LISICA I GROŽĐE
Baš je teško kad se desi,
da ti stomak strašno krči,
nema tu razmišljanja,
no do prve hrane trči.
I lisica jednom tako,
bila je spremna i da moli,
sve bi dala ako treba,
da nesnosnu glad utoli.
„Evo sreće pored puta,
vinograd i zrna zrela,
baš će biti prava gozba,
kad ga budem dosta jela“.
Ograda je još dijeli,
na usta joj voda pošla,
„Baš ću trbu da napunim,
na pravo sam mjesto došla“.
Za ogradu potrebne su,
merdevine il sprava neka,
ni slutila nikad nije,
šta je s druge strane čeka.
Ogradu je savladala,
al da vidiš čuda prava,
dočeka je strašni kuco,
oće da joj ode glava.
Silni pas ni zrna ne da,
jer je gazda njemu reka’,
„Dobro čuvaj moj vinograd,
obilni te obrok čeka“.
Lija se na muke našla,
iskušenja su sad razna,
za čas posla zaboravi,
da je trba sasvim prazna.
Pa se u trk ona dala,
iz vinograda da se gubi,
baš je kuco neprijatan,
škljocaju mu strašno zubi.
Uspjela je da pobjegne,
baš je trke bilo dosta,
poslije svega što je snašlo,
ponosa joj malo osta.
Izmače se na sigurno,
da je kuco ne dovati,
pa od muke i bijesa,
poče njemu mudrovati.
„Briga me za tvoje grožđe,
pa i nije neko jelo,
sve da si me ponudio,
kiśelo je i nezrelo“.
Pouka je sasvim jasna,
zbog nečega kad se pati,
nemoj tada to da kudiš,
jer ne možeš sve imati.
Pjesma nastala po motivima basne “Lisica i grožđe”
Be the first to comment