Velizar Radonjić – Satirične pjesme


Poštovani pośetioci, nakon nekoliko satiričnih priča autora Velizara Radonjića, evo i nekoliko satiričnih pjesama. Zahvaljujemo se gospodinu Radonjiću što je omogućio objavljivanje njegovih priča i pjesama na našem portalu. Uživajte!

Objavljivanje sadržaja na našem portalu ima potpuno neprofitni karakter i služe isključivo u edukativne svrhe. Zabranjeno je preuzimanje sadržaja sa našeg portala i dalje reprodukovanje u drugim medijima bez odobrenja autora.


Velizar Radonjićnovinar i publicista u penziji.

Rođen 1952. godine u Jasenovi, Opština Kolašin, Crna Gora. Živi u Podgorici.

Izjašnjava se kao Crnogarc, ali mu to nije profesija.

Radni vijek proveo u građevinarstvu radeći na raznim poslovima na građevinama, poslovima novinara i urednika listova nekadašnjih građevinskih kompanija, zatim na poslovima tržišne promocije, administrativnim poslovima, prodaji nekretnina…

Povremeno piše članke, blogove i kolumne, kratke priče, eseje i drame. Piše aforizme, satirične priče i humoreske.

Krajem 2021. godine objavio kapitalno djelo – knjigu HRONKA GRADITELJSTVA U CRNOJ GORI

Dobitnik je više prestižnih nagrada za satirične priče i aforizme.

Piše latinicom. Čita i latinicu i ćirilicu.

I ako je pola vijeka gradio živi od penzije jer se nije ugradio.



NA TWITTERU OBJAVIO PERA

I
Na Twitteru hvalio se Pera:
Za izbore glaso kako treba
Od Partije dobio nagradu
Radno mjesto na državni poso
Težak poso, uz to odgovoran
Osam sati – sedam sati spava
I Kabinet s osam savjetnika
Jedan radi tri se dosađuju
Peti gradi tri se ugrađuju

II

Na Twitteru najavljuje Pera:
Tri mandata pa će u penziju
Da ustupi mjesto mlađijema.
Tri mandata u istoj fotelji
Nije čudo što ga bole leđa.
Težak poso, a on odgovoran
Otvorio nova radna mjesta
Savjetnici stekli savjetnike
Kabineti postali tijesni.

III

Na Twitteru objavio Pera:
Potrošio tri puna mandata
Vrijeme je da troši penziju.
Ustupio mjesto mlađijema
Oni u Vlast, Pera savjetuje,
Mlađi grade, on se ugrađuje,
Oni rade, Pera pare broji.
Svijeća mu pred ikonom gori
Moli Boga da mu zdravlje traje.


POTONJE DOBA

Došlo nam u goste Potonje doba, poslije kojeg ničega nema.
Svi se prepali da biće Potop i Smak svijeta kad sve nestaje.
Nezvano došlo, pa neće da ide i niko ne zna ima li kraja.
Nametnulo nam regule nove, Potonje doba planira da traje.

Čast i poštenje postali roba, svi ih prodaju pa im cijena pala.
Svi mrze i svi se mrze, umjesto ljubavi cvjeta zloba.
Sad su u trendu uvrede i laži, etika i moral umrli davno.
Regule nove i pravila nova nametnulo nam Potonje doba.

Nečasni ljudi o časti sude, lažu bez nužde i bez stida.
Sude i hoće dželati da budu, svakome i svemu što spaja ljude.
Nečasni ljudi kerberi ljuti, čuvari trona mržnje i zlobe.
Kerberi hoće dželati da budu, da tuže i, bez suđenja, da sude.

Vukovi navukli jagnjeće kože, u nama samo vide ovce.
Bijesni psi pušteni s lanca, vukove čuvaju a ovce love.
Potonje doba nezvano došlo, sluti na Potop i Smak svijeta.
Ima namjeru da dugo traje, nametnulo nam namete nove.

Gospodari Potonjeg doba sjede na tronu mržnje i zlobe.
Uče nas kako se mržnja sije i kako zloba najbrže cvjeta.
Krvomutnici bez duše, dok mržnju siju, bogatsvo teku.
Poruku šalju: kad njih ne bude, nek Potop bude i Smak svijeta.


UŽELJELA MAJKA SINA

Uželjela Mara sina, Radovana jedinika
Pregaca, patriotu, spasica Otadžbine
Uželjela majka sina, državnoga dužnosnika
Pet godina kako gine za spas naše Domovine
Nije došo da je vidi i da pita kako joj je

U kućici ukraj sela, na osami Mara živi
Bez signala mobilnoga i pametnog telefona
Interneta Mara nema, Vajber do nje ne dobača
Ima kozu, staru mačku, tri kokoške – nije sama
Na osami ukraj sela Mara s njima razgovara

Na osami ukraj sela, proljeće se dugo čeka
Zime duge ko godine Marinoga samovanja
Peta zima ponajduža, posle zime zlo proljeće
Pojeli joj kozu vuci, a lisice tri kokoške
Ostala joj stara mačka da se s Marom razgovara

Željna Mara razgovora, željna sina jedinika
Pregaoca, patriote, spasioca Domovine,
Spremila se Mara na put i zavežljaj s darovima
Žutu dunju, poljsko cvijeće, malo tuge sa osame
Neke stare uspomene i toplinu rodnog doma

Došla Mara ispred Vlade, nosi tugu sa osame
Zavežljaj i staru mačku i tišinu trošne kuće
Nije čula za internet i pametne telefone
Od signala mobilnoga slušala je žubor vode,
Cvrkut ptica u granama stare trešnje u cik zore

Došla Mara ispred Vlade, bruji zgrada ko košnica
Puna zgrada činovnika, patriota, pregalaca,
Pa je grešnu trema hvata od toliko uzdanica
Dvoumi se kud da krene, a da tužna ne zaluta
I da sina ne obruka, da se od nje sjutra stidi

Luta Mara hodnicima Vladinoga lavirinta,
Radovana sina traži, pregaoca, uzdanicu,
Darove mu donijela, pun zavežljaj zavičaja
Žutu dunju, poljsko cvijeće, neke stare uspomene
U naručju staru mačku i toplinu rodnog doma

Puna Vlada radovana, kud god kreneš moj do moga
Jedan kalup, jedna mustra, ko zec zecu svi se liče
Svi na isti kalup misle, isto rade, isto ćute, isto žmure
Vazda gladni, nikad siti, državne ih jasle hrane
Boga mole za mandate, pune jasle i za nove položaje.

Puna Vlada radovana, ko zec zecu svi se liče,
Stopili se u gomilu, u bezličnu sivu masu,
Naše nade i nadanja, spasioci Domovine
U gomili uzdanica, majka sina poznat neće
Isti kalup, ista mustra, svi su isti, svi se liče

Vidi Mara zlu priliku, da je džaba dolazila,
U Vladinom lavirintu nema njenog Radovana.
Njena nada i nadanje sa osame ukraj sela
Što je rasto bez signala mobilnoga i Vajbera.
Stopio se u bezličnu sivu masu zaludnjika.

Majka Mara, stisnu srce, da je srce ne prošpija
Pun zavežljaj zavičaja, neke stare uspomene,
žutu dunju, poljsko cvijeće i toplinu rodnog doma,
Ostavila Radovanu, kod portira Vladinoga.
Kad se nekad sebi vrati, da se sjeti zavičaja.

Majka Mara stisla srce, ne da suzi da zaiskri
Pritisla je stara tuga sa osame u kraj sela
Prigrlila staru mačku da priguši tihi jecaj
Vratila se Mara natrag, trošnoj kući na osami
Da se nada i da čeka svoga sina Radovana

U kućici Mara čeka, na osami ukraj sela
Nije sama, ima mačku, žubor vode sa izvora
Cvrkut ptica u cik zore, u granama pod prozorom
Mara s njima razgovara da joj dani brže prođu
Dani dugi ko godine Marinoga samovanja


DUG JE NAŠ DRUG

Idemo na istok i zapad
Složno na sjever i jug
Gradimo budućnost novu
Naprijed, iz duga u dug.

Samo naprijed, sve brže i jače
Složno u novi dug
Bankrot je budućnost naša
A dug je najbolji drug.

Čekaju na nas i istok i zapad
Zovu nas i sjever i jug
Čekaju na nas trezori puni
Nude nam dug na dug.

Ko nema duga nema ni druga
Zato naprijed u dugove nove
Da bi vratili kredite stare
Drugovi nude kredite nove.

Bankrot je budućnost naša
Samo naprijed, budućnost zove
Zaboravimo dugove stare
Uzmimo složno kredite nove.


DOŠLO DOBA PAJASENA

Pajasen se opremio: odijelo, tašna, mašna,
Novi ajfon i patike, zapalo ga novo doba,
Da planinu uređuje i plodove bere njene.
U planini vite jele, jablanovi i hrastovi,
Vrhom sunce dodiruju, drže nebo na plećima.
Vjekovima u njoj rastu, bez sjekire i testere.

Pajasen se pravi važan, njegovo je ovo doba,
Pa mu niko nije ravan, glavom sunce zaklonio,
Planina mu do ramena, do koljena sinje more.
Željan slave i akcije, tijesno mu u planini,
Sjekirama i testerom, vjekovima stare šume
Jablanove, vite jele i hrastove, preselio u pilane.

Pajasen se raširio u planini, tijesno mu više nije
Niti cvjeta niti rađa, sam se sobom razmnožava
Đe je nekad bila šuma što je rasla vjekovima
Napravio novi zabran, novu šumu prema sebi
Đe su bile vite jele, jablanovi i hrastovi
Raste neka nova šuma, troskota i pajasena.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


2 × three =