Veselin Vesko Milović – Pjesma “London 1907.”

LONDON 1907.

Sa Cetinja glas se širi,
u svijet se ići mora,
svoju nošnju da pokaže
ponosita Crna Gora.

Treba naći zor đevojke
divna stasa, bujne kose,
zlatnom srmom izvezenu
da ponosno nošnju nose.

Milena je jedna od njih,
zor đevojke primjer pravi,
u London će Crna Gora,
imat razlog da se slavi.

A njen pogled i ljepota,
kao prava gorska vila,
a u nošnji crnogorskoj,
najljepša je od svih bila.

Oj Milena, ljepotice,
čuješ što ti sada zbore,
najljepša si na svijetu
u divnoj nošnji Crne Gore.

Krade pogled, uzdah mami,
gospodski se ona nosi,
uglednih je dosta bilo
da Milenu odmah prosi.

Na povratku knjaz je primi,
presrećna je zbog tog bila,
saopšti joj da je sjajno
Crnu Goru predstavila.

Knjaz je pita zašto nije
potražila za se sreće,
da li ima za đevojku,
od udaje nešto veće.

Nijesi me tamo posla
da se udam na nekom dvoru,
već da časno i pošteno,
promovišem Crnu Goru.

Đe god da si na svijetu,
nedostaje Crna Gora,
ne može ti tamo svitat,
kao kod nas rujna zora.