Uz 20. godišnicu proglašenja Ivana Crnojevića za sveca – Od Ivana do današnjih dana

                            

                                              

OD IVANA DO DANAŠNJIH DANA

piše LJUBOMIR MUDREŠA akademik DANU

                        Kada sam se 12. jula 2003. godine vraćao iz Saborne crkve Sveti Jovan Krstitelj u Bajice prema Cetinju, zarekao sam se da ću sve što dokučim pročitati o Gospodaru Ivanu Crnojević, koga je taj dan Crnogorska Pravoslavna Crkva proglasila – svecem. O njemu u većini sadašnjih srpskih istorijskih uđžbenika se uveliko piše, i nacionalno se naglašava da je to “srpski vladar.” Uostalom, takvo svojatanje već ranije označene su i ostale tri crnogorske dinastije: Vojislavljevići, Balšići i Petrovići.

                      Povodom  dvadesete godišnjice od kada je Ivan Crnojević  proglašen svetim – napisah ovaj teks –ubijeđen da se njegova istinitosti – osporiti ne može. Ranije u međuvremenu obišao sam Obodsku pećinu o kojoj Siprijan Rober 184o g. u Parizu piše „da tu spava, na krilma vila, “otac Crnogoraca, hrabri Ivo.. pa kada se probudi povratiće Kotor i plavo more…“ Dakle, bio je to jedan od razloga da zapravo, saznam više o Ivanu Crnojeviću, a  još više provocirale su me riječi,  njemačkog književnika Hajnriha Štiglica (1840.) da u Obodskoj pećini „čarobnjaci čuvaju grob slavnoga Ivana…“ (Pro)čitao sam o Ivanu i pisanje Rusa Jagora Kovaljevskog, 1841 g. Gabrijela Frile zatim, Jovana Vlahovića, i njegovu knjigu “Savremana Crna Gora”  štampanu u Pariz 1876 g. te Konstatina Petkovića i tvrdnje Emila Čakra da je Ivan u narodu za života imao „kult sveca“. Bokelj Spiridon Gopčević 1877. godine u knjizi „Crna Cora i Crnogorci“ štampana u Lajpcig piše da će jednoga dana Ivan ustati iz „Obodske pećine i oćerati Turke i ponovo osloboditi Boku Kotorsku i Primorje.“ Dakle, u svim tim knjigama ne piše da je Ivan “srpski vladar”, već crnogorski Gospodar.

                     Više o Ivanu pisali su još: Njegoš, Mihail Petrovič Varava, Vuk Karađžić, Isidora Sekulić, akademici: Brakno Pavićević, Božidar Šekularac istoričar Predrag Malbaša, Vladimir Jovanović i  drugi. Koliko je kult Ivana Crnojević ušao u pamet Crnogoraca najbolje govori podatak da je na prostoru naše države ostalo preko 80. toponima o čemu pišu Novica Samarđžić i akademik Vukić Pulević. Pośetio sam Obodsku pećinu ali o ośećanjima, neću pisati. Najbolje je da to sami ośetite.

                   Potiranje kulta Ivana Crnojevića međutim, počinje poslije 1918 godine kada je Crna Gora kao suverema i međunarodno prizata država, okupirana od Srbije. Istinu reći, i kralj Nikola mogao je da obnovi manastir na Ćipuru kojeg  je Ivan Crnojević 1614. godine sagradio, i u njega je, sa Vranjine prenio śedište autokefalne Crnogorske Crkve. Manastir je 1692 god. porušio Sulejman paša. Na temeljima tog svetilišta 1890 g. kralj Nikola sagradio je Dvorsku crkvu đe su pokopani kralj i kraljica Nikola i Milena. U nivou crkvenog poda 12. novembra 2010. godine, bez crkvenog obreda pokopani su zemni ostaci sveca i Gospodara Ivana Crnojevića.  

                         Poradi Ivana i istine napisah ovaj mali dio iz njegova života i vladanja. Inače, Ivana su  Mlečani  zvali Veličastveni. Otac Stefanica  kao garant miru dao ga je u  zatočeništvu Stefanu Vukčić Kosači, đe je ostao 10. godina, Međutim uz pomoć Mlečana  oslobađa ga da bi poslije očeve smrti, od 1465. do 1490. vladao Crnom Gorom. U međuvremenu morao je napustiti Crnu Goru da bi se kasnije u nju vratio i na pustopoljini cetinjskog polja zazidao manastir  i Cetinje.

O Ivanaovom životu i vladanju više i podrobnije su pisali mnogi crnogorski istoričari, književnici i drugi. Ono što se mađutim, izostavlja jeste konstanta da je  Crna Gora tada i sada pripada(la) Mediteranu ne samo geografski neko kao i dio političkog, kulturnog i posebno pravoslavnog vjerskog dijela  tadašnje i današnje Evrope. Ustvari Treća crnogorska dinastija Crnojevića nastavila je put Dinastije Vojislavljevića i njenih 17. vladara Duklje – Zete. Poslije njih taj mediteranski put nastavlja Druga crnogorska dinastija Balšića. Dakle, to su crnogorski biljezi, bez mitova i laži. To je istina o nama. To je crnogorsko juče, danas i buduće.

