Velizar Radonjić – Satirična priča “Štakor i Kralj”


Poštovani pośetioci, objavljujemo satiričnu priču “Štakor i Kralj”, autora Velizara Radonjića. U narednom periodu objavićemo još nekoliko njegovih satiričnih priča čiji je kvalitet potvrđen priznanjima na raznim festivalima satire. Zahvaljujemo se gospodinu Radonjiću što je omogućio objavljivanje njegovih priča na našem portalu. Uživajte!

Objavljivanje sadržaja na našem portalu ima potpuno neprofitni karakter i služe isključivo u edukativne svrhe. Zabranjeno je preuzimanje sadržaja sa našeg portala i dalje reprodukovanje u drugim medijima bez odobrenja autora.


Velizar Radonjićnovinar i publicista u penziji.

Rođen 1952. godine u Jasenovi, Opština Kolašin, Crna Gora. Živi u Podgorici.

Izjašnjava se kao Crnogarc, ali mu to nije profesija.

Radni vijek proveo u građevinarstvu radeći na raznim poslovima na građevinama, poslovima novinara i urednika listova nekadašnjih građevinskih kompanija, zatim na poslovima tržišne promocije, administrativnim poslovima, prodaji nekretnina…

Povremeno piše članke, blogove i kolumne, kratke priče, eseje i drame. Piše aforizme, satirične priče i humoreske.

Krajem 2021. Godine objavio kapitalno djelo – knjigu HRONKA GRADITELJSTVA U CRNOJ GORI

Dobitnik je više prestižnih nagrada za satirične priče i aforizme.

Piše latinicom. Čita i latinicu i ćirilicu.

I ako je pola vijeka gradio živi od penzije jer se nije ugradio.


Štakor i Kralj
Bajka za odrasle

Daleko, iza sedam gora i sedam mora, bješe jedna zemlja, lijepa kao grijeh. Satkana od divlje ljepote i krajnosti nastalih igrom bogova koji su je stvarali. Noge joj zapljuskuje toplo more, a kose raspliću ledeni vjetrovi. Isprepletana surovim liticama i plodnim poljima, bistrim jezerima i divljim rijekama. Jedni uz druge rastu i plod svoj rađaju i sočna smokva i opora oskoruša, maslina i vinova loza, a tik do njih vučji trn i kukurijek. Iskušenje za sve koji su željeli da je osvoje i da je obeščaste.

Njenim prostorom i komšilukom hiljadama godina se ukrštaju putevi, migracioni i karavanski, trgovački i osvajački. Nad njom se, od pamtivijeka, sudaraju vjetrovi. Vjetrovi su donosili vojske i vojskovođe. Na njene obale su se iskrcavale carske galije, a njena polja gazile divlje horde. Sa sve četiri strane svijeta… Palili plodna polja, pljačkali njena blaga i silovali njenu ljepotu… do sljedećeg vjetra koji bi donio nove vojske i nove vojskovođe… 

Svaki osvajač je ostavljao svoj trag. Oni koji su se nadali da će tu ostati vječno, ostavili su utvrde, puteve i bogomolje, sagrađene njenim blagom i njenim kulukom. Miješale su se i religije i kulture. Ostavili su joj osvajači nekoliko vjera i bogomolja, ali i bezbožnike. Ostavili su i pozorište i vašar, valcer i kolo, klavir i šargiju, violinu i diple… I ko god da je došao, kao osvajač ili da nešto proda, miješao se sa lokalnim pukom. Pravili i rađali djecu, neko milom, a neko silom. Nestala su nekadašnja plemena ponosnih i slobodnih ljudi. Umjesto njih, sa novim dobom, nastaše nova plemena. Plemena podanika i srebroljubaca, pokornih, nesložnih i potkupljivih. Međusobno zavađenih i spremnih da se svakoga časa međusobno unište.

***

Daleko, iza sedam gora i sedam mora, bješe jedna zemlja, lijepa kao iz bajke, satkana od krajnosti nastalih surovim igrama i bahanalijama njenih osvajača i gospodara. Zemlja bogate vlastele i siromašnog puka. Kao u pravoj bajci. Poharana i ponižena. Nastala na vododjelnici morskih slivova, podijeljena po slivovima i plemenima, vjerama i nacijama. Raspolućena i posvađana. Obeščašćena bez milosti. Bez stida. Kao u nekoj ružnoj bajci.

Njome, po milosti Božjoj, vladaše Kralj, sa svojom vlastelom i dvorjanima. Pred svijetom se kazivaše naprednim i demokratom. Ima i Senat, koji donosi zakone, i ministre, sudije, slobodne medije i intelektualce… kazivaše svijetu. Kod kuće – Kraljeva se ne poriče. Po milosti Božjoj i volji Kraljevoj, donose se zakoni, sudi i presuđuje, gradi i razgrađuje, kupuje i prodaje… A Kralj je milostiv. Dozvoljava da ga poljube u ruku. I svi prilaze njegovoj ruci, jer dok traje njegova milost oni će biti senatori i ministri i sudije… trošiti državno blago  i biti bogati. Pripadaće Kralju. Sve dok mu budu ljubili ruku.

