Vanja Parača – Pjesma “Proljeće leptira”

PROLJEĆE LEPTIRA

Izdišem proljeća sjetnih,

Ne onih koji se sjetiti moraš.

Suzu i jednu kap mora

i tišine neispričanih zora.

Razapinjem aleje nestalih,

tajno zaboravljenih slova.

Izmišljeni valcer noći

u poemi staklenih snova.

Gdje si?

U napuštenom vrisku ćutanja,

Okamenjenom zraku što se oprašta

Slutnjom crnog gavrana.

Zakopana stvarnost prošlosti

diše Ispod hiljadu vječnosti.

Zakleti sam protivnik Sunca

I svega što u njegovom pravcu diše.

Na kraju ću postati lik ratne priče,

ništa manje, ništa više.

Nikad neću biti prva žena,

koju pamte po prastihu ljubavi

i neopjevanim predskazanjima dodira.

Niti prvi vjesnik sreće

što prkosi sporednim putevima

jutarnjeg nemira

 i nevinoj rosi.

Gdje si?

Biću tvorac leptira

koji idu prema svemu,

koji se vraćaju ničemu.