CRNA GORA
Ko prokleta da si Mila,
zlo ti uvijek neko pravi,
reklo bi se ko da čekaš,
da ti dželat omču stavi.
Jurišaju sa svih strana,
kao da su željni slave,
ako uspiju u naumu,
da ti brzo dođu glave.
Svakome si majka bila,
primala u svoje skute,
štitila si nevoljnike,
čak i kad se moćni ljute.
Trebalo bi da te slave,
da zahvalni vječno budu,
o glavi ti oni rade,
u svome se našli čudu.
Da ostvare svoje želje,
na koljena da te vide,
upregoše poslušnike,
što ne znaju da se stide.
I kamen će suzu puštit,
da l’ zaista ima nade,
kad rođena đeca tvoja,
majci svojoj o glavi rade.
Nikom nije srećno bilo,
kad na majku ruku digne,
svakoga će po zasluzi,
prava kazna da sustigne.
E moj Vele,surova istina…Ovu si mogao naslovit “Izbjeglička”. Koliko smo tih nevoljnika spasili,da bi nam vratili mrznjom i zlom…Ali,neka…
“Zlo rađenje-gotovo suđenje.”