Velizar Radonjić – Satirična priča “Pismo”


Poštovani pośetioci, objavljujemo satiričnu priču “Pismo”, autora Velizara Radonjića. U narednom periodu objavićemo još nekoliko njegovih satiričnih priča čiji je kvalitet potvrđen priznanjima na raznim festivalima satire. Zahvaljujemo se gospodinu Radonjiću što je omogućio objavljivanje njegovih priča na našem portalu. Uživajte!

Objavljivanje sadržaja na našem portalu ima potpuno neprofitni karakter i služe isključivo u edukativne svrhe. Zabranjeno je preuzimanje sadržaja sa našeg portala i dalje reprodukovanje u drugim medijima bez odobrenja autora.


Velizar Radonjićnovinar i publicista u penziji.

Rođen 1952. godine u Jasenovi, Opština Kolašin, Crna Gora. Živi u Podgorici.

Izjašnjava se kao Crnogarc, ali mu to nije profesija.

Radni vijek proveo u građevinarstvu radeći na raznim poslovima na građevinama, poslovima novinara i urednika listova nekadašnjih građevinskih kompanija, zatim na poslovima tržišne promocije, administrativnim poslovima, prodaji nekretnina…

Povremeno piše članke, blogove i kolumne, kratke priče, eseje i drame. Piše aforizme, satirične priče i humoreske.

Krajem 2021. Godine objavio kapitalno djelo – knjigu HRONKA GRADITELJSTVA U CRNOJ GORI

Dobitnik je više prestižnih nagrada za satirične priče i aforizme.

Piše latinicom. Čita i latinicu i ćirilicu.

I ako je pola vijeka gradio živi od penzije jer se nije ugradio.



PISMO

Druže Stari,

Oprosti što onomad nijesam došao u Kuću cvijeća da ti se poklonim. Od kako je Beograd na vodi, vozovi voze samo do Topčidera, pa sam se uplašio da su ukinuli Beograd. Kud bih onda? Zato sam ostao kući, pa odlučih da ti se javim pismom. Da te obavijestim kako je ovdje, da ne brineš.

Ovdje je odlično, ali o tome ne smije da se priča. Jedino tebi smijem, jer više od polovine naroda i onako ne zna  za tebe. Drugo je vrijeme, drugi običaji i drugi heroji. Sad su nam heroji oni na heroinu.

Sve se promijenilo, ne bi vjerovao koliko je sve uznapredovalo. Đe god se okrenem, svuda oko mene, ali baš svuda – goli napredak. Ne znam odakle da počnem.

Evo, na primjer,  reforma agrara. Tu smo baš daleko odmakli. Povrće sadimo na balkonima, na oranicama uzgajamo solitere, a u torovima bleje referati. Ne zaostajemo ni po pitanju ekologije. Zatvorili smo fabrike pa je vazduh čist. Jedino je još atmosfera zatrovana, ali koga briga. Ovdje dišu vazduh, ne dišu atmosferu.

Uznapredovali smo i u turizmu. Ne prođe ni mjesec a da neko od ministara ne otvori novi hotel. Poslije – zatvore ministra.

Gradimo Auto put. Protivnici napretka kažu da je skup. Ne razumiju da ugradnja košta.

Dok u Svijetu konstruišu vozove bez mašinovođa mi smo pošli korak dalje. Projektujemo mašinovođe bez vozova.

Sproveli smo reformu obrazovanja i djeca više ne uče kako da pišu. Uče samo da prepisuju. Nacionalnu istoriju učimo iz hrvatske povijesti, a udžbenici su prilagođeni potrebama nove razvojne filozofije: da djecu onesposobimo na vrijeme. Uznapredovalo je i visoko obrazovanje. Sve je više mladih sa univerzitskom diplomom koja se mnogo cijeni u restoranima širom Evrope i Amerike. Kažu da niko bolje ne pere tanjire od naših pravnika, inženjera ili doktora.

Sloboda vjeroispovijesti nikada nije bila veća. Sad se najrevnosnije krste oni koji su se do juče najviše petokračili. Crkva, svako malo, vodi državnu politiku, pa nam tamjan miriše na barut a mi, mimo njega, drugoga mirisa nemamo.

Od kako imamo novu vlast ovdje nema ni pljačke ni pronevjere. Samo Tranzicija. Zato i planiraju da u svakom gradu naprave po jedan zatvor. Da glavari ne idu daleko od kuće. Kao što znaš: Mamulu smo prodali, Grmožur je mali, a redovi sve duži. Zbog toga smo čitavu Državu pretvorili u Grmožur i od nje napravli najljepši Grmožur na Svijetu.

Spremamo se i za Evropu. Čekamo da uđu Rusi pa da umarširamo za njima.

Nikad mi nije bilo jasno što smo mi toliko zapeli za tu Evropu. Ovdje je lijepo i bez Evrope. Zahvaljujući našoj Vladi narod dobro živi. Ne može bolje. Uspostavljena je neka vrsta ravnoteže, pa smo, ako ja dobro vidim, već stigli na pola puta između socijalizma i komunizma, a toga u Evropi nema. Naša elita, baš kao u komunizmu, ima sve – prema potrebama. Uzimaju koliko im treba. Mi ostali – sve nemamo, kao u socijalizmu – prema zaslugama. Dobili smo sve što zaslužujemo. I ja sam dobio prema zasluzi i uspostavio ravnotežu.  Izjednačili su mi se penzija i pritisak.

Uznapredovala nam je i demokratija. Sad nam je utjeruju u kosti. I demokratiju i patriotizam.

Patriotizam ti je kod nas najunosnije zanimanje – još od Gazimestana i Debeloga brijega. Umjesto bagera, namještaja, konfekcije i drugih nepotrebnih trica i kučina, proizvodimo patriote i izdajnike. I to nam najbolje ide. Trenutno imamo više  od pola miliona patriota i izdajnika. Oni ostali još nijesu u Biračkom spisku. 

O građanskim pravima i slobodama da ti ne pričam. Od kako smo dobili pravo da biramo mi smo izabrali – da glasamo. Sloboda govora nam je zagarantovana pa mnogi sad traže i slobodu poslije govora. Znaš kakav je naš narod: ima slobodu a hoće i da bude slobodan.

Sreća pa naš narod ima devet života, po jedan za svaki krug demokratije.

Druže Stari,

Nemoj da brineš. Mi smo dobro. Ovdje je odlično. Javiću ti ako se popravi.

Smrt fašizmu, sloboda narodu.

Tvoj Bezmetković.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


two × 4 =