorskih gradjana i gradjanki, neće se održati svečano otvaranje izložbe Đura Belog Prijića, koje je bilo zakazano za večeras u 20h.
Pośetioci od danas mogu pogledati izložbu, a o datumu svečanoga zatvaranja izložbe biće naknadno obavještenje.
Muzej i galerija Tivat organizuju izložbu skulptura Đura Belog Prijića. Izložba se otvara u subotu, 13. avgusta 2022. u 20h, prostorijama Galerije.
Istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković, u tekstu koji se nalazi u katalogu za ovu izložbu, na sljedeći način prikazuje umjetničko stvaralaštvo Đura Belog Prijića:
“Umjetničko djelo Đura Belog Prijića, predstavlja respektabilan primjer kako dvije likovne discipline, slikarstvo i vajarstvo, mogu da koegzistiraju kao kompatibilan idejni i likovno-estetski korpus, i kako je u prirodi svakog posvećenog umjetnika da u skladu sa samosvojnim poetskim sklonostima traži i nalazi individualne stvaralačke puteve.
Poštujući jezičke samorječivosti slike i skulpture Beli Prijić usložnjava kreativna traženja. Naime, na slikama smišljeno potencira trodimenzionalno definisanje predmetnog sloja kojim postiže iluziju bareljefne plastičnosti, dok na skulpturama, koristeći materiiale različitih hromatskih vrijednosti i svojstava (kamen, drvo, metal, kompozitni materijali) ostvaruje slikovne, kolorističke i svjetlosne efekte. Materijali… imaju određenu čvrstinu, određenu boju i određenu finoću – oni su oblik koji podstiče ili ograničava, uslovljava poseban tretman i daje izvesne efekte: njihova prirodna forma izaziva druge forme, jer ih oslobađa prema zakonima tih materijala…1 Polazeći od ove premise možemo shvatiti suštinu Prijićevog djela u kojem smišljeno kombinuje raznorodne materijale zadržavajući njihove rustične strukture ili intervenišući na njima uglačanom fakturom visokog sjaja. Likovna obrada suptilnim modelovanjem i prefinjenim prelazima svjetlosti i sjenke daje njegovim vajarskim djelima poetsku, lirsku notu čulnog, emotivnog i kontemplativnog višeznačja.
U definisanju djela bazira se na: predhodnim slikarskim iskustvima: materijalizaciji detalja; stavovima i pozama kojima inicira mirovanje ili pokret tijela; i na narativnom podtekstu, nekad izraženim proširenim medijem – instalacijom (Za šankom).
Teme vajarskog opusa Belog Prijića: žena – simbol nacionalnog entiteta (Crnogorka), aktovi (kupačice), parovi (Poljubac, Oficir i dama) plodovi mora (Plodovi mora), životinie (Bik) i kompozicije (“oprostorena slika”, Kentaur), uslovile su način plastičkog modelovanja koji se može pratiti od modernog klasicizma do znakovnih, simboličkih, asocijativnih i minimalističkih formi, ali uvjek u domenu figurativnog. Naime, bez obzira na reduciranje i sintetizovanje mase skulptire uvijek je prisutan detalj koji ukazuje na autentičnost predmetne realnosti (Jarčevi).
Kao cjelina izdvajaju se ženske figure koje karakteriše: “erotska” Boterovski naglašena volumenoznost (Razigrana), poput kupačica sa Prijićevih slika; krhkost i prefinjenost istočnjačkih porcelanskih figurica sa elementima pop arta u domenu modnih detalja (U korsetu, Dama sa maramom) i glamuroznih efekata postignutim kontrastima zlatna-crna (Žena sa kaftanom, Diskretna, Posvećena). Predstavljene su bez ruku, kao lutke-modeli ili senzualno izvijene forme pokrenute nekom nečujnom unutrašnjom muzikom (Vreteno, Sirena). Međutim, bez obzira na stepen svedenosti (Atribucija), nekada dovedene do ikoničnog znaka, detaljima i vizuelnom izražajnośću – svijetlim i tamnim površinama – volumenima skulpture kao realni entiteti emaniraju magiju pikturalne slikovitosti i eteričnosti.
Prezentirani vajarski radovi na izložbi “2/3″ slikara i vajara Đura Beloga Prijića, nastali u posljednje tri godine, predstavljaju imjetnika mediteranske poetike koji ličnim inovativnim aspiracijama, tananim oblikovnim senzibilitetom i izražajnim mogućnostima materijala realizuje skulpturu posebne osjetljivosti i taktilnosti. Na njima povezuje ljepotu i čulnost sa stvaralačkim slobodama kojima otvara nove izražajne prostore u okviru lirski intonirane savremene crnogorske likovne scene”.
1 – Anri Fosion, Život oblika; pohvala ruci, Kultura, Beograd, 1964.
Be the first to comment