Poštovani pośetioci, evo još jednog poklona Velimira Ralevića, na kojem mu srdačno zahvaljujemo. Preko ovog portala, gospodin Ralević nas je upoznao sa Zaljubljenim vitezom, objasnio kako izgleda Mjesečarenje na suncu, pokazao kako igra Bečkerečka mečka, mladima uputio poruku Kroz život jurišaj, napisao Prigovor danu, otvoreno saopštio Želim ti reći, podučio kako izgledaju Slovne igrarije za mlađe i starije, otkrio dobro čuvanu tajnu i izjavio Pišem joj verse ljuvene. Predlažemo vam da otkrijete šta nam to poručuje autor u novoj zbirci interesantnog naziva “Panjevanje”.
Objavljivanje sadržaja na našem portalu ima potpuno neprofitni karakter i služe isključivo u edukativne svrhe. Zabranjeno je preuzimanje ove zbirke sa našeg portala i njeno dalje reprodukovanje u drugim medijima bez odobrenja autora.
BIOGRAFIJA
Objavljene knjige:
Nebo kuća beskućnika (za odrasle), Novi svet, Priština, 1994., Mravinjak u žitnom polju, Sfairos, Beograd, 1995, Divni sunovrati (za odrasle), Sfairos, Beograd, 1996, Svitac u grlu, Nova Evropa, Beograd, 1997, Mirišem na ljubav, Udruženje crnogorskih pisaca za djecu i mlade, Podgorica, 2000, Zlatni prozor, Interpres, Beograd, 2002, Tanjini prsti zvone, Interpres, Beograd, 2003, Brod u žitu, Jedinstvo, Priština, 2006, Vodeni čvor (za odrasle), Udruženje pisaca Kosova i Metohije, Kos. Mitrovica, 2007, Zaljubljeni vitez, JU Centar za kulturu Berane, 2009, Mjesečarenje na suncu, JU Centar za kulturu Berane, 2011, Bečkerečka mečka, JU Centar za kulturu Berane. 2013, Kroz život jurišaj, Pegaz, B. Polje, 2014, Prigovor danu (za odrasle) Pegaz, B. Polje, 2015, Želim ti reći, biblioteka “D. Tucović” Lazarevac, 2015, Slovne igrarije za mladje i starije, Pegaz Bijelo Polje, 2016, Zvonjava (zbirka kompozicija), B.Polje, Pegaz 2016, Pišem joj verse ljuvene (zbirka ljubavne poezije za odrasle), Ratkovićeve večeri poezije, B.Polje 2017.
Nagrade i priznanja:
Vidovdanska povelja, Nagrada UKCG za dječju knjigu godine, Nagrada za najbolju dječju pjesmu o rijeci, Prva nagrada na pjesničkim Limskim susretima, Nagrada za ukupno književno stvaralaštvo “Krilata Seošnica”, tri plakete “Mali princ” (za nominovane knjige), Priznanje opštine Berane za ostvarene rezultate iz područja književnosti, međunarodna nagrada za ukupno književno stvaralaštvo “Stara maslina”, međunarodna nagrada za ukupno književno stvaralaštvo “Zlatno Gašino pero”.
Izvod iz recenzije Radomira Ilića
PANJEVANJE, ili britki izraz kritičke svijesti
Književna javnost je s nestrpljenjem dočekala novu knjigu pjesama znakovitog intrigantnog naslova PANJEVANJE, već poznatog crnogorskog savremenog pjesnika Velimira Ralevića. Nosilac prestižnih književnih nagrada, istican je i hvaljen ponajviše kao poeta za đecu i omladinu vrcavog humora i bogate razigrane ekspresije, no pažljivim posmatračima nije promaklo kako usred bukolike atmosfere i bajkovite prisnosti đedova i unučadi nerijetko sijevne britka njegova ironija, a katkad i kao mač oštri sarkastični izraz. Duboko ukorijenjena u crnogorskoj tradiciji, Ralevićeva pjevanija je nadrasta snagom svoje osobenosti. Njen nepotkupljivi kritički duh i bogata izražajnost osvjetljavaju pogubne patrijarhalne i ine recidive ovdašnjeg populusa, zadirući u njegove duboke ontološke tamne slojeve. Globalizacija je pružila novu priliku neprevladanim strastima plemenske etiologije, zapośeli su govornice novi grlati kućevići i stričevići ne dajući ni trena za predah: urlaju htono i kontinuirano, sipaju praznoslovlje prijeteći da zagluše potpuno. Pred novim ovdašnjim tranzicijskim teatrom apsurda dojučerašnji pjesnik blagih nota diže glas da se ne uzmiče i ‘ne popire’ niđe (Ne mrdaj nikud iz ovog dna / Tu su ti kuće, njive i preci), i poput drevnog šamana priziva ‘prognanu’ častvenu pramajku ‘Nebesnu Goru’ da moli za svoju divlju đecu.
Ponikle na najboljoj književnoj tradiciji crnogorskog Polimlja (Lalić, Zogović), Ralevićeve nove pjesme se čitaju u jednom dahu: od prve do posljednje stranice Panjevanja ključa snažna pjesnikova manifestna opomena da se zboriti mora odrešito i nepotkupljivo, da se tu, odmah, ‘sada i ovđe’ (‘na panju’) jasno, nepokolebljivo i glasno mora iznova reći ‘urbi et orbi’ da smo ovakvi najgori neprijatelji ‘samima sebi’, da ovakvi kakvi se pokazujemo, ne budemo li se mijenjali iznutra, pravo prema propasti idemo. Ta jetka alarmantna opomena da se sa nepočinstvima došlo do krajnjih granica ne napušta lirskog subjekta ni kad posmatra prijeteće sniježno nevrijeme, te ogorčeno i sa stidom kaže:
Padaj na sluge – premije
Na peticu iz nastave
Jurišaj na akademije
Džamije crkve zastave
Bog je u dahu pčelinom
Okuj nas ledenim kistom
Zatrpaj nas bar bjelinom
Kad ništa nam nije čisto
OSTALE PJESME MOŽETE PROČITATI
AKO KLIKNITE NA NASLOVNU STRANU ZBIRKE
Be the first to comment