Veselin Vesko Milović – Pjesma “Ljubav Anta i Katice”

LJUBAV ANTA I KATICE

Dva ostrva pred Perastom,
ko zalivom brod da plovi,
u njima su mnoge tajne,
priče, legende i razni snovi.

U Perastu slavnom, moćnom,
mjestu kapetana i palata,
živjela je sa svojima,
prelijepa mlada Kata.

Katica je srećno rasla,
sanjala je princa svoga,
da gnijezdo sa njim svije,
u njemu da vlada sloga.

Francuska je ispred grada,
na ostrvu Sveti Đorđe,
službu vrši vojnik Ante,
sudba htjede da tu dođe.

Velika se ljubav rodi,
sred Perasta starog grada,
zaljubi se baš u Anta,
prelijepa Katica mlada.

Obećaše jedno drugom,
spriječit ih ništa neće,
njih dvoje zaljubljenih,
da dođu do svoje sreće.

Grad se silno odupiro,
pružao otpor osvajaču,
a svima je bilo jasno,
pred sobom ima vojsku jaču.

Naređenje tako stiže,
da se Perast predat mora,
inače će napad krenut,
čim osvane nova zora.

Osvajač se isto nad’o,
da uz nešto malo sreće,
dogovor će s gradom postić,
da napadat morat neće.

Ispališe top jedan,
upozorenje neka bude,
da gradske vlasti prihvate,
mirnim putem što im nude.

Top ispali vojnik Ante,
odluka je sada grada,
nestrpljiv je već postao,
Katica ga čeka mlada.

Nakon upozorenja jasnog,
svakog je boljelo u duši,
predati se ili dozvoliti,
da se takva ljepota ruši.

Predaše grad mirno,
kakva bi mu sudbina bila,
svima je potpuno jasno,
pred njim je moćna sila.

Veslao je vojnik Ante,
jako mu se žuri do grada,
što prije da sprovedu u djelo,
što dogovoriše on i Katica mlada.

Kao da ga grom pogodi,
kad se kući primače bliže,
postade mu tada jasno,
strašna sudbina ga stiže.

Prekide se život jedan,
Antova životna nada,
upravo on pogodi kuću,
đe je živjela Katica mlada.

Teško je opisati bol i patnju,
koja u nečem ovakvom vlada,
u čovjeku se sve ruši,
napušti ga i posljednja nada.

Voljenu Katicu sahrani,
na ostrvu Sveti Đorđe,
upravo na tom mjestu,
odakle prokleta granata pođe.

Nakon pada osvajača,
postade član franjevačkog reda,
ostade na ostrvu Sveti Đorđe,
odatle mu se nikud ne da.

Pazio je na grob voljene svoje,
kad su već žrtve sudbine lude,
do kraja života svoga,
bar tako sa njom da bude.

Kad je preminuo ispuniše mu želju,
pored samostana, đe čempres niče,
sahraniše ga odmah do Katice
i tu je kraj ove tragične priče.