Veselin Vesko Milović – Pjesma “Bik i zec”


BIK I ZEC

Zec pojuri kroz šumicu,
prašina se za njim diže,
brz je skoro ko strijela,
pa rekorde tako niže.

Bik je gled’o sa proplanka,
priželjkiv’o nešto tako,
kad bi mogao kao zeko,
da pretrči šumu lako.

Sretiše se jednog dana,
pa ovako drugu rek’o,
„Možeš umać neprijatelju,
blago tebi brzi zeko“.

„U životu sve što želim,
da brzinu imam tvoju,
pobjeg’o bih neprijatelju,
sačuvao glavu svoju“.

A zeko mu na to veli,
„Baš je takva želja luda,
da rogove imam tvoje,
dičio bih s njima svuda“.

„Kad bi bilo to moguće,
brzinu bih dao tebi,
za rogove tvoje oštre,
plašio se nikog ne bi“.

„Treba se borit ponosito,
neprijatelja na megdan zvati,
a ne da te cijeli život sramno,
nadimak plašljivka prati“.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


five × three =