Veselin Vesko Milović – Pjesma “Bašta”

BAŠTA

Za primjer je bašta bila,
svi od reda tako pišu,
očaran svako mora biti,
razni cvjetovi kad mirišu.

Baš takva je dugo bila,
njegovana, svakom znana,
promjenom njenog gazde,
dobi novog baštovana.

Poče bašta da propada,
nema ko to sad ne vidi,
a baštovan digo glavu,
mjesto da se jako stidi.

Kritika ga ne pogađa,
čak namjerno pravi staze,
usmjerava njemu slične
da se druge vrste gaze.

Jednu vrstu samo pazi,
na račun se drugih širi,
ne smeta mu činjenica,
što sve više korov viri.

Miris više nije isti,
kako može cvijet jedan,
da miriše tako divno,
kao pravi buket gledan.