Vladaše tako Kralj, sa svojom vlastelom i dvorjanima. Vladaše decenijama. Kad god bi njegova vladavina počela da se ljulja poslao bi žbire u narod da unesu zlu krv među plemena. Da, svađajući ih, lakše upravlja njima. Ako bi se pobunila Crkva, osnovao bi još jednu – novu Crkvu. Ako se pobune mudraci ili umjetnici osnivao bi nove akademije i fakultete, naučna i kulturna udruženja i saveze. Na kraju se svaki otpor završavao pojedinačnim nezadovoljstvom mrvicama sa njegovog stola.

Vladaše tako Kralj po milosti Božjoj. Vladaše decenijama. Negdje strahom, negdje blagom, ponegdje spletkom i neslogom. I što njegova vlast bješe veća, bijahu veći i apetiti njegove vlastele, senatora, njegovih sudija  i ministara. Jednima bi odriješio kesu, druge bi smijenio, treći bi sami priznali da su grešni pa bi ih poslao na robiju. Četvrti, po milosti Božjoj i volji Kraljevoj… četvrti više ne bi postojali.

***

Daleko, iza sedam gora i sedam mora, bješe jedna zemlja, poharana i osiromašena. Razorena korupcijom i kriminalom. U državnu kasu se slivaše sve manje blaga. Premalo i za Kralja i njegovu vlastelu, još manje za kupovanje senatora, ministara, sudija, plemenskih poglavica… I poče vlast ozbiljno da mu se ljulja. Da se ruši iznutra. Najprije od onih koji su se na njoj najviše obogatili. Osiliše senatori i plemenske poglavice. Ne pomažu ni žbiri, ni spletke, ni nesloga.  I, zabrinu se Kralj. Ako ga svrgnu sa trona, počeće da se odmotava… saznaće se kako je i kuda nestalo i sklonjeno blago čitave zemlje. Saznaće se… mnogo toga što se nikada ne smije saznati i kazivati javno.

Zabrinu se Kralj i pozva sebi najvjernije savjetnike  da ga nauče kako da smiri pobunjena plemena i plemenske vođe, kako da Senat i sudije ponovo stavi pod svoju kontrolu. Oni, poslušni a nenavikli da misle, ne mogoše da smisle šta je to što bi pomoglo njihovom Kralju. Kralj se naljuti, rastjera savjetnike… obeća da će im… bolje da ne znaju šta će da im uradi…

Uplašio se i zabrinuo Kralj. Više nego ikada prije. Uznemirio se, ne spava, ne jede, ublijedio… Hoda nervozno odajama, galami, psuje, lomi sve što mu dođe pod ruku. Svi ga se klone, savjetnici i mudraci najviše. Na kraju odluči da posjeti Državni zatvor. Možda među zatočenima nađe nekoga ko će umjeti da ga savjetuje… Zapade mu za oko jedan od njih. Izvanjac i drugačiji od ostalih. Objasniše mu da je sa nekog dalekog otoka, trguje maslinovim uljem, nije htio da zaradu pokloni Dvoru pa je zatočen u kazamatu, a njegov brod arestovan u pristaništu.

Obeća Kralj, ako ga nauči šta da čini, da mu vrati i brod i slobodu i da ga uz to bogato nagradi. I nauči ga zatočenik – kaže da, kad se na njegovom otoku nakote štakori i počnu da mu uništavaju usjeve, ne ostavlja otrov po vinogradima i maslinjacima. Uhvati, priča zatočenik, dvadesetak živih štakora, zatvori ih u jedno metalno bure, bez hrane i vode – samo im vazduh prolazi kroz rupe u poklopcu.  Štakori će početi da jedu jedan drugoga, dok na kraju ne ostane samo jedan. Pobjednik. Njega oslobodi i pusti u vinograd, jer se on od sada hrani samo štakorima. Sve do zadnjega. Kralju se svidjela njegova priča. Kao što je obećao vratio mu je brod i slobodu i za nagradu dao punu kesu dragog kamenja. Zatočenik vrati drago kamenje govoreći da je on tražio samo slobodu, a ako uzme i blago nikada neće biti slobodan. Pripadaće Kralju, a on želi da se vrati na svoje otočje.

***

Daleko, iza sedam gora i sedam mora, bješe jedna zemlja, raspolućena i posvađana. Pobunili se u njoj senatori, plemenske i vjerske vođe.Ne dobijaju dovoljno novca iz državne riznice.  Rade Kralju o glavi. Prizva Kralj sebi šefove tajne i javne policije i glavnog rizničara. Naredi da počne Operacija Štakor.

