Veselin Vesko Milović – Pjesma “Kad zavrti i zacima”



KAD ZAVRTI I ZACIMA

Eh kako je dobro bilo,
ako treba da se gine,
folk pjevaljka kad zapjeva,
i butina strašna sine.

Kad zavrti i zacima,
i đede se tad probudi,
brkovima stalno mrda,
i po neku paru nudi.

I njemu bi želja bila,
da je pipne, makar takne,
primiče se i uzdiše,
kako robu koju makne.

Koga briga kako pjeva,
tu su bitne druge stvari,
to što krešti i zavija,
neće slavlje da nam kvari.

Svi se u nju zagledali,
od meraka neko zvizne,
očekuju, nadaju se,
da i bluza malo klizne.

U bunilu svi čekaju,
da li će i to da se desi,
sa parama ruke uvis,
samo tako, tresi, tresi.

Kad ugleda toliko para,
pjevačica naša slavna,
pa zavrnu kukovima,
singerica joj nije ravna.

Svi u transu tako viču,
samo tako ćeraj mala,
odlikovanje tebi treba,
jer si nama puno dala.

Uključi se čak i đede,
„Baš me briga da l’ si laka,
kada tako dobro pjevaš,
volio bih da si snaha“.

Završi se fešta velja,
za neke je kratka bila,
tek tri noći i tri dana,
pod šatorom se veselila.

Zadovoljna i umjetnica,
sve najbolje o sebi čula,
kulturom je odabranom,
silnu masu nadahnula.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


18 + 6 =