KAD ZAVRTI I ZACIMA
Eh kako je dobro bilo,
ako treba da se gine,
folk pjevaljka kad zapjeva,
i butina strašna sine.
Kad zavrti i zacima,
i đede se tad probudi,
brkovima stalno mrda,
i po neku paru nudi.
I njemu bi želja bila,
da je pipne, makar takne,
primiče se i uzdiše,
pjevačica kad robu makne.
Koga briga kako pjeva,
tu su bitne druge stvari,
to što krešti i zavija,
neće slavlje da nam kvari.
Svi se u nju zagledali,
od meraka neko zvizne,
očekuju, nadaju se,
da i bluza malo klizne.
U bunilu svi čekaju,
da li će i to da se desi,
sa parama ruke uvis,
samo tako, tresi, tresi.
Kad ugleda toliko para,
pjevačica naša slavna,
pa zavrnu kukovima,
singerica joj nije ravna.
Svi u transu tako viču,
samo tako ćeraj mala,
odlikovanje tebi treba,
jer si nama puno dala.
Uključi se čak i đede,
„Baš me briga da l’ si laka,
kada tako dobro pjevaš,
volio bih da si snaha“.
Završi se fešta velja,
za neke je kratka bila,
tek tri noći i tri dana,
pod šatorom se veselila.
Zadovoljna i umjetnica,
sve najbolje o sebi čula,
kulturom je odabranom,
silnu masu nadahnula.
Be the first to comment