Stanka Amon
VATRENA ŽIŠKA
STANKA AMON (RAIČKOVIĆ) rođena 19. februara 1951. godine na Cetinju. Kao dete preselila se u Beograd gde je završila osnovnu školu “P.P. Njegoš”. Posle toga životni put ju je odveo u Nemačku. Završila je prvo frizerski zanat, a zatim Građevinsku akademiju u Frankfurtu na Majni, gde i danas živi i stvara.
Kao dete volela je da crta, da čita i piše pesme. Njene pesme su i objavljivane u detinjstvu u nekim beogradskim dečijim novinama. Sada kada ima slobodnog vremena, vraća se zahtevima duha.
Iz mnoštva pesama koje je napisala izdvojila sam one koje su bile najpesničkije iskazane, one koje čitaoca i ljubitelja pesničke reči neće ostaviti ravnodušnim. Finoća osećanja, obilje ljubavi, raznovrsnih ljubavi (prema zavičaju, prema celoj otadžbini bivšoj i sadašnjima – pošto ih ima više, prema čoveku, prema svojima, prema prirodi) obilje Stankine ljubavi zapljuskuje kao plima, greje kao samo sunce. Sve je to ispoljeno neposredno, blisko i toplo. Toliko je osećanja, doživljaja, slika, da će čitalac pomisliti da mu je uzela nešto blisko, nešto iz duše. Ali nije, to je samo plašt u koji će se čitalac ušuškati i uživati.
Sa srdačnom preporukom
Milosava Mijović,
književnik iz Beograda
POVRATAK
MOJA DUŠA
ĆE LETJETI
KAO PTICA
KAO LASTAVICA.
JEDNOG DANA
KRILA ĆE SAVITI
NA PROSTORU
SVIJETLE ZORE
NAD BRDIMA
CRNE GORE
U LUGU
RODNOGA KRAJA
VRATIĆE SE
TU ĆE SE POVITI.
POSKOČI
POSKOČI NOGO
KAO MLADI SOKO
U MILO KOLO
CRNOGORSKO ORO.
SNAGU IMAŠ
I KAD MLADOST PROĐE
SNAGU DAJEŠ
RODU KADA DOĐE.
POSKOČI, NAGAZI;
PROBUDI ZORU,
KĆER DOLAZI
U CRNU GORU.
NAŠ VLADIKA
NA MARTINIĆIMA
NA KRUSIMA
LJUBOTINJU
SA PODIGNUTIM MAČEM
SVOJ NAROD U BOJ VODIO
SLOBODU BRANIO
MIROTVORCA
MUKA NARODNA
I POHLEPA INA
NA MEGDAN VODILA.
PAZARNI DAN NA CETINJU
CETINJSKA PIJACA
PETKOM PUNA
SA NJEGUŠA
PRŠUTE I SIRA
GDJE OKO PADNE
I NOS ZASTANE.
IZ ZETSKE DOLINE
PAMIDORE I PAPRIKE
DINJE I PIPUNA.
IZ SKADARSKOG
JEZERA
RIBA
SVJEŽA
NA TEZGAMA ZIJEVA.
SUVOGA KRAPA
MIRISA
DA SE OPIJEŠ.
IZ CRMNICE
CRVENOGA VINA
DA SE NAPIJEŠ.
GURDIĆ
KAD IZ PEĆINSKOG GROTLA
VODA PROKLJUČA
GURDIĆ KOTOR BUDI.
U KOŠTAC SE HVATA
MORSKA I PLANINSKA
PJENUŠAJU I DAHĆU.
SAMO IH SUNCE
MOŽE POMIRITI.
GURDIĆ TAD ODJEZDI
KROZ LOVĆENSKE PONORE
OSTAVLJA SUVO
KORITO DA VAPI
A LJUTA MORSKA PJENA
PO ZALIVU JE TRAŽI
I PRIJETI.
BADNJAK
U RANU ZORU
U DJEDOVU GORU
POSJEČEN
NA BADNJE VEČE
NA OGNJIŠTE KUĆNO
NAŠIM RUKAMA NALOŽEN
IZGOREN.
ZASIPAJU ŽITOM
CJELIVAJU
BLAGODARE
DOČEKUJU JUNAKE
OGNJEM RASPALJENIM
MAJKE I BAKE.
MALA BARKA
NA ŠIROKOM MORU
ON JE MALA BARKA
SANJA GA ZORA
U LUKU ZRAKA.
PREVARIĆE TALASE
UZBURKANOG MORA
DODIRNUTI KOPNO
ON ZBOG MENE MORA.
TALASI U PJENI
NA OBALU STIGLI
NEMA MALE BARKE
SNOVI SU ODIGLI.
PJESNIKU HVALA
ON SAMOĆI NE DA
DA ME GUTA
STIHOVI ZNAJU
KAD MISAO LUTA.
U ZAVIČAJ
U JEZIK
U RIJEČI DRAGE
PJESNIKU HVALA
ZA TRENUTKE BLAGE.
