Poštovani pośetioci, objavljujemo kratku priču “Duplo golo”, autora Velizara Radonjića. U prethodnom periodu objavili smo više satiričnih priča Velizara Radonjića, koje možete pročitati na sljedećem LINKU. Uživajte.
Velizar Radonjić, novinar i publicista u penziji.
Rođen 1952. godine u Jasenovi, Opština Kolašin, Crna Gora. Živi u Podgorici.
Izjašnjava se kao Crnogarc, ali mu to nije profesija.
Radni vijek proveo u građevinarstvu radeći na raznim poslovima na građevinama, poslovima novinara i urednika listova nekadašnjih građevinskih kompanija, zatim na poslovima tržišne promocije, administrativnim poslovima, prodaji nekretnina…
Povremeno piše članke, blogove i kolumne, kratke priče, eseje i drame. Piše aforizme, satirične priče i humoreske.
Krajem 2021. godine objavio kapitalno djelo – knjigu HRONKA GRADITELJSTVA U CRNOJ GORI.
Dobitnik je više prestižnih nagrada za satirične priče i aforizme.
Piše latinicom. Čita i latinicu i ćirilicu.
I ako je pola vijeka gradio živi od penzije jer se nije ugradio.
Životni moto: RADIM DA BIH ŽIVIO. ŽIVIM DA BIH STVARAO.
Podaci za kontakt:
Velizar Radonjić
Podgorica, Bracana Bracanovića br. 76.
velizar.radonjic@gmail.com ,
rvelizar@t-com.me
+ 382 68 428 622, + 382 67 851 921.
DUPLO GOLO
Čovjek živi da bi radio. Zato je izmislio rad kako bi imao razlog da živi i onda čitavog života živi samo da bi radio.
Život je jedan i treba ga živjeti. Tako i ja. Živim život. Živim da bih radio. Živim i radim dvokratno. Na dva mjesta, dva puta po osam sati. Radim duplo, pa se može kazati i da živim duplo.
Radim i živim na visokom nivou. Radno mjesto je Feng Šui harmonija, plus panoramski pogled na sve četiri strane svijeta. Pogled na more, sa jedne i planine u zaleđu, sa druge strane. Penthaus na dvadesetom spratu. Trenutno postavljam krovnu izolaciju.
Nije da se hvalim, ali primam i platu. Radim na dva mjesta i primam dvije plate. Imam dvije plate pa od prvog do drugog dobro živim. Ima se – može se. Zahvaljujući tome što primam dvije plate uspostavio sam ravnotežu tijela i duha. Ko god vidi moje tijelo misli da sam duh.
Počeo sam da štedim za stan. Neću da sam beskućnik. Jednom se živi. Za manje od deset godina sam već uštedio toliko da mogu da kupim čitav kvadrat. Mogu i više, ako ne biram lokaciju. Ruku na srce ja ni sad nijesam beskućnik. Radim na dva gradilišta i imam privilegiju da biram apartman u kojem spavam. Važno je samo da su vrata i prozori ugrađeni.
Poslodavac je human čovjek, pa pored plate dobijam i tri obroka: doručak, ručak i večeru. Poslodavac cijeni moje vrijeme. Zna da je meni svaki minut dragocjen i da nemam vremena za gubljenje. Zato je sva tri obroka: doručak, ručak i večeru, sastavio u jedan obrok i svakog dana oko podne, istovremeno, doručkujem, ručam i večeram. Burek i jogurt. Nedjeljom buregdžinica ne radi…
Život je jedan i treba ga živjeti. Život treba živjeti da bi radili. Tako i ja. Živim život. Živim da bih radio. Radim duplo i živim duplo. Duplo golo.
Be the first to comment