Objavljujemo još jednu pjesmu mlade i talentovane Vanje Parače.
TAMNA SLUTNJA
Ako me izustiš na pločniku
prohodale laži
iz mnogo tamnih slutnji,
čućeš glas pokore
mekši od tona čežnje
kojim se žal njiše.
Kad sjećanja zamirišu,
rado ih prećutim
kao virove koji san trijezne.
Nad svojim ponorima
vješto sam prizivala dane
kad usud prevali
strane svijeta.
Ako me osjetiš pred zakletvom
ja nikad više neću biti svoja
do treptaja obesmišljenog čudom.
Ako me izustiš dodirom
nestaće nježnost ispod ruke.
Ne moraš čuti otkucaj,
oko će zalediti ljetnje ulice.
Be the first to comment