ĐECA SU SVUDA ISTA
Postoji li na svijetu neko
da iz kaveza pušti pticu,
da li još nekog boli
suza na đečijem licu.
Đeca su svuda ista,
treba im ljubav i sreća,
s roditeljima bezbrižno da rastu
da l’ postoji radost veća.
Sve ide pogrešnim putem
da li to nekoga brine,
što svakim danom u svijetu
mnogo nedužne đece gine.
Osman, Marko ili Ante,
ili neka imena druga,
to uopšte nije važno
kad im je oko srca tuga.
U šta se svijet pretvori,
da l’ više iko ikog voli,
postali smo kamen studeni,
pa nas tuđa muka ne boli.
Jadi, moj Vele, jadi…! I globalno i lokalno…