I poče, po milosti Božjoj i volji Kraljevoj, Operacija Štakor. Odabraše pleme od kojega su se najviše plašili, poslaše u njega žbire sa blagom, a među podanike posijaše mržnju i zlu krv. Plemenskom vođi nađoše neke stare grjehove i, malo ucjenom a više kesom blaga, ubijediše ga da radi za njih i razori sopstveno pleme. Po nazivu tajne operacije, dadoše i njemu tajno ime Štakor.

Rasturi Štakor, po milosti Božjoj i volji Kraljevoj, svoje pleme. Rastjera svoje dojučerašnje drugove i saborce, lažno ih optužujući za neke ružne stvari…drugi sami napustiše i priđoše drugim plemenima, treći odoše u svijet… tamo gdje stanuje sloboda. Razori Štakor, po volji Kraljevoj, svoje pleme i posta Štakor Pobjednik, miljenik Kraljev.  Prizva Kralj, još jednom, sebi šefove javne i tajne policije i glavnog rizničara. Sa njima i Štakora Pobjednika. Naredi da se Operacija Štakor nastavi. Potpisa dekret kojim se Štakoru daju sva prava i ovlašćenja: da zavede red u Senatu, kontroliše tužioce i sudije, može da raspolaže tajnom i javnom policijom, državnom riznicom, kontroliše medije, postavlja i smjenjuje ministre… može sve… Ne može jedino da bude Kralj.

Poče Štakor, po milosti Božjoj i volji Kraljevoj, da zavodi red u Kraljevini. Po mjeri svojoj. Ukinu pravo na slobodu govora u Senatu i pretvori ga u mjesto na kome se aminuje samo Kraljeva volja, a senatore u harlekine koji uveseljavaju puk.  Oni što ne pristaše da budu harlekini bili su protjerani ili utamničeni. Smijeni Štakor, po volji Kraljevoj i mjeri svojoj, ministre koji mu ne bijahu odani i poslušni. Smijenjuje i postavlja tužioce i sudije, koji će da sude samo u ime i po volji Kraljevoj koju im bude tumačio Štakor. Smjenjuje Štakor i postavlja vjerske poglavare. Smjenjuje i postavlja urednike i akademike, dekane i rektore… oficire i generale….  U medijima bi samo osvanula vijest kako je neki ministar ili sudija ili…, podnio ostavku i otputovao da se liječi u nekoj dalekoj zemlji, drugi je imao srčani udar, treći saobraćajnu nesreću, neko je stradao u lovu ili na skijanju…

***

Daleko, iza sedam gora i sedam mora, bješe jedna zemlja. Nekada bješe lijepa kao iz bajke… nekada davno. Podvedena Kralju i vlasteli.

Vladahu njome, po milosti Božjoj, Kralj i njegov miljenik Štakor. Vladahu godinama strahom i diktaturom. Srećni, kao u bajci. Trošili su državno blago koje nijesu morali da dijele sa drugima. Puk je trpio i plaćao porez. Da se Kralj ne bi zamarao Štakor bi, umjesto njega, silazio u podne ispred Dvora da podanicima podari Kraljevu i svoju milost – dopuštao im je da ga poljube u ruku.

Vladali su tako i uživali u milosti Božjoj i državnoj riznici. Srećni kao u pravoj bajci…sve – sve dok se jednoga jutra Kralj nije trgao iz sna.  Njegovim se odajama šeta Štakor.  Oblači Kraljev ogrtač, ispred ogledala proba krunu… i zadovoljno klima glavom. Zbunjen onim što vidi, Kralj pita šta se dešava. 

Sve je pod kontrolom, tješi ga vjerni Štakor. Objašnjava mu da će mediji za par minuta objaviti da je Kralj imao srčani udar, ljekari su učinili sve da mu spasu život, ali bez uspjeha. Objaviće nacionalnu žalost koja će trajati mjesec dana. Zato je i došao da to, prije nego drugima, saopšti svome Kralju. Došao je i da ga obavijesti da je Kralj, da bi sačuvao mir i red u Kraljevstvu, prije nego je ispustio svoju plemenitu kraljevsku dušu, potpisao ukaz i svog vjernog Štakora odredio za nasljednika Krune.

***

Daleko, iza sedam gora i sedam mora, bješe jedna zemlja, nekada lijepa kao grijeh… podlegla surovim igrama i bahanalijama njenih gospodara, naružena, podvođena svima koji su imali zlatom da plate, silovana i obeščašćena bez milosti. Bez stida. Poharana i osiromašena. Oglodana do kosti. Razorena korupcijom i kriminalom, raspolućena i posvađana. Razapeta između vjera i nacija. Zaglavljena u dalekoj prošlosti, bespomoćno zagledana u budućnost. Zemlja bez slobode. Bez nade…

***

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


one × two =