                         Zbog nacionalnih Crnogoraca i građanske Crne Gore i prije svega istine, mora se zaustaviti devastacija kulturno-istorijskih spomenika, otimačine i negiranje svega crnogorskog. Posljednje tri godine ugašen je časopis “Gledišta”, a na kašićici se nešto malo trusne renomiranom časopisu”Arsu”. Crnogorski pisci nikako da “prođu” sklepane komisije pri resornom  ministarstvu kulture kako bi štampali svoje rukopise, a na prezentaciji brojih festivala i manifestacijija nema crnogorskih pisca. U potonjih tri godine oteti su nam manastiri, crkve, grobovi i zemljišta. Dakle ostali su nam goli životi, gospodstvo i istina. Dakle, u ovo vrijeme ne smije se ćutati jer to znači da se podupire urušavanje Crne Gore kao građanske države. Ako me neko pita kako dalje? Za početak reći ću agilnijom samoorganizovanjem nacionalnih institucija, asocijacija, impulsivnijim aktivnostima slobodnih građana, dakle svima kojima nije Crna Gora rezervna države. Znam – za neke interesne Crnogorce teško je da se odreknu titula, sinakura, konformizma međutim, ako Crna Gora postane 27. izborna jedinica velike Srbije – ostaće  bez zvanja i napojnica.

Bilješka o piscu:
Ljubomir Ljubo Mudreša rođen je 1940. godine u Bokovu – Cetinje. Diplomirao je na Pravnom fakultetu i na Jugoslovenskom institutu u Beogradu zavšio novinarsku školu. Od ukupno 44. godine radnog staža 38 je proveo u novinarstvu.

U RADNOM ANGAŽMANU BIO JE ZAPOŠLJEN:
U Redakciji beogradske „Borbe“ na mjesto – starijeg saradnika i komentatora 30. godina, u Redakciji RTV Makedonije na Radiju Makedonije – Skoplje, na mjesto analitičara za Balkan 3. godine i u RTV Crne Gore na Radiju Crne Gore urednik- komentator 5. godina.

SPOLJNA SARADNJA:
Godinama je sarađivao u medijima: Studiju „B“, „Svetu“, „Večernje novosti“, „Monitor“, (pod pseudonim Bato Cetinjski), „Publika“, „Pobjeda“, „Lučindan“, „Onogošt“, „Antena m“, „Večer“; „Dnevnik“ i druge.
Glavni je urednik časopisa za kulturu, umjetnost i društo „Gledišta.“

KNJIŽEVNO STVARALAŠTVO:
Ljubomir Mudreša autor je 14. knjiga poezije: „Suza“, “U drugom životu“, „Sjaj stare krune“, „Zapis na kamenu“; „Cetinjski kolopleti“; „Obala ognjišta“, Kameni prijesto“, „Svjetlost beskraja“, „Dostignuto“, „Neka mi sude“, „Brojanica“, „Na putu čekanja“, „Vladimir i Kosara i pjesme iz Bara“, i „Dodir Tišine“.
Autor je četiri romana: „Trg“, „Gospar“, „Samotnjak“ i „Barba“.

MUDREŠINOM STVARALAŠTVU PISALI SU I(LI) GOVORILI:
Akademici: Sreten Vujović, Vojislav Vulanović, Momir M. Marković, Marijan Mašo Miljić, dr. Goran Sekulović, Pavle Goranović, prof. dr. Siniša Jelušić, zatim: prof. dr. Sonja Tomović – Šundić, prof. dr. Slobodan Vukićević, prof. dr Draško Došljak, dr. Čedomir Bogićević, mr. Željko Rutović, mr. Zoran Šoškić, Radojica Bošković, Slavenko Jovanović, Zoran Ivanov, Kralj Milo, Kralj Budislav, Vukčević Novak, Ratko Deletić, Borislav Jovanović, Zoran Stanojević, Vlatko Simunović, Žarko L. Đurović, Radojica Bulatović, Bogić Rakočević, Vanja Kovačević, Borislav Cimeša, Janko Vujisić, Čedomir Lješević, Zoran Medved, Ivo Tomnjenović, Maksim Vujačić, Vesko Pejović, Vesna Šoškić, Mila Čordašević, Ćazim Nikezić, Tomislav Kusovac, Nikola Vujanović, Saša Lovre Božović, Tatjana Fatić, Snežana Vujović, Slobodan Đukanović, Dragan Mitov Đurović, Mirza Mustafić, Slavko Raspopović, Miro Nikolić, Đorđije Ojdanić, Vjera Rolović, Bojana Kostić, Jelica Novosel, Slobodan Marunović, Dejan Burzanović, Lale Novićin Brković, Vesko Raičević…

ČLAN JE:
Matice crnogorske, Crnogorskog društva nezavisnih književnika, Crnogorskog PEN-a, Društva crnogorskih novinara, Književne zajednice „Vladimir Mijušković“ – Nikšić i Crnogorsko-hrvatskog društva „Ivan Mažuranić” – Cetinje.