Veselin Vesko Milović – Dvije pjesme nerazdvojne



Predśednik

Opušćelo selo moje,
napušti me moja Mira,
ostade nas samo dvoje,
ko će sada da me bira?

Predśednik sam bio dugo,
o selu se brinut mora,
za fotelju baš me briga,
zna to cijela Crna Gora.

Situacija je delikatna,
priznati se mora sada,
i u ovim uslovima,
mogu vladat ko nekada.

Baba Rista sve se beči,
i izbore traži nove,
odustati nikad neće,
ne pomaže brdo love.

„ODIHR, OEBS i ostali,
sad za vratom nek ti vise,
ako nećeš ti pošteno,
sve ih zvaću kunem ti se“.

Nudio sam vlast po pola,
ali Rista đavo pravi,
sve se bojim, čini mi se,
da mi radi baš o glavi.

Mora da je neko uči,
nije ona tako bistra,
Ustav, Zakon i Odluke,
zna članova oko trista.

Što sad radit majčin sine,
izać na kraj vješto, slavno,
uh kako bi dobro bilo,
da je baba pošla davno.

Misao mi sada sinu,
iskustva je kod nas dosta,
još nekoga na glasanje,
rješenja su stvarno prosta.

Pokojnoga đeda Đura,
pa da poštom brzo glasa,
ili pozvat okruženje,
tu će doći silna masa.

Ośetila baba Rista,
sve namjere podle moje,
obavijesti posmatrače,
mora biti tačno troje.

Muka mi je, ali što ću,
uzaludnog moga rada,
sve pokvari baba Rista,
Prinudna uprava sada vlada.


Ponovo ću biti neko

Ponovo ću biti neko,
kad se vrati moja Mira,
prolupaće baba Rista,
većina će da me bira.

Vratit Miru nije lako,
zadnju modu ona pazi,
teško ću je ubijedit,
da balegu opet gazi.

Selo hvali u grad živi,
poslovica kaže stara,
ko je asfalt omiriso,
ne vraća se, nema para.

Svježi vazduh i livade,
gaj zeleni, rosna trava,
poljsko cvijeće i proplanci,
nema priče, bajka prava.

Dodao sam i o hrani,
spomenuo skorup gusti,
mašina je nova stigla,
pa će ona krave musti.

Kačamak ćeš jesti često,
ni masla ti falit neće,
pa cicvare, varenike,
eto tvoje prave sreće.

Uzalud je priča moja,
ni da čuje ništa neće,
očigledno ona traži,
I od ovog nešto veće.

Čeka princa, što li drugo,
na rukama da je snesu,
tatinome milom sinu,
u bijelom mercedesu.

“Kakav skorup i cicvara,
ja paštetu ludo volim,
liniju sam doćerala,
to se vidi okom golim”.

Nudim brda i doline,
zovem, kukam, stalno molim,
ovo mi je zadnja šansa,
kako fotelji da odolim.

Ništa više ne pomaže,
odgovara pričom istom,
jedino mi preostaje,
u koaliciju s babom Ristom.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


6 + 18 =