
GRADSKE PTICE
Nebo pada u očima rađajućih
kao da zauvijek biću tu.
Moje osovine su odraz
melanholijskih čestica
u izgubljenom vremenu.
Slušam opustošeni repertoar
gradskih ptica
bez domovine, naličja i lica.
One tako liče na opasnost
u vremenu čovjeka i njegovih moći,
a šansa za rastanak
ponašanja i smrti,
nama je ista.
U sumračna, posmatrajuća jutra,
ptice će zaboraviti
zašto uopšte imaju krila.



Be the first to comment