OKOPNILA JE MORA SVIH BRODOVA MOJIH
I nikad duže ne bijah stranac
vlastite kože,
a ni nostalgije u Njoj.
Kad pregorim u tvoj poslednji stih,
sliven dodirom vazduha
i godina trošnih,
prestaćeš da otvaraš sukobe svijeta
i nećeš lutati očima
kojima Nebo poklanja boju.
Moje novo ime je Zaborav.
Zavještanje tuđih nemira
u kojima tražiš ptice.
One će te uvijek voljeti više
od nestvorenih priča,
prolaznih ljudi
i mog lika, koji još čuvaš u sebi.
I šta to dolazi pod neispričanu vječnost
sem kiše koja pamti tišinu?
A ja, ako ikad postanem pjesnik,
tad ću život skupiti u stih
ili dva:
Okopnila je mora svih brodova mojih,
utkana u pupoljak ’sred proljećnog jutra
Be the first to comment