Ezop
Nije Ezop baš tek tako,
potrošio mnoge dane,
posmatrao pomno ljude,
sve vrline i sve mane.
Milina ga bilo slušat,
baš je bio od riječi,
jer je svojim besjedama,
znao prosto da liječi.
Koliko je bio spretan,
zar treba priča dalja,
od običnog grčkog roba,
do savjetnika svoga kralja.
Šta li može biti veće,
kad ostaviš takvog traga,
iz jednostavne lake priče,
kad izbija takva snaga.
Životinjama je mnogim tako,
dao osobine sasvim jasne,
preuzeo ih od ljudske vrste,
pa nastaše prave basne.
U njima se životinje,
ponašaju kao ljudi,
ma nijesu zbog tog srećne,
pogrešno se o njima sudi.
Često ćemo tako viđet,
šta lukava lija kuva,
i plašljivi zeko bježi,
a zli vujo ovce čuva.
Pričama je svojim vještim,
isticao dobre stvari,
kritikovao mane i sve ono,
što nam stvarni život kvari.
Narod ga je baš volio,
zbog svega što je reko,
postao je popularan,
simpatije prave steko.
Mnogima je smetnja bio,
iznosio ljudske mane,
neprijatelja sve je više,
nije htio s tim da stane.
Mislio je biće bolje,
polagao velike nade,
ni slutio nikad nije,
da mu tad o glavi rade.
Mitovi kako kažu,
bila je to prava drama,
optužiše ga da je ukrao,
čašu iz Apolonovog hrama.
Kad riješe da te slome,
uvijek ti nešto nađu,
baciše ga sa litice,
kao kaznu za tu krađu.
Mislili su gotovo je,
kad u Delfima kraj mu dođe,
da će sa njim u zaborav,
i djelo da mu pođe.
Silno su se prevarili,
jer i danas pita neko,
čitajući divne basne,
šta je ovim Ezop reko.
Be the first to comment