Veselin Vesko Milović – Pjesma “Korona”


KORONA

Evo kako stvari stoje,
korona kad te skola,
nemaš volje il ne možeš,
prevući se ni do stola.

Bilo šta da ti nude,
do jela ti više nije,
izgubila hrana ukus,
ništa nije kao prije.

U glavi ti se nešto muti,
nos ti na česmu liči,
povišena temperatura,
daje šlagvort ovoj priči.

Grlo ti se malo stegne,
boja glasa sasvim druga,
glasne žice sve hrapave,
ko turpijom da si ih struga.

A koskice sve od reda,
jednako te stalno bole,
kao valjak da te zgnječi,
nećeš zaspat sve do zore.

Ako do sad nijesi znao,
za vitamine ćeš razne čuti,
šakačke ih moraš piti,
da se doktor ne naljuti.

Longacef i urbazon,
stalna će ti hrana biti,
zarazan si i s maskom se
od svih drugih moraš kriti.

Kad je stanje nesto teže,
sestra ti na nos masku stavi,
srčeš kiseonik kroz crijevo,
izgledaćeš ko pilot pravi.

Let zna biti turbulentan,
al se svako borit mora,
da dočeka novo śutra,
da mu svane srećna zora.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


five × 2 =