tragičan kraj avanture grad teatar
nakon mog gostovanja na trgu pjesnika
ja i v. podijelili smo džoint.
cijelu noć sam, glasom brižne učiteljice
koja vodi osnovce na izlet,
pjevao putujemo putujemo dunavom i savom.
imao sam i napade višestruke ličnosti
ali o tome drugi put.
jutro posle kanabisa – bistro i bez mamurluka.
krećemo prema starom gradu gdje ćemo
u našu omiljenu budvansku kafanu popiti kafu.
i. i v. me čekaju ispred prodavnice
u kojoj vraćam ambalažu (ostaci bludne noći)
i zauzvrat dobijam dva eura.
nakon deset minuta hoda kapiramo
da nema kese s mojim novim patikama.
pažljivim vraćanjem filma
dolazimo do spornog momenta.
i. je, zajedno sa kesama u kojima je bilo smeće,
bačio i kesu s patikama – zelene starke ispod čekića.
trčimo. čuje se šklaparanje japanki o vreli asfalt,
a oko naših vratova njišu se peškiri.
(scenu je najbolje zamisliti u usporenom snimku)
stajemo zadihani, i ne možemo da vjerujemo što gledamo.
kamion koji polako postaje narandžasta tačka,
koja na +40 ostavlja iza sebe prazne kontejnere
i tri degenerika.
