Veselin Vesko Milović – Od Fenikije do Butue



OD FENIKIJE DO BUTUE

Na istoku Sredozemlja,
otac reče svome sinu,
bez velikog svog potomstva,
ko će branit Fenikiju.

Kralj Agenor i Telefasa,
kraljica mu, žena mila,
ozbiljno su sve shvatili,
jer zapovijest to je bila.

Živjeli su u ljubavi,
kraljevstvo se tako vodi,
pet sinova odgajiše,
sestrica se mala rodi.

Evropa joj ime dali,
miljenica to je bila,
slatka, vedra, razdragana,
ljepotica kao vila.

Pored mora šetala je,
skakutala, uvijek čila
ljepotom je tako svojom,
bogu pamet pomutila.

Ugleda je jednog dana,
vrhovni bog starih Grka,
zanese ga istog trena,
uhvati ga strašna trka.

Smišlja način i trikove,
po tome je poznat bio,
mnogima je na prevaru,
ljepoticu ugrabio.

Bog je neba, vlasnik munje,
korisnik je tuđeg lika,
osvajao tako žene,
izigravao ljubavnika.

Zevs se stvori pred Evropom
likom sniježno bijelog bika,
osvoji je ta ljepota,
posta žrtva podlog trika.

Opčini je tako vješto,
nije mogla da se pita,
odvede je preko mora,
do dalekog ostrva Krita.

Agenor i Telefasa,
i petoro njene braće,
da pronađu milu sestru,
ako treba život daće.

Svi zajedno tugovali,
prolazili teške faze,
Agenor im tada reče,
da bez sestre ne dolaze.

Tražili su na sve strane,
sestra im je jako draga,
obišli su mnoga mjesta,
ali od nje nema traga.

Četiri brata odustaše,
Samo Kadmo traži dalje,
neumorno on putuje,
na sve strane glase šalje.

S Telefasom, majkom svojom,
Do Rodosa oni biše,
tražili su na sve strane,
pa ne znaju đe će više.

Zemlja tračkih Edonjana,
na putu je njima bila,
nadaju se, iščekuju,
ođe nam je Evropa mila.

Bol i tuga prosto lome,
sigurno, tiho i polako,
ni slutio Kadmo nije,
bez majke će ostat tako.

U Delfe je onda stigo,
sve se moli sve se nada,
proročica da će reći,
Evropa đe je sada.

Kroz usta Pitijina,
bog Apolon sad se javi,
Kadmu on je jasno reko,
da potragu obustavi.

Nabavićeš jednu kravu,
pratićeš je svuda tada,
tu đe ona sama stigne,
to je mjesto novog grada.

Prolazeći kroz Fokidu,
neobičnu viđe kravu,
sa bijelim znakovima,
sigurno je našo pravu.

Kupio je istog trena,
i nastavi da je prati,
nakon dugog putovanja,
počela je da se klati.

Za putovanje neprekidno,
potrebna je snaga, volja,
sve se ovo tada zbilo,
kod tebanskog ravnog polja.

Srušila se od umora,
ne može se dalje sada,
Apolon je napomeno,
da je ovo mjesto grada.

Tu postavi kip Atini,
te boginji žrtvu daje,
vodu uze sa izvora,
i sukobi sa strašnim zmajem.

Strašni zmaj je izvor čuvo,
uzd’o se u svoje moći,
ni slutio tada nije,
Kadmo će mu glave doći.

Podigla se velja graja,
zbog ubistva strašnog zmaja,
od Areja boga zmaj je bio,
osam godina kaznu odslužio.

Nakon tako duge kazne
Atina se smilovala,
pa u oblast Beotije,
vlast je Kadmu darovala.

Građevine brzo niču,
prvo što je uradio,
kao simbol ovog mjesta,
tebanski Akropolj sagradio.

Kadmeja mu ime dali,
sasvim jasno zašto tako,
utvrđenje vrlo brzo,
u grad preraste lako.

Svi su voljni da pomognu,
čak i Zevs se odazvao,
lijepu je Harmoniju,
za suprugu njemu dao.

Plavokosa ljepotica,
ukras doma, radost srca,
kćer Afrodite i Areja,
baš je bila ko kraljica.

Vjenčanje se velje sprema,
slaviće se sve do noći,
sa Olimpa najavili,
svi bogovi da će doći.

Nikad do sad nije bilo,
svi principi tu se kose,
da smrtniku na vjenčanje,
svi bogovi poklon nose.

Takmičenja bješe dosta,
ko će dati veći dar,
te mladenci postadoše,
najbogatiji kraljevski par.

No bogastvo ne da mira,
stalno nešto novo treba,
Kadmeja se tako razvi,
i preraste u grad Teba.

U Tebi su živjeli mirno,
sreći nije bilo kraja,
dok ne dođe ljuti Arej,
zbog ubistva svoga zmaja.

U poznijem godinama,
nakon svega nasta lom,
prepuštiše tad prijesto,
Penteju – unuku svom.

Na prijestolu drama ima,
mati umori Penteja sina,
Dionis kao prorok pravi,
Kadmu i Harmoniji sudbinu najavi.

Na volujskim zapregama,
nek vas na put prati nada,
da će tamo đe stignete,
Kadmo opet da zavlada.

Te varvarske strašne horde,
zlodjela će pravit razna,
i Apolonov hram pljačkati,
sustiće ih prava kazna.

Vas dvoje će Arej spasti,
šta god o njemu da mislite,
u zmije će vas pretvoriti,
dalje tako da živite.

Dosta toga bi baš tako,
Enhelejci ih prihvatiše,
na istočnu jadransku obalu,
Kadma i Harmoniju udomiše.

Kadmo osnova grad Butoe,
il Butua, kako se tad zvala,
nije bio zadovoljan,
obala mu posta mala.

Dionis mu prorekao,
neće biti dugo mira,
sukobi su neizbježni,
tu ne može da se bira.

Za Kadmom se diže masa,
a on bješe vođa pravi,
taktiku je dobru skova,
imao je sve u glavi.

Napali su Ardijeje,
kad se masa zatalasa,
muka je to bilo gledat
za Ardijeje nema spasa.

Proširivši svoju zemlju,
Enhelejci ga darovaše,
uz počasti samo takve,
za kralja ga krunisaše.

Osnova se kraljevstvo Ilira,
bješe svega i najboljeg vina,
Za Kadma je konačno milina,
Harmonija rodi Ilirikusa sina.

A pred kraj svojega života,
u misleću padao dubinu,
što li je uradio strašno,
te je takvu dočeko sudbinu.

Častan čovjek i veoma hrabar,
mudar vladar iz poznatog kraja,
tragika mu obilježi život,
zbog ubistva božanskoga zmaja.

Kad sam život imao ovakav,
bolje da sam kao zmija bio,
od postanka do današnjeg dana,
zbog nečega stalno sam patio.

Bogovi mu ispuniše želju,
kad se tako već ispovijeda,
napraviše od njega zmiju,
da se priča i pripovijeda.

Harmonija u čudu se nađe,
silne mase u strahu se čude,
Svim srcem molila bogove,
ista sudbina neka i njoj bude.

I dan danas ta legenda živi,
još po neko, moram da objavim,
vidio je srećno isprepletene
crne zmije sa pjegama plavim.

1 Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


11 + two =