TROŠNE SONATE
Nedolične sentence
pod pločnicima grada.
A noć, još je sirova
ukaljana osvetnim tragom.
Ostavljam praznoće u vidokrugu
osunčanih talasa
i srčanog manira.
Dodire osvajam otuđenim rukama,
prostranstvo čednosti i zablude.
Slova daruju trošne sonate
veličanstvu sumraka.
Šopen je odustao od vječnih stradanja.
Svima je zajednička slutnja,
ispijeni igrokaz
i duševna zdanja.
Čuvari satnog zloba
prelivaju mrak
s tuge na novu tugu.
Ugašeni govor netrajnih ljudi,
vječnim snom se vijori
nad pločnicima grada.
Be the first to comment