KLUPA
Ko bi reko da obična klupa
ima neke baš čudesne moći,
otisnem se s njom kroz vrijeme
kao nekad čekam da l’ će doći.
Kad je vidim emocija krene,
čini mi se i vrijeme stane
sve odjednom uzigra u meni
i vrati me u te srećne dane.
Lišće srećno kad ga ona gazi
raduje se što smo opet skupa
ponovo će ko zna koliko puta
hotel biti ta drvena klupa.
Čak i zimi kada snijeg pane
klupa nam je topli kutak mali
priljubljeni kao da smo jedno
mnoge sate od noći smo krali.
Hvala klupi za druženje njeno
bila nam je poput pravog blaga
sad vremešna kao i mi što smo
još uvijek jako mi je draga.
Be the first to comment