Veselin Vesko Milović – Pjesma “Duško ili Duška”


DUŠKO ILI DUŠKA

Od davnina čujem priču,
„Baš je dobro e moj Duško,
koliko si samo srećan,
što te majka rodi muško“.

K’o da me je neko pit’o,
možda sam htio biti Duška,
jer ne vidim te prednosti,
što mi je faca sasvim muška.

Stalno sam pod pritiskom,
„Hrabar i čvrst budi Duško“,
k’o grubijan moram biti,
samo zato što sam muško.

Zavidjeti svako mora,
ośetljiva i nježna Duška,
ma sva sija od ljepote,
baš što nije faca muška.

„Da bi skren’o malo pažnju,
moraš mišiće vježbat Duško“,
ponavlja se stara priča,
„normalno je, ti si muško“.

Svima lako skrene pažnju,
kad prošeta divna Duška,
graciozno kad se njiše,
ne treba joj snaga muška.

Kad sagledam bolje stvari,
– razmišljao je često Duško,
srećniji bih mnogo bio,
da nijesam rođen kao muško.

Baš joj prija što gledaju,
zadovoljna je lijepa Duška,
njenoj sreći nema kraja,
što nije ko faca muška.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


three × 1 =