MISAO NEKA NOVA
Rano jutro, pred svitanje
kad se novi dan već budi,
kako kažu, Veselin stiže,
svijetu ovom da se čudi.
Ko da mi je želju znala,
pa me majka kući rodi,
sigurna je sasvim bila,
bolnica mi baš ne godi.
Rekoše mi da sam tada,
vrisnuo iz svega glasa,
za dolazak valjda treba,
da sazna silna masa.
Tako je to tada bilo,
komšinica kada reče,
kuronja je mali stigo,
poče život da mi teče.
Tražilo se mjesto više,
sav komšiluk tu se skupi,
„Ja ne pijem, al valja se“,
obrati se komšo grupi.
Domaće je tada bilo,
što ti moral odma diže,
od srca su čestitali,
što prinova ova stiže.
Taj se dan baš oduži,
svi bi htjeli da me vide,
ko da mi na čelo piše
dobar je, il’ da se stide.
Ime su mi sestre dale:
„Roditelji naši znajte,
majka će nam rodit brata,
Veselin mu ime dajte“.
Valjda ime nešto znači,
htjele želju da oglase,
da dobiju mlađeg brata,
sve vrline da ga krase.
Kako su mi poslije rekli,
sve je bilo ko iz snova,
sad mi se po glavi mota,
i misao neka nova.
Vrisak me taj stalno muči,
kad ugledah svjetlost dana,
predośetih li ja već tada,
koliko svijet ima mana.
Be the first